DRAGOTIN

Tisuće vjernika hodočastile su u ponedjeljak i jučer na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, ili u narodu rečeno, Velike Gospe, u sedam stoljeća staro Marijansko svetište u Dragotinu kod Đakova. U srcu svetišta, najstarija je Gospina crkva na istoku Hrvatske. Prvi put spominje se 1332. godine i to kao središte dragotinske župe. Na putu prema Beču Turci su opustošili župu u Dragotinu. Crkva je također bila veoma oštećena, ali još uvijek su stajali njezini zidovi i krov. Obnovio ju je đakovački biskup Bakić, pa se u njoj služila povremeno sveta misa, iako u samom Dragotinu nije bilo stanovnika sve do 1750. godine. Iz tog vremena datira i slika Žalosne Gospe koja se i sada nalazi u crkvi. U Župi kažu kako je to najvrednija povijesna znamenitost u dragotinskoj crkvi.

Proslava je počela u ponedjeljak navečer otvaranjem slavlja, marijanskom pobožnošću te iznošenjem Gospine slike. I u ponedjeljak i jučer, vjernici su imali prigodu ispovjediti se pred jednim od brojnih svećenika. Uoči svetkovine, nakon svetih misa, pokorničkih bogoslužja i križnog puta, svetištem je prošla i procesija sa svijećama. Brojni vjernici iz Đakova i okolice u ponedjeljak su pješice krenuli put Dragotina pokloniti se Gospi, predati u njezine ruke sve brige, probleme, poteškoće s kojima se svakodnevno nose. Jučer, na svetkovinu, služeno je više svetih misa od kujih je jednu predvodio mladomisnik vlč. Mario Žigman iz Selaca Đakovačkih.

U svojoj propovijedi mladi je svećenik poručio svakom od nazočnih da se zapita koji je razlog njegova dolaska u svetište.

- Ono što mi se nameće kao pitanje, dolazim li automatski na ovo mjesto, dolazim li možda zato što je to moja jedna određena rutina koju činim svake godine, ili možda dolazim zbog nečega drugoga. Danas je veliki dan za nas kršćane. Danas se moramo na poseban način radovati, jer slavimo Veliku Gospu, slavimo dan Kristove pobjede, pobjede Kristove milosti. U tom slavlju na poseban način sudjeluje Blažena Djevica Marija, jer slavimo završnicu njezina zemaljskog života i njezinu Bogom ovjenčanu vječnost - kazao je vlč. Žigman.

A vjernici, sklopljenih ruku omotanih krunicama, došli su moliti za potrebe. Marija ondje dolazi godinama, moli za zdravlje u obitelji. Svako je pred Gospu došao sa svojim bremenom, svojim križem na leđima. - Ovdje nalazim mir. Posebice od kada je pokraj crkve postavljen kip Majke Božje. Ovo mjesto odiše spokojem koji umiruje. Ovdje nalazim snagu - kaže Marija. I s oltara mogli su se čuti zazivi u kojima se Gospa moli da čuva vjernike, napose mlade ljude, da im pomogne u potrazi za poslom, da spriječi iseljavanje mladih te da čuva i bdije nad onima koji su koricu kruha otišli tražiti izvan granica Lijepe Naše.M.Muškić