Objavljeno 19. kolovoza, 2017.
Hrvatsku se još uvijek tretira kao nekoga tko je, eto, tek ušao u EU, kao trinaesto prase
Kada prosječan stanovnik ove države pokušava razumjeti sve ono što se posljednjih nekoliko mjeseci Hrvatskoj događalo u nizu prijepora koje smo imali sa susjedima, čak i ako je najobjektivnija osoba na svijetu pa ne navija uvijek nužno za svoje, vidjet će da tu nešto - ne štima.
Riječ je, naravno, o neslavnom hrvatskom nizu u kojemu gotovo ni u jednoj raspravi sa susjedima nismo naišli na razumijevanje i potporu Europske unije, točnije njezinog čelnog tijela - Europske komisije. Iako načelo solidarnosti govori da u sporu s nečlanicom EU-a ostale članice ili šute ili zauzimaju poziciju članice EU-a. Kada je riječ o odluci Arbitražnog suda u sporu sa Slovenijom oko granice koji je, zbog internih dogovora slovenskih predstavnika sa sucima, Hrvatska davno napustila, oprezne europske izjave tipa “odluke suda treba poštivati”, još se donekle i mogu razumjeti.
Naime, riječ je o prijeporu sa zemljom koja je također članica EU-a, i to dulje od nas, a i u samoj izjavi se i ne ulazi u bit onoga zbog čega je Hrvatska taj proces napustila, nego se govori načelno, nažalost, bez ikakve želje da se pritom inzistira na vrijednostima za koje se Europa navodno zalaže.
Gdje je pogreška?
Gdje je Hrvatska pogriješila u pozicioniranju i zašto su interesi njezinih građana tako nisko rangirani na ljestvici prioriteta kod pojedinaca u Europskoj komisiji, pitali smo političkog analitičara Davora Gjenera. Prema njegovim riječima, problem Hrvatske je u tome što smo se mi u prvom razdoblju članstva u EU ponašali kao da nismo članica EU-a.
- Hrvatska je, što se susjeda tiče, činila neke ishitrene i krive poteze. Primjerice, zatvaranje legalne granice kada se za prijelaz migranata otvorila - ilegalna. Zbog te velike pogreške Hrvatska je dobila ozbiljno upozorenje Bruxellesa. Sve drugo je zapravo svaki put bila posljedica toga što je Hrvatska ušla u političko polje interesa neke od velikih članica EU-a te se morala povlačiti - kaže Gjenero.
Što se tiče odnosa sa Slovenijom, prema njegovu mišljenj, glavni je problem činjenica što je odmah kada se obznanila kriza s korupcijom sudaca Slovenija počela žestoko lobirati, a hrvatska diplomacija to uopće nije činila. U razgovoru s nekoliko veleposlanika utjecajnih zemalja članica čuo je, kaže Gjenero, isto pitanje - zašto, za razliku od Slovenije koja ih redovito obavještava o svojim stavovima i iznosi argumente u svoju korist, Hrvatska to nikada ne radi?
- Kod priče s uvozom poljoprivrednih proizvoda je pak taktički krivo odigrana. Tu je problem s unutarnjom organizacijom vlade koja je uspostavljena prije članstva u EU. Tolušićeva odluka nije njegova individualna, ona je prošla gospodarsku koordinaciju.
Previše polako
No, u procesu njezinog donošenja očito nisu konzultirani Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, oko europske politike, i Ministarstvo pravosuđa, u svezi s akcijama. Mi se moramo naučiti da sada, kada smo članica EU-a, stvari koje su nekada bila isključivo dio naše unutarnje politike, sada postaju stvari europske, pa time i vanjske politike - ističe Gjenero.
Prema njegovim riječima, stvari se s naše strane mijenjaju “puno previše” polako, ali se ipak mijenjaju nabolje. Prema njegovu mišljenju, problem je nastao u diskontinuitetu kod smjene vlasti 2011. godine kada je iz javne uprave s ključnih pozicija otišla većina onih ljudi koji su sudjelovali u pregovorima. “Tim je javna uprava izgubila europske kapacitete i to se jako polagano i jako teško vraća”, zaključuje Gjenero, dodajući kako su se stvari ipak počele mijenjati.
- Ljudi iz javne uprave kažu mi da je Plenković, kada je ekipirao svoj kabinet, najprije povukao gospođu iz Ministarstva pravosuđa koja slovi kao najbolji poznavatelj akcija u hrvatskoj javnoj upravi, te drugu koja slovi kao najbolji poznavatelj europskih institucija. I njih dvije pripremaju ga za svaku sjednicu Europskog vijeća, ističe.
No, ni to se ne može preko noći odraziti na sliku o našoj zemlji kakvu ima i većina stanovnika u Uniji, a za koju smo dobrim dijelom sami zaslužni zbog načina na koji su dvije najveće stranke vodile državu proteklih 26 godina. Slijedom toga, Hrvatsku se tako još uvijek tretira kao nekoga tko je, eto, ušao u EU, ali ju svi još doživljavaju kao neko trinaesto prase, koje do EU sise može tek - kada ostali nisu zainteresirani.
Igor BOŠNJAK
Najneutjecajniji u EU
Gjenero podsjeća da je internetski briselski časopis Politico napravio prije dvije godine istraživanje o utjecaju europskih zemalja na odluke EU-a. Mjerili su dvije stvari - utjecaj premijera (tada je to u RH bio Zoran Milanović), kao i veleposlanika, stalnih predstavnika zemalja članica pri EU, na kreiranje javnih politika Unije. “Pokazalo se da je Hrvatska u tom smislu najneutjecajnija zemlja EU-a. To je do neke mjere počeo mijenjati Tihomir Orešković koji je ulaskom u Europsko vijeće počeo sklapati koalicije te je sudjelovao oko stvaranja one koja je dovela do zatvaranja balkanske 'migrantske rute'. To radi i Plenković, no utjecaj one prve dvije godine još uvijek je velik i naše Predstavništvo u Bruxellesu još uvijek ne radi na razini na kojoj bi misija zemlje članice to morala. Nažalost, naši najkvalitetniji diplomati, koji najbolje poznaju europske institucije, trenutačno nisu u toj misiji”, kaže Gjenero.
Lošije i sa zemljama izvan EU-a
Bolje ne prolazimo ni kada su susjedi izvan EU-a u pitanju. Sjećamo se koliko je dugo Slovenija blokiranjem nekih poglavlja usporila ulazak Hrvatske u EU. Pokušaj Hrvatske da u sličnom postupku ishoduje da i Srbija s mrtve točke pomakne niz spornih pitanja, primjerice, ukloni sporni Zakon o univerzalnoj jurisdikciji, završio je neslavno. Točnije, konačno je riješeno pitanje udžbenika za djecu koja se u Srbiji školuju na hrvatskom jeziku, dok je sve ostalo, prije svega sporni zakon, kao i pitanje granica, ostalo kako je i bilo. Nije bilo drukčije ni u priči oko naknada za pregled uvoznih poljoprivrednih proizvoda iz susjednih zemalja nečlanica EU-a, pa je ministar Tomislav Tolušić morao drastično ublažiti mjere kojima se pokušala štititi domaća proizvodnja. Slijedom toga, i iznenadna buna čelnika SDA u BiH protiv Pelješkog mosta, više ne izgleda tako bezazleno kako bi to na temelju argumenata moralo proizlaziti.
položaj RH
EU NAS NE CIJENI KOLIKO MISLIMO DA ZASLUŽUJEMO