Objavljeno 15. kolovoza, 2017.
Teška je bolest ugasila život Osječanke Ljiljanke Mitoš-Svobode, dobroga duha grada Osijeka, ekološke novinarke i borkinje za očuvanje prirodnog i kulturnog bogatstva, slikarice i prije svega predivne osobe i prijateljice.
Ljiljanka Mitoš-Svoboda rođena je 1955. u Osijeku, diplomirala na Filozofskom fakultetu u Osijeku te nastavila studij sociologije na Filozofskom univerzitetu u Novom Sadu. Do 1991. godine radila je u odgojno-obrazovnom sustavu, a od 1996. do danas radila je kao slobodna novinarka. Kroz program UN-REREP za Srednju i Istočnu Europu specijalizirala je okolišno novinarstvo te je 2004. godine za potrebe razvoja okolišnog novinarstva u Hrvatskoj i regiji osnovala Press centar za okoliš Hrvatske (2004.), koji je vodila do zadnjega dana. Istraživačke priče, reportaže i komentare iz politike zaštite okoliša pisala je za društveno-političke i poslovne magazine Nacional, Objektiv, Bankamagazin, Aktual, Agroglas te za Dansku mrežu istraživačkih novinara SCOOP, kao i za mnoge druge domaće i strane medije. Od 2005. dopisnica je stručnih časopisa za okoliš i poljoprivredu Ekorevija, Agroglas – agroturizam i Gospodarski list.
Jedna je od prvih članica i aktivistica građanske i ekološke civilne scene nakon Domovinskog rata u Hrvatskoj (1991. - 1995.). Od 2006. do 2012. godine bila je članica Savjeta za održivi razvoj i zaštitu okoliša Ministarstva zaštite okoliša RH te članica Radne grupe za pripremu pregovora za ulazak Hrvatske u EU poglavlje Okoliš.
Izvaninstitucionalno cjeloživotno i dopunsko obrazovanje stekla je u Hrvatskoj i inozemstvu: seminari, tečajevi i obuke za provedbu Nitratne direktive, IPPC direktive, Arhuške konvencije te usklađivanje domaćih politika zaštite okoliša s direktivama i politikama EU. Aktivna je bila u stručnim organizacijama i udrugama: Hrvatsko bioetičko društvo, Agencija za bioetiku i socijalnu ekologiju, Press centar za okoliš Hrvatske, Greenaccord Italija... Najznačajniji projekti koje je vodila, a koji su pokazali dugogodišnje rezultate jesu: Zaštita ribnjaka Podunavlje u Kopačkom ritu (1998.), Promocija “Aarhuske Konvencije” (1998. - 2003.), Nezavisni magazin za okoliš ALERT (2003. - 2012.), Forumi okolišnih novinara “Požega 2004“ i “Karlovac 2007“, ”Erdut 2010”, “Dubrovnik 2011”, Radionice permakulture (2012. - 2015.) te Urbani vrtovi Osijek - Mreža urbanih vrtova Slavonije (2014.) Surađivala je u izradi radnih materijala za stvaranje pregovaračke platforme za pregovore Hrvatska – EU, Poglavlje 27 Okoliš i pripremi Strategije održivog razvoja RH 2009-2010. Svestrana Ljilja, kako ju je zvala cijela Hrvatska, dobila je nagradu “Dr. Ivan Šreter” za trećenagrađenu novu hrvatsku riječ u 2007. godini. Bila je to riječ koja je opisivala cijeli njezin život, ispunjen borbama - “borkinja”. Slikarstvo je učila u privatnim školama u inozemstvu i u atelijeru profesora Ivana Kupinskog. Nekoliko je godina radila kao modni dizajner u tekstilnoj industriji bivše Jugoslavije, osvojivši nagrade za ekskluzivnu modnu odjeću. Radila je i kao učiteljica, odgojiteljica u vrtiću i mentorica za likovni odgoj te je sudjelovala na desetak skupnih i samostalnih izložbi. E.S.