ĐAKOVO - Vrhbosanski nadbiskup, kardinal Vinko Puljić boravio je u utorak u Đakovu na susretu svoje generacije, koja je maturirala 1965. godine u dječačkim sjemeništima na zagrebačkoj Šalati, u Subotici i Đakovu. Susret je okupio 35 članova generacije: 23 svećenika, među kojima kardinal Puljić i banjalučki biskup Franjo Komarica, te dvnaestoricu koji su krenuli svjetovnim putem – neki su umirovljeni liječnici, drugi socijalni radnici itd. Tom prigodom kardinal Puljić predvodio je u đakovačkoj prvostolnici večernje misno slavlje. Bila je to prigoda progovoriti s kardinalom Puljićem o danima provedenim u Đakovu, ali i specifičnim uvjetima u kojima djeluje.

- Mi, generacija koja je 1961. godine pošla u sjemenište imamo običaj sastajati se svake godine u ovom dijelu kolovoza i svake godine pokušavamo biti na drugome mjestu. Ove godine došli smo u Đakovo, veliki dio nas tu je proveo lijep broj godina na studijima - kazao nam je kardinal Puljić dodavši kako u Đakovu ostaju dva dana, pa će biti prigode obnoviti lijepe uspomene iz dana studiranja.

- Na neki način ovo je prigoda uspostaviti i veze koje smo imali kad smo bili đaci, studenti, a onda smo se razišli na razne strane svijeta - kaže kardinal te pojašnjava:

- Ja sam bio u Đakovu od 1964. pa sve do 1970., kada sam zaređen. Smijete me pitati za godine, ja se neću udavati. Bilo je tada lijepo biti student, oduševljeno sam se spremao za služenje u svećeničkoj službi. Zato nosim sve lijepe uspomene, od studija, druženja, molitve, formacije, mojih odgojitelja i profesora. Bili smo im na grobu i zahvalili za sve što su nam dali.

Budući da dolazi iz za katolike specifične sredine, u kojoj su uvjeti života sve uzburkaniji, pitali smo ga kako se ondje nose s tim.

- Mi živimo! Iako proživljavamo svoju muku, mi živimo. Borimo se da budemo ono što jesmo, da opstanemo i da na neki način ostvarimo svoja prava. Nije jednostavno, treba nam potpora drugih, posebno onih jačih, ali mi se pokušavamo organizirati i živjeti kao Crkva - kaže kardinal Puljić.

- Itekako se osjeti uzburkanost. Ali nije to prvi put! Mi stalno živimo na jednom uzburkanom moru i prevažno je znati držati se uporišta. Kao što je važno da lađa ima dobro sidro, tako i nama u našem hodu, važno nam je sidro vjere kako bismo se nekako ukotvili u pouzdanje u Boga - dodaje vrhbosanski nadbiskup i kardinal.

Osim biskupa Komarice i svećenika generacije, večernje misno slavlje u katedrali suslavili su nadbiskup đakovačko-osječki u miru Marin Srakić, generalni vikar Ivan Ćurić te nekolicina svećenika koji djeluju u Đakovu. Okupljene u katedrali pozdravio je domaćin, mons. Luka Strgar, jedan od članova generacije, podsjetivši kako je 4. rujna 1961. u Zagreb u dječačko sjemenište na Šalatu u prvi razred došlo više od 140 đaka s područja bivše države. Njih tridesetak bilo je iz tada Đakovačke i srijemske biskupije.