Prošlo je četvrt stoljeća od razmijene 714 hrvatskih zatočenika srpskih logora u Nemetinu.

Danu sjećanja ove godine uz logoraše i njihove obitelji nazočili su i dogradonačelnica Osijeka Žana Gamoš, dožupan Goran Ivanović, vukovarski gradonačelnik Ivan Penava, ali i zapovijednik obrane Vukovara Branko Borković, pukovnik Mile Valentić te predsjednik Vlade RH iz 1991. godine Franjo Gregurić. Brojni okupljeni prisjetili su se ovom prigodom svog, kako kažu, drugog rođendana, dana kadu su nakon brojnih mjeseci ponovno ugledali slobodu u slobodnom dijelu Hrvatske. Među njima bio je i Ivan Radić.

- Devet mjeseci bio sam u zatočeništvu u Sremskoj Mitrovici i prvo što sam napravio po dolasku je da sam kleknuo i poljubio hrvatsku zemlju, te zahvalio Bogu i Gospi što sam živ. Istina je da ovo danas nije zemlja kakvu smo očekivali i da mladi odlaze, ali moji sinovi su moj ponos i oni ne žele napustiti Vukovar. Danas je svaki dan borba za sebe, svoju egzistenciju i obitelj. Sada mi je najveća želja da postanem djed i nadam se da će mi je jedan od sinova uskoro i ostvariti. Neostvarena želja mi je i da jednog dana mirne duše odem i popijem kavu u Sremskoj Mitrovici, gdje sam bio u logoru, ali taj dan još nije došao i moja noga tamo još nije kročila. Danas najviše boli situacija u državi zbog onih koji su za nju dali život - kaže Radić.

Dana kada se “ponovno rodio” prisjetio se predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Danijel Rehak.

– Istina je da još uvijek nitko nije odgovarao za to što smo mi bili u logorima. Hrvatsku državu kao da to ne zanima, optužnice se ne podižu. Da su Srbi podigli optužnice protiv nas, već bismo bili osuđeni i zatvoreni. Danas prema evidenciji Crvenog križa imamo podatak o čak 7640 osoba koje su bile u srpskim logorima, a prema našoj evidenciji riječ je o čak 30.000 ljudi. No, još nitko nije odgovarao - kaže Rehak.

Dogradonačelnica Osijeka Žana Gamoš podsjetila je kako je Osijek prvi pružio mirno utočište i skrb zarobljenicima koji su više mjeseci proveli u srpskim koncentracijskim logorima, a Grad Osijek bio je i stoji na raspolaganju i pomoći Hrvatskom društvu srpskih koncentracijskih logora. Da su vrata ovom društvu za sve probleme otvorena i u Osječko-baranjskoj županiji podsjetio je i dožupan Goran Lacković.

I u Hrvatskom domu u Vukovaru obilježen je Dan sjećanja na zatočenike neprijateljskih logora tijekom Domovinskog rata i, ujedno, 25 godina od posljednje velike razmjene hrvatskih logoraša iz srpskih koncentracijskih logora u Nemetinu 1992. godine. Tada je, na dan 14. kolovoza, na slobodni teritorij pušteno 714 logoraša, hrvatskih branitelja i civila od kojih je najveći broj bio iz Vukovara i okolice.

Na svečanoj akademiji tom je prigodom ratni zapovjednik obrane Vukovara '91. Branko Borković–Mladi Jastreb kazao da trebaju biti obilježena mjesta gdje su stradali logoraši, hrvatski branitelji i civili, te da to treba biti i jedan od preduvjeta pristupu Srbije Europskoj uniji. Dodao je i da glede prava hrvatskih branitelja i danas ima “puno prijepora i lutanja.”

Na svečanoj akademiji u Hrvatskom domu Vukovar bio je, među ostalim uzvanicima, i predsjednik tadašnje hrvatske Vlade nacionalnog jedinstva Franjo Gregurić kao jedan od najzaslužnijih za razmjenu “svi za sve”. Uručena mu je Plaketa HDLSKL-a, a priznanje je dobila i Sunčana Bašić koju je Domovinski rat zatekao kao studenticu glazbe u Beogradu, a koja je sa skupinom ostalih studenata i nekolicinom žena iz Beograda podrijetlom iz Hrvatske prenosila pisma zatočenika i donosila hranu i druge potrepštine zatočenicima u logoru u Sremskoj Mitrovici.