Osijek
VRATILI SE KUĆI U OSIJEK

Obitelj Major: U Zagrebu su nas tretirali kao izbjeglice, jadne ljude s istoka zemlje
Objavljeno 18. kolovoza, 2017.
Dobili smo stalni posao, ali izgubili smo osmijeh. Petra i ja stoga smo se vratili kući - kaže Major

Nakon tisuće osoba koje su se iselile iz Osijeka, i to uglavnom u smjeru Irske ili Njemačke, i bračni par Petra Stefanović Major (29) i njezin suprug Daniel Major (30), također su svoju sreću, zajedno s dvogodišnjom kćerkicom Sofijom, prošle godine pokušali pronaći izvan Osijeka, u Zagrebu. No, Petra i Daniel ipak su, unatoč tome što su ondje dobili stalni posao, pronašli razlog za povratak u Osijek. I ne samo to, već će uskoro u Keršovanijevoj ulici otvoriti obrt za čuvanje djece.

- U Osijeku sam sedam mjeseci čekala mjesto odgojitelja-pripravnika i nisam ga dobila, a kako Daniel u to vrijeme nije radio, odlučili smo otići u Zagreb. Nismo željeli otići iz Hrvatske, nego smo se odlučili za Zagreb, gdje je suprug u roku deset dana dobio posao pomoćnoga kuhara i dostavljača u vegetarijanskom restoranu. Kad sam krenula na stručno osposobljavanje, počela sam stažirati u jednom od najboljih privatnih waldorfskih vrtića u Hrvatskoj, no nisam se ni profesionalno ni ljudski složila sa sustavom rada. Osim toga, mi smo kao obitelj provodili zajedno sat vremena dnevno, a do posla sam putovala sat i pol i isto toliko natrag. Ubrzo sam shvatila da sam u Osijeku bila nezadovoljna što nemam posla, ali ipak s osmijehom na licu, koji sam u Zagrebu, iako smo se s dvije plaće financijski oporavili, izgubila - priča 29-godišnja odgojiteljica koja je zajedno sa suprugom početkom ljeta vikendom putovala u Osijek i pripremala teren za povratak. Dobro im je došlo, kaže, što je država napravila pozitivan pomak i povisila poticaj za samozapošljavanje na 35.000 kuna. Odlučili su dati otkaz i unajmiti kuću u Keršovanijevoj te otvoriti “Sofijin kutak”, obrt za čuvanje djece, inače drugi na području Osijeka.

- Zagreb, istina, pruža više šanse, no život je drukčiji, pa smo se, kad smo dobili ideju za otvaranje obrta, ipak odlučili vratiti u Osijek. Ondje su nas gledali kao izbjeglice, jadne ljude s istoka Hrvatske. Istodobno, više nisam mogao čitati o tome kako Osijek propada, o čemu se gotovo svakodnevno piše. Petra i ja plakali smo čitajući takve naslove i odlučili doći kući - kaže Daniel Major koji se, nakon iskustva rada s djecom, pa i s posebnim potrebama, priprema za polaganje tečaja za dadilje kako bi radio zajedno sa suprugom. Ne zna, kaže, je li ovaj potez hrabrost ili ludost, no draža mu je svaka minuta s obitelji od činjenice da u Zagrebu radi po cijele dane, dobro zarađuje, ali da obitelj vidi tek nekoliko sati. Istog je mišljenja i Petra koja, nakon godinu dana provedenih u Zagrebu, svima koji planiraju otići poručuje:

- Idite upravo onoliko dugo koliko vam treba da biste upili iskustvo, a potom se vratite natrag u Osijek jer ćete pridonijeti svojoj zajednici na najadekvatniji način. Treba otići kako bi se vidjele te razlike između kvalitete života u Osijeku i Zagrebu. I odlazak i povratak nisu nam bili lake odluke, no mi smo ih donijeli i ne žalimo za tim - kaže ovaj mladi bračni par.

Marija MIHELIĆ
OTVARAJU “Sofijin kutak”

Ovih dana Petra i Daniel svladavaju administativne prepreke za otvaranje obrta za čuvanje djece “Sofijin kutak”. U njemu će pružati dnevnu skrb za djecu od jasličke dobi do pete godine, uz mogućnost i vegetarijanske prehrane te mogući upis i necijepljene djece. Ističu, njihova dvoipolgodišnja kći Sofia nije cijepljena, što je bila prepreka za njezin upis u bilo koji javni vrtić.

- Želimo postići demokraciju u odgoju i obrazovanju djeteta jer i konvencija UN-a to djeci omogućuje. Djeci ćemo omogućiti i svakodnevni boravak u prirodi, a roditeljima da i izvan radnog vremena, u slučaju potrebe, dijete ostane kod nas. Laički rečeno, bit ćemo dadilja-servis - pojasnila je Petra Stefanović Major.

Petra Stefanović Major

odgojiteljica

Nekada imam osjećaj da poput djeteta priželjkujem da se svi vratimo u Osijek i sjednemo zajedno, da zaroštiljamo, ali da svi imamo dovoljno novca da živimo normalno. Za taj roštilj, za kakav autić, da smo sretni i da smo ponovno ovdje. Nedostaju mi ljudi, itekako nedostaju, no vjerujem da ćemo jednog dana svi biti ponovno u Osijeku.

Najčitanije iz rubrike
oglas