Nemiri koji su pogodili idilični američki sveučilišni grad Charlottesville u saveznoj državi Virginiji bit će zapamćeni po sablažnjivom javnom pojavljivanju pripadnika krajnje desnice i folkloru za kojim oni posežu (antisemitski poklici, nacistički kukasti križevi, baklje) te trima nevinim žrtvama.

Istodobno, oni nas podsjećaju na burnu i tegobnu prošlost kroz koju su prošle Sjedinjene Države u potrazi za takvim tipom liberalne demokracije koji će isključivati rasnu i vjersku diskriminaciju.

U početku zamišljene kao rasistički projekt s gospodarstvom temeljenim na besplatnom radu robova, koji su u okovima dovoženi brodovima iz Afrike, i dampinškim cijenama pamuka, Sjedinjene Države su s vremenom evoluirale, a podjele oko davanja slobode crnačkim robovima dovele su praktički do raspada zemlje (osnutkom južnjačke Konfederacije) i krvavog građanskog rata 1861. - 1865., u kojem je na obje strane poginulo više od milijun ljudi. Donošenjem Trinaestog amandmana na američki Ustav u Kongresu 1865. oslobođeno je četiri milijuna afroameričkih robova, a nakon poraza nekada bogati Jug pao je u siromaštvo, koje je trajalo idućih stotinjak godina. Ono što su trajne frustracije na Jugu osjećaj je rasne diskriminacije među Afroamerikancima i povrijeđeni ponos bijelih Južnjaka, koji se i danas ne mogu pomiriti s činjenicom da su izgubili u ratu koji je završio prije 152 godine. Upravo je koktel tih dvaju osjećaja, kolektivnog gubitka i niže vrijednosti, pomiješanih s ništa manje eksplozivnim ideologijama koje propovijedaju isključivost, i doveo do sukoba u Charlottesvilleu, koji je 11. i 12. kolovoza poharao taj grad i posvađao Amerikance.

Za razliku od ostatka Amerike, Jug je i danas društveno konzervativniji, tu su i danas velike razlike u plaćama između muškaraca i žena, a rasna segregacija još nije isparila iz usijanih glava mnogih tamošnjih bijelih nacionalista. Američki Jug je i prostor tzv. biblijskog pojasa, u kojem glavnu riječ ima konzervativni evangelistički protestantizam, a na izborima u pravilu pobjeđuju konzervativci. Južnjaci čak govore posebnim narječjem američkog engleskog, a zastave poražene Konfederacije mogu se vidjeti posvuda. Inzistiranje na simbolima poražene Konfederacije i simpatiziranje svega što podsjeća na nekadašnju slavu Juga, uključujući i takve sociopatske organizacije kao što je Ku Klux Klan, dio je osebujnog luzerskog svjetonazora i svojevrsne južnjačke supkulture. Diljem Sjedinjenih Država podignuto je više od 700 spomenika vojskovođama i običnim vojnicima poraženog Juga. Najveći dio tog posla odradila je udruga United Daughters of the Confederacy, osnovana 1894., želeći se odužiti svojim najbližima stradalima u ratu. Ne treba ni podsjećati da na američkom jugu jako vole i podupiru populističkog američkog predsjednika Donalda Trumpa, a u njega se, možda trenutno više nego u Boga (na dolaru se i danas može pročitati američka državna krilatica: In God We Trust), uzdaju tzv. bjelački nacionalisti.

Sve je počelo naopako kada je pametan netko odlučio maknuti spomenik legendarnom južnjačkom generalu Robertu Leeju u središtu Charlottesvillea, čime je narušena krhka i nevidljiva ravnoteža stvorena nakon Američkog građanskog rata između pobjednika i poraženih. To je izazvalo bijes onih za koje bismo voljeli da ne postoje ili da se nikada ne pojavljuju u javnosti, bar ne s kukastim križevima i bakljama, svakojakih krajnjih desničara, bijelih premoćnika (supremacionista), južnjačkih nostalgičara i neonacista pristiglih iz cijele zemlje. No Sjedinjene Države su demokratska zemlja, a Prvi amandman američkog Ustava jamči svakome pravo na mirno okupljanje. Ipak, dolazak tako velikog broja krajnjih desničara u oduvijek liberalni Charlottesville, još od vremena kada je jedan od otaca američke državnosti i autor Deklaracije o neovisnosti Thomas Jefferson ondje osnovao sveučilište, izazvao je nervoznu reakciju široke palete građanskih nezadovoljnika, od liberala i crnačkih aktivista do krajnje ljevice. Treba li uopće spominjati da su na jednoj strani fizičkog sukoba u Charlottesvilleu, koji je nastao kada su liberali i krajnja ljevica naoružani palicama i motkama odlučili presjeći put desničarima, među ostalima bili i Ku Klux Klan, National Socialist Movement (neonacisti) te Anti-Communist Action, a s druge strane Workers World Party (komunisti), Antifa (krajnja ljevica) i Revolutionary Communist Party? Srećom, zahvaljujući nazočnosti policije izbjegnut je očekivani krkljanac epskih razmjera, borba napaljenih crvenih i bijesnih smeđih, američki ideološki harmagedon s krvi do koljena. Život je ipak izgubila ljevičarska aktivistica, koju je pokosio automobil desničarskog manijaka koji se u maniri islamističkih terorista zabio u prosvjedničko mnoštvo. Predsjednika Trumpa mnogi su pokudili zbog toga što je rekao istinu o tome da su nemali obol kaosu u Charlottesvilleu dali ljevičari, koji su mirni prosvjed krajnje desnice htjeli razbiti naoružani motkama.

Ipak, ostaje gorak okus da smo u ime demokracije na američkim ulicama čuli antisemitske uzvike te vidjeli degutantne i odiozne svastike, što izaziva najgore moguće asocijacije. Nemiri u Charlottesvilleu, od Washingtona, udaljenom samo dva i pol sata vožnje automobilom, ohrabrili su masovno vandalsko rušenje konfederacijskih spomenika diljem Sjedinjenih Država, najčešće uz blagoslov policajaca, koji to mirno promatraju, što će reći da se građanski sukob u toj zemlji nastavlja. Velika je stvar raskrstiti s tinjajućim rasizmom u Americi, na simboličnoj razini Afroamerikanci mogu biti uistinu sretni, ali rješavanjem stvari na ulici, motkama i paprenim sprejevima, uz nasilno rušenje spomeničke plastike, stanje dijaloga i demokratske komunikacije u toj zemlji koja voli biti uzor drugima dramatično se srozalo.