Utemeljitelj, najveći promotor i najstrastvenija figura u povijesti rock'n'rolla, Elvis Presley, umro je prije 40 godina, 16. kolovoza 1977., ostavivši za sobom nasljeđe koje ga i gotovo pola stoljeća poslije čini neprijepornim kraljem rocka, bez kojega ni glazba ni svijet kakvim ga danas poznajemo ne bi bili isti.
“Netko je napisao da je sve počelo kada je jedan mladić ukrao glazbu roditeljima i predao je djeci, aludirajući, naravno, na epifaniju rock-demiurga Elvisa Presleya”, kazao je u razgovoru za Hinu producent i glazbeni urednik Siniša Škarica, jedan od začetnika rock'n'rolla u Hrvatskoj.
“Bilo bi to nešto poput bajkovita početka pripovijesti o rađanju rock'n'rolla, najveće društvene i kulturne revolucije 20. stoljeća – glazbe i kulture koja je preskočila povijesne barijere: rasne, etničke, jezične, političke, vjerske i socijalne”, dodao je. Elvisov uzlet obilježili su sredinom 50-ih hitovi poput “That's All Right Mama” i “Heartbreak Hotel”, a najuspješnije mu je razdoblje od 1960. do 1975., u kojem je izdao čak 52 ploče, koje je još za života prodao u oko 600 milijuna primjeraka. Ostvario je i uspješnu filmsku karijeru, započetu 1956. filmom “Love Me Tender”, te je do 1966. bio na listi deset najkomercijalnijih američkih glumaca.
Rockabilly
Svojom pojavom Elvis je promijenio sve u 50-ima – glazbu, modu, razmišljanja mladih. Spojio je country- glazbu i r'n'b u novi žanr - rockabilly, iz kojeg se rodio rock'n'roll. Bio je prvi glazbenik koji je plesao uz glazbu.
“Sam Phillips, Elvisov diskografski otac, vodio je mali tonski studio Memphis Recording Service, smješten na 706 Union Avenue u Memphisu – koji će kao svoj Betlehem u budućnosti pohoditi milijuni ljubitelja pop-glazbe u potrazi za tragovima rađanja jednog planetarnog mita. Snimao je crnačke glazbenike koji su izvodili 'race' – kako se na Billboardovim top-ljestvicama nazivao idiom uskoro bez eha segregacije zamijenjen egzaktnim glazbeničkim 'rhythm and blues' – te lokalne bijele country-zabavljače, i snatrio kako bi mu bijelac crnoga glasa donio pravo bogatstvo”, priča Škarica.
Pojavio se plahi ljepuškasti mladić sa željom da snimi pjesmu za majčin rođendan. Zamijetila ga je Phillipsova tajnica, a onda na dodatnom snimanju i sam Phillips.
“Bio je to njegov čovjek! Nije zaradio milijardu; veliki RCA za otkup Elvisova ugovora platio mu je 30 tisuća dolara – u ono doba, 1956., ni to nije bila loša cifra. Zato je kao vizionar, ne trgovac, zajedno sa svojim otkrićem ušao već na prvom koraku, 1986., u američki Rock'n'roll hall of fame”, napominje.
Elvis Presley bio je taj koji je, odmalena ozračen južnjačkim tradicijama dviju suprotstavljenih kultura – bijele i crne, uzbudljivo, neviđenim nervom spojio crnačku osjećajnost i ritam s bogodanim raskošnim baritonom tenorskih dosega. Fizikus i temperament iznikli u mladog poluboga postali su živućim totemom adolescentnim poklonicima u bijegu od zaštitničkog roditeljskog zagrljaja konzervativne Amerike, kaže Škarica.
“Neprijeporno je jedno: prvi put u povijesti tinejdžeri su dobili svoju glazbu i na njoj izgradili svoju kulturu. Djeca i roditelji nisu više slušali iste glasove i klanjali se istim idolima pod svjetlima iste pozornice: Dean Martin, Perry Como, Frank Sinatra i Doris Day naspram Elvisa, Little Richarda, Chucka Berryja, Jerryja Leeja Lewisa i Wande Jackson ili Ette James”, objašnjava.
Kralj je mrtav, zamijenio ga je punk
Elvis Presley umro je 16. kolovoza 1977., u dobi od 42 godine. Kralj rocka srušio se u kupaonici na svojem imanju Graceland u Memphisu. Odmah je prebačen u bolnicu, no svi pokušaji reanimacije bili su bez uspjeha te je istoga poslijepodneva proglašen mrtvim. Uzrok smrti bio je srčani udar, vjerojatno prouzročen prejedanjem i predoziranjem lijekovima. Njegova je smrt potresla milijune njegovih obožavatelja, a mediji su je popratili naslovnicama s kojih su vrištali očajni vapaji poput: “Danas je umro Elvis i doba rocka zauvijek je završilo” ili “Kralj je mrtav i nikada ga nitko neće zamijeniti”. Glazbena era koja je slijedila donijela je uzlet punka, koji se, kako ocjenjuje glazbeni kritičar Aleksandar Dragaš, iako posve različit od onoga što je svirao Elvis, zapravo nastavlja na temeljne postulate njegove glazbe.
“Negdje 1977./78. godine Neil Young je imao pjesmu 'My My, Hey Hey', u kojoj postoji jedan zgodan stih: 'The King is gone but is not forgotten, this is the story of Johnny Rotten'. Dakle, u toj je pjesmi Neil Young praktički u kontrapunkt doveo smrt Elvisa Presleya, kojeg ne bi trebalo zaboraviti, bez obzira na to što su već došli neki novi heroji – dakle, izvođači poput Johnnyja Rottena i Sex Pistolsa – koji su bili dijametralno suprotni onome što je biotada već pokojni Elvis”, ističe Dragaš.
“Naravno da je sredinom 50-ih postojao i niz drugih izvođača rockabillyja, međutim, upravo je Presley bio najzaslužniji za omasovljenje toga pokreta, da isti ne umre kao još jedna moda mladih te da postane nešto trajno, što će godinama, pa i desetljećima, biti temelj popularne glazbe, govorimo li o razdoblju od sredine 50-ih pa praktički do 21. stoljeća, u kojem je rock'n'roll doista bio noseći žanr popularne glazbe”, dodaje.
Iako se čini da možda gotovo nema nikakve poveznice između, s jedne strane, Sex Pistolsa i Johnnyja Rottena i, s druge, Elvisa Presleya, poveznica je sigurno postojala, “jer, ako ništa drugo, Elvis Presley pokrenuo je rock'n'roll revoluciju, na koju se punk praktički ponovo verificirao, odnosno, želio je taj povratak tadašnje rock-glazbe prema onoj prvotnoj energiji, živopisnosti i životnosti rock'and'rolla, koji je i Presley zastupao sredinom 50-ih”, ocjenjuje.
Bez Elvisa ne bi bilo ni Michaela Jacksona i Madonne
Elvis je doista zauvijek promijenio ne samo svijet glazbe nego i svijet općenito, a da je njegovo nasljeđe trajno, pokazuje činjenica što je, gotovo pola stoljeća nakon smrti, i dalje kultna ličnost, koja ima svoj fun klub, njegovim pjesmama ne pada popularnost, svi znaju kako izgleda.
“Kad je umro, tad se već moglo činiti da je, kako zbog nekih svojih albuma iz 70-ih tako i s obzirom na svoje prilično dugotrajno boravljenje u Las Vegasu, gdje je živio poput nekakvog starog tigra ili lava u zlatnom kavezu, pomalo i bez doticaja sa stvarnosti, a zatim podjednako, ako ne i više, izoliran na svojem imanju Graceland u Memphisu, gdje je i umro, Elvis – iako i dalje kralj rock'n'rolla – nekako zastario, kao da više nema veze s onim što se događa oko njega”, kaže Dragaš.
“To čak možda i nije bio pogrešan zaključak; međutim, poslije smo vidjeli da je onaj njegov poklon majci, dakle one dvije snimke koje je htio snimati u Sun Recordsu 1954., zapravo donio toliku glazbenu revoluciju, toliku mijenu kulturološke paradigme zapadnog svijeta 20. stoljeća da će njegova djela, a posebice ona iz 50-ih – dakle, gledano kroz tu kulturološku promjenu, najznačajnija – rezonirati u suvremenoj popularnoj kulturi i glazbi čak i onda kad se taj njegov izravni utjecaj, Elvisa kao kralja rock'n'rolla, u toj istoj popularnoj glazbi više neće jasno čuti”, ocjenjuje.
A ako gledate tu priču malo šire, onda doista bez Elvisa Presleya, rock'n'rolla i onoga kako ga je on omasovio i što je sve napravio 50-ih, 60-ih i 70-ih, gotovo je nemoguće zamisliti bilo koju zvijezdu rock i pop glazbe, pa čak i neke zvijezde koje naizgled kao da nemaju veze s njim, napominje. “Recimo, meni je bez Elvisa teško zamisliti ne samo Michaela Jacksona kao kralja popa, koji je, nažalost, također umro na sličan način, nego, recimo, i pjevačice, poput Madonne i Lady Gage, te niz bendova”, kazao je Dragaš.
Pripadao je cijelom svijetu
Glazbeni se trendovi brzo mijenjaju, prebrzo da bi se bilo koji suvremeni izvođač trajno zadržao na tronu, no nitko nikada nije doveo u pitanje Elvisov kraljevski status, jednostavno zato što on nadilazi kategorizacije.
“Elvis je postao ne samo najveća zvijezda Amerike i zapadnog svijeta nego de facto i kulturološki fenomen bez kojeg nema ni Beatlesa, ni Stonesa, ni Dylana, ni Springsteena – praktički nikoga”, smatra Dragaš.
Za niz izvođača on je sasvim sigurno ostao temeljni kamen, čak i kad mu se naizgled svojom vlastitom glazbom ne obraćaju, odnosno kad nisu toliko čujni utjecaji Elvisa Presleya na nečiju glazbu, ocjenjuje.
“Doista mi je teško zamisliti tko je još u tolikoj mjeri promijenio ne samo glazbu nego na neki način i svijet upravo pjesmama koje je pjevao, načinom na koji ih je izvodio, svojim izgledom te što je to sve značilo poslije, ne samo za brojne izvođače nego de facto i za cjelokupni korpus popularne glazbe i popularne kulture”, ističe Dragaš.
S tom se ocjenom slaže Škarica: “Elvis će zauvijek ostati kraljem rock'n'rolla, kao što će Ramzes II. biti utjelovljenjem faraona, Louis XIV. kralja sunca, a Franjo Josip I. austrijskog cara. Svijet rock-glazbe nikad nije detronizirao Elvisa, čak ni onda kada je neposredno prije nagle smrti svojim izgledom i izvedbom izazivao gotovo sažaljive reakcije milijunskog planetarnog auditorija. Nikad nećemo znati bi li bez Elvisa svijet bio isti, ali jedno je sigurno: poput grčkih mitoloških junaka, pripadao je cijelom svijetu, ne samo rock-kulturi”, poručio je.Hina
Legenda za života
Neokrunjeni kralj rock'n'rolla Elvis Aaron Presley (8. siječnja 1935. - 16. kolovoza 1977.) legenda je postao još za života, potukavši sve rekorde: u samo dvadesetak godina objavio je 97 ploča te na vrhovima top-lista proveo čak 996 tjedana.
U javnosti je počeo pjevati s 13 godina na crkvenim svečanostima i srednjoškolskim priredbama u Memphisu. Školu je napustio s 18 godina, pa neko vrijeme radio kao vratar u kinu i vozač kamiona, snujući glazbenu karijeru. Prvu pjesmu snimio je, kako je poslije tvrdio, kao rođendanski dar majci – njegov prvi singl objavljen je u srpnju 1954., čime je i počela njegova glazbena karijera, s producentom Samom Phillipsom pod etiketom Sun Recordsa.
Graceland se pripremio
Na Elvisovu imanju u Memphisu jako je živo. Gužva, komešanje i uzbuđenje. U slavnom Gracelandu cijeli se ovaj tjedan obilježava 40. godišnjica Elvisove smrti. Planiraju se deseci događanja - aukcije, rasprave, bdijenja, plesne zabave, koncerti. “Ovo će biti najveći Elvisov tjedan. Obožavatelji iz cijeloga svijeta stigli su na završno hodočašće, posebnu proslavu života i nasljeđa Elvisa Presleyja”, kažu organizatori. Sve na Elvisu i oko njega vrištalo je na pobunu i seksualne slobode, od plesa kukovima, duboka glasa, pripijene odjeće i, naravno, 'kokotice'. Mlade obožavatelje je bacao u trans, a konzervativnu Ameriku u očaj. “Bez Elvisa nitko od nas ne bi uspio”, rekao je Buddy Holly, a John Lennon ustvrdio da bez Elvisa ne bi bilo ni Beatlesa. Ali je pjevač, kojeg su fanovi štovali kao božanstvo, privatno bio usamljen i očajan čovjek. Tijekom služenja vojske u njemačkom Friedbergu (1958-60), upoznao je tada 14-godišnju Priscillu Beaulieu, kćer kolege vojnika. Vjenčali su se 1967., a godinu poslije rođena je Lisa Marie Presley, Elvisovo jedino dijete. Veza je bila kratkog vijeka. Priscilla je kasnije pričala da je Elvis živio u začaranom krugu ovisnosti o tabletama za spavanje, stimulansima i sedativima i nije imao mnogo vremena za obitelj. Razveli su se 1973. godine.
Krajem 60-ih godina Elvisova je zvijezda počela blijedjeti, Beatlesi i Stonesi bili su novi kraljevi popa. Fanovi su jedva prepoznavali svog nekadašnjeg idola na pozornici, izobličenog od debljine i natopljenog znojem. Iako mu je zdravstveno stanje bilo daleko od dobrog, to je nije trebao biti Elvisov zadnji koncert. Pripremao se na ljetnu turneju, a posljednju pjesmu "Way Down" snimio je samo nekoliko dana prije smrti.