Hrvatski zdravstveni sustav teški je bolesnik, ni povremena mu infuzija ne pomaže, potrebni su složeniji zahvati, ali i on je na listi čekanja, baš kao tisuće teško oboljelih pacijenata. Riječ je o ozbiljnoj dijagnozi, ali očito lijeka nema.

Ministar zdravstva Milan Kujundžić jedan je od rijetkih koji javno priznaje da je stanje u njegovu resoru katastrofalno i neodrživo, traži rješenja, ali što će jadan kad novca niotkuda. I tako nam je zdravstvo i nadalje najveći državni gubitaš, čiji se manjkovi broje u milijardama. Riječ je o najtežem bolesniku u Vladi, a njegova klinička smrt zapravo znači dug od milijardu eura i više od 800 tisuća ljudi na listama čekanja. Zato i Kujundžić sve češće progovara o jednoj od najnepopularnijih mjera kada je riječ o osiromašenim građanima, a to je poskupljenje dopunskog zdravstvenog osiguranja. “Tko želi više, neka plati više. Ako ne priskrbimo više novca, sustav će se urušiti”, zaključuje. No to već svi znamo, kao i to da je sustav već urušen, no većini je građana i sadašnjih 70 kuna za dopunsko previše. Znaju to i oni na Markovu trgu pa se poskupljenje odgađa.

Nije stoga čudno da se i ministru Kujundžiću u nemoći omaknu nespretne izjave poput one da “jedan svećenik u bolnici vrijedi više od 20 doktora jer njegova utješna riječ beskrajno puno znači”. Ali, iako u tome možda ima i zrnce istine, to je kao i kod utopljenika koji se hvata za slamku.

Još da u pojedinim zdravstvenim ustanovama i bolnicama i jest tih 20 liječnika, sve bi bilo puno bolje. No poznato je da doktora nedostaje i da je sve veći odljev zdravstvenog kadra u inozemstvo, što zbog boljih uvjeta rada što zbog većih plaća.

Hoće li ponešto pomoći i nova sanacija zdravstva u obliku spajanja odjela i bolnica? Teško. Pa gdje je onda izlaz? Bivši ministar zdravstva, ugledni hrvatski svjetski znanstvenik Dragan Primorac tvrdi da “nema spasa ako država ne uloži milijardu kuna u sanaciju zdravstva”. I za njega je velika vijest što je ministar Kujundžić valjda prvi ministar koji je javno priznao da je hrvatski zdravstveni sustav pred kolapsom. Uvjeren je da je poruka stigla i do vlasti i do oporbe. Primorac nadalje podsjeća da su “bolnice i domovi zdravlja stvarali gubitke koji se posljednjih 20-ak godina bez uspjeha rješavaju tzv. sanacijama, a, s druge strane, sada svi shvaćaju da sustav zdravstva u Hrvatskoj nije besplatan”. Primorac zaključuje da su nužne ozbiljne promjene, i to odmah, jer u suprotnom o svemu ćemo govoriti i za deset godina, no tada će biti prekasno.