Mario Matoković u Odessi: Ovo je moj najveći osobni uspjeh, ali i dokaz da se Osijek razvija umjetnički
Objavljeno 23. kolovoza, 2017.
Vezani članci
POIMANJE SREĆE
7. HRVATSKI TRIJENALE GRAFIKE
10. STUDENOGA U DOMU HDLU U ZAGREBU
Ovogodišnje, peto izdanje Biennala suvremene umjetnosti u Odessi (Odessa Biennale of Contemporary Art), nije važno samo kao s(t)jecište aktualnih promišljanja svijeta oko nas kroz povećalo umjetnosti, nego i zato što se na njemu predstavlja mladi osječki umjetnik Mario Matoković (1985.), asistent na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, na kojoj je 2010. diplomirao, a tijekom studija i dobio Rektorovu nagradu.
Matoković ne krije da mu je - nakon finala nagrada Radoslav Putar za 2016. - plasman na veliku likovnu manifetaciju u Ukrajini, na kojoj se predstavlja serijom fotografija o domovini “Homeland”, najveći osobni uspjeh kao umjetnika. Tomu treba dodati podatak da se za sudjelovanje prijavilo više od 500 umjetnika iz cijeloga svijeta, a kustos Mikhail Rashkovetsky (suautor koncepta je Semen Kantorza) sudjelovanje je odabrao njih oko 90. Najveći dio odabranih dolazi iz matične Ukrajine, a Hrvatsku će, uz Marija, predstavljati Ivana Tkalčić i Bojan Mrđenović.
- Ovom serijom fotografija tematiziram stanje nakon rata, posljedice destrukcije na ovim prostorima, tj. u Vukovaru i Osijeku, s kojima se svakodnevno susrećemo i koje nas podsjećaju na rat, a koje gotovo i ne primjećujemo, odrastamo uz njih, svoju djecu uz njih odgajamo. Nastale su prošle godine i sjajno su se poklopile s temom ovogodišnjeg biennala - Zona turbulencije - otkriva nam Mario, koji je za manifestaciju i mogućnost prijave za sudjelovanje saznao preko svemoćnih - društvenih mreža, tj. preko Janke Vukmir iz Instituta za suvremenu umjetnost.
- Iskreno, prije nego sam odlučio prijaviti se, nisam mnogo znao o samom biennalu, no tada sam 'proguglao' sve o njemu i moram reći da ovo smatram velikim osobnim uspjehom, ali i potvrda Osijeka kao umjetničke sredine koja se sve više razvija - zadovoljan je Matoković.
Iako posljednjih mjeseci, još od Performance Art Festivala Marijevo ime vežemo uz atraktivne i provokativne performanse, za biennale se odlučio za fotografije, koje su, pojašnjava, ipak crossover fotografiranog performansa. Velika hvala ovaj put ide na račun Krunoslava Dundovića koji je fotografski zabilježio Matokovićev performans.
Prema popisu stanovništva iz 2013., Odessa je milijunski grad, a za vrijeme trajanja biennala sigurno će gradom proći i znatno veći broj ljudi, što znači da će i Marijev rad biti izložen uistinu brojnim pogledima, što ga vrlo veseli.
Premijerno je Homeland vidjela zagrebačka publika u Meštrovićevu paviljonu na Marijevoj samostalnoj izložbi 2015., a produkcijski ih je usavršio za Nagradu Radoslav Putar, čiji je finalist bio 2016.
Prijatelji i sljedbenici Marija Matokovića znaju da on na Facebooku od svibnja 2016. ima poseban album “Odgajanje pogleda/Nurtured by eyesight” u kojemu fotoaparatom bilježi namjerne/slučajne anomalije u prirodi u društvu koji ga/nas okružuju i koji broji gotovo 100 vrlo inspirativnih objava. Moglo bi se reći da je to nekako na pola puta do performansa, za koje dugo već ima ideje, ali mu je nedostajalo hrabrosti, sve do svibnja ove godine i 17. Performanse Art Festivala, na kojem je probio led, na zadovoljstvo brojnih Osječana.
- Ideja za performans “P(r)osipanje” postojala je od prije, nije rađena isključivo za ovaj festival, ali nikako nisam mogao skupiti dovoljno hrabrosti do tada - kaže Matoković, ni sam ne znajući jesu li ovo bili izuzetci u njegovoj umjetničkoj praksi. Ovisit će to isključivo o inspiraciji, kaže umjetnik, kojemu se performans oduvijek sviđao kao medij, upravo zbog ekspresivnosti.
Nakon što se vrati iz Odesse, nadamo se zadovoljan, Marija 2018. očekuju (minimalno) dvije samostalne izložbe koje je već dogovorio. Prva, i njemu iznimno draga, bit će početkom lipnja u Galeriji Galženica, u Velikoj Gorici, jer tamo se dolazi isključivo na poziv, što mu laska i čast mu je. Nimalo nevežna jest i činjenica da galerija ima pristojan budžet za izložbe, kaže Mario, koji će se tamo predstaviti premijernim postavom. Za legendarni splitski Salon Galić također sprema izložbu (vjerojatno u kolovozu), nakon što je prošao na natječaju, zaključuje više nego zadovoljan Matoković koji do sada južnije od Zadra nije izlagao.
Narcisa VEKIĆ
Homeland
SERIJA FOTOGRAFIJA NASTALA 2016.
PODRŠKA MINISTARSTVA KULTURE
Transport radova do Odesse iznimno je skup pa se Mario Matoković za financijsku potporu obratio Ministarstvu kulture koje mu je pokrilo sve troškove, kao i povratnu avionsku kartu, zadovoljan je i zahvalan umjetnik.
ISKUSTVO PERFORMANSA
Kustos 17. Performance Art Festivala Marko Marković pozvao je Marija Matokovića da im se pridruži u programu festivala, krovne teme Sreća. U dvorištu je osječke Tvornice OLT Mario izveo performans “P(r)osipanje” (što je snažno i pozitivno odjeknulo u javnosti i medijima), koji je ljetos vizualno sličnu izvedbu ponudio i zadarskoj publici u sklopu Noći performansa, početkom kolovoza. Aktualizirao je svoj performans, fokusirajući se, na žalost, na još uvijek aktivne požare koji pustoše našu obalu. Ljudski faktor, ili slučajnost?, pita(o) se Matoković, koji ovaj put pepeo nije skupljao naokolo, nego ga je samo pokupio sa svježih zgarišta.
Ovom serijom fotografija tematiziram stanje nakon rata, posljedice destrukcije u Vukovaru i Osijeku