Nakon novog velikog uspjeha i zlatne medalje na Svjetskom prvenstvu u Londonu Sandra Perković vratila se kući. Nešto kasnije od planiranog, u kasnim noćnim satima s ponedjeljka na utorak, no to nije pomutilo radost najbolje svjetske diskašice, koja se umorna, ali sretna obratila okupljenima na dočeku.

- Dosta sam iscrpljena, natjecanje je bilo teško i fizički i psihički iako to tako nije izgledalo. Dug je bio dan povratka, dugo sam čekala da dođem kući, malo je kasnio let iz Londona, zato dolazim ovako kasno. Svagdje je lijepo, ali doma je najljepše - bile su prve Sandrine riječi nakon dolaska u Zagreb, nakon što je ponovno objedinila sve velike naslove. Sa zlatom u Londonu, s hitcem od 70,31 m, još je jednom postala aktualna olimpijska, svjetska i europska prvakinja te dodatno povećala svoju bogatu kolekciju medalja. U njezinu su vlasništvu sada po dva olimpijska i svjetska zlata, četiri europska te svjetsko srebro, sa SP-a prije dvije godine.

- Prekrasno je vratiti titulu u svoje ruke, nakon četiri godine biti ponovno svjetska prvakinja, mislim da nema ljepšeg rezultata od toga. Slušala sam trenera, zato sam tu gdje jesam. Uvijek može bolje, radimo na tome da bude bolje, iako se nikad u životu nisam natjecala na ovako visokoj razini. Praktički svih šest hitaca letjelo je daleko. Mislim kako je ovo dokaz da dobro radimo, da se od nas može još puno očekivati, da smo tek na pola puta naše karijere i nadam se još većim daljinama jednog dana - rekla je Sandra, koju su okupljeni novinari pitali i o odlasku najveće zvijezde svjetske atletike - Jamajčanina Usaina Bolta.

- Bolt je ikona svjetske atletike, ali to je pozitivna stvar te čar sporta, vijeme je da dođu neki novi, mlađi. On je veličina koja će uvijek trajati, nitko ga neće zasjeniti, ali sigurno će doći netko novi. Sandra je u Londonu imala sjajnu finalnu seriju, s dva hitca preko 70 m, dva tek nešto kraća, a i peti, koji je bio prijestup, bio je “tu negdje”. Uz zadovoljstvo zbog vraćanja naslova svjetske prvakinje, tu konstantnost na daljinama preko i oko “magične” granice istaknuo je i njezin trener Edis Elkasević, koji je naglasio još dva detalja na koja je trebalo paziti u pripremi za finalni nastup.

- Zlato smo vratili, ali htio bih naglasiti da je Sandra prvi put bacila s ovoliko dana pauze između kvalifikacija i finala. To je bio neki novi raspored, u kojemu smo se morali snaći. Baciti nekoliko hitaca preko 70 metara da bude sve u pola metra, to je stvarno vrhunski rezultat. Za 71 metar ili 72 nedostajalo je malo sreće, a možda i njezin disk, na koji je naviknula na mitinzima, jer na mitinzima su dopušteni vlastiti diskovi, ali na velikim natjecanjima poput svjetskih prvenstava nisu - objasnio je Edis, čestitavši i Stipi Žuniću na prvoj muškoj medalji na svjetskim atletskim prvenstvima.

Na kraju je Sandra pozvala sve ljubitelje atletike na Hanžekovićev memorijal krajem kolovoza, na kojem će uz brojna poznata imena svjetske atletike moći navijati i za naše velike adute. Među njima i za Stipu Žunića, Saru Kolak te, naravno, Sandru.