VINKOVCI - Druga je večer ovogodišnjeg, trećeg izdanja InBooka u Gradskoj knjižnici i čitaonici Vinkovci bila u znaku književnika. Gosti su bili Delimir Rešicki i Branko Čegec.

- Iz današnje je perspektive možda teško objasniti što su časopisi značili 80-ih. Nešto što je bilo pokretač književnoga života, nešto oko čega se doista događalo sve što je bilo bitno u književnosti, događalo se na stranicama književnih časopisa. Postoje časopisi kroz koje su se afirmirale generacije, poput Quoruma, koji sam ja uređivao. Sjećam se faze kada je doslovce svaki drugi broj Studentskog lista bio zabranjen. Prvo bi se, primjerice, pojavio u četvrtak popodne i prodavan taj i sljedeći dan prijepodne, da bi popodne Omladinska organizacija donijela ukaz da se zabranjuje Studentski list. Ništa se nije dogodilo, sljedeći broj bi se ponovo pripremio, malo napisan u 'rukavicama' i onda opet sljedeći broj bude zabranjen zbog nekog teksta. No Studentski je list uvijek dolazio do potencijalne publike. Prodorom interneta značaj časopisa je počeo padati - komentirao je Branko Čegec situaciju na području književnih časopisa nekoć.

Delimir Rešicki, pak, tvrdi da je 80-ih Quorum bio najznačajniji književni časopis na području bivše države, u trenutku kada je bio u uzletu.

- Mogao se stvoriti časopis koji nije bio nimalo ideološki, nego časopis kojeg zanima književnost, filozofija. Prije, da biste objavili knjigu, morali ste imati objavljenje tekstove u Quorumu. Mnogi su pisci svoje prve radove objavili u Quorumu. Nakon Quoruma dolazi do eksplozije informacijskog doba, koje se za sada pokazuje kao jedno čudovišno doba. Nestalo je kriterija, nestalo je mjesta do kojeg možeš doći zahvaljujući svome trudu, pameti i talentu, a da o tom odlučuju drugi. Sve je bilo mnogo ozbiljnije. Danas je situacija katastrofalna i ta katastrofa se zove selfie kultura, a u selfie kulturi nema više ničega, osim obmane koju smo proizveli na samima sebi - rekao je Rešicki.

Prema Čegecovim riječima, kultura knjige počinje gubiti utakmicu onog trenutka kada netko knjigu stavi na kiosk i ona košta 29 kuna, a u knjižari mnogo skuplje.

Kad je riječ o statusu slobodnog umjetnika i pjesnika danas, afirmiranog i pjesnika u usponu i onog koji će kasnije biti, Rešicki je rekao kako svi pjesnici koji u Hrvatskoj pišu su amateri, nitko od poezije ne može živjeti ni jedan mjesec jer su honorari jako mali.

- Želim upozoriti na pravu poplavu nakon Quoruma, u kojoj su se urednici trudili objavljivati tekstove poznatih pisaca. U divljoj kapitalističkoj varijanti novinarstva prvo što strada je kultura. U dvije-tri godine gase se sve rubrike kulture. Danas nemamo ozbiljne novine, sve je žutilo, no pokazuju se znaci da bi se u sljedećih deset godina stvari izmijenile - dodaje Rešicki.

Branko Čegec misli da ne postoji obrazac prema kojem se može odrediti je li knjiga dobra ili nije.

- Jednako mogu procijeniti da neka dobra knjiga nije dovoljno dobra, kao što mogu za neku lošu knjigu procijeniti da je dobra, a onda se ispostavi da nisam dobro pročitao. Neki ulože jako mnogo truda, a neki nimalo i ispadne dobra knjiga. Mene najviše odbijaju autori koji su uvjereni u svoju genijalnost. S njima odmah prestajem raditi - dodaje Čegec.

Rešicki je uvjeren da urednik može prepoznati koliki je trud ili talent utkan u knjigu ili rukopis jer se vrlo brzo prepoznaju oni koji misle da nitko prije njih nije pisao.

- Pisanje poezije je složen mentalni proces. Pisanje knjige, proces koji se odvija između knjige i pisca je presudan. U našoj kulturi, nažalost, najlakše je raditi s afiriminiranim autorima koji nisu nimalo tašti i koji prihvaćaju svaku sugestiju. Najviše problema urednici imaju s trećerazrednim piscima koji ne prihvaćaju sugestiju - kaže Rešicki, dodavši na kraju da poezija nije nikada bila umjetnost za mase, nego elitistička umjetnost.