Običnom čovjeku, pa i vašem novinaru, nije lako niti zamisliti što to znači popeti se po skelama na vrh zgrade i s visine od 17 metara promatrati kako dolje prolaze pješaci, a kamoli ondje nešto još fizički raditi, i to u uvjetima ekstremne vrućine, često u zgrčenom položaju i s knedlom u grlu u trenutku kada ispod vas projuri tramvaj od kojeg se zatresu i skele i zgrada.

Tako otprilike izgleda svakidašnji radni dan restauratora uposlenih na obnovi skulpture rimskog boga Merkura na vrhu zgrade Hrvatske gospodarske komore – Županijske komore Osijek, na adresi Europske avenije 13 i timpanona, ili zabata, u kome se u formi dubokog reljefa nalazi Merkurov lik u društvu njegove mitološke božanske kolegice Minerve, oboje u poluležećem, ali istodobno i čednom položaju, jedno naspram drugoga. Zahvaljujući proteku nekoliko deseteljeća od posljednje obnove i manjim oštećenjima od tuče, potom tragovima koje su iza sebe ostavili nestašni golubovi te nestručnim zahvatima onih koji su zgradu ranije renovirali i nepostojanju nužne dokumentacije, posao oko obnove spomenute arhitekturne plastike i reljefa dodatno se zakomplicirao, no to je situacija na koju su konzervatori i restauratori naviknuli, uvjerava nas konzervator restaurator Eduard Hudolin, voditelj Restauratorskog odjela Osijek, koji djeluje u sklopu Hrvatskog restauratorskog zavoda sa sjedištem u Zagrebu.

U radovima na obnovi komadićka Parnasa koji krasi klasicističku zgradu nekadašnje osječke Trgovačke i obrtničke komore (Handels und Gewerbekammer) sagrađene 1894., svojedobno jedine takve institucije na širokom prostoru između Zagreba, Budimpešte i Temišvara, zaposleni su restaurator tehničar Stjepan Lucić, kao voditelj radova, i njegov kolega Dinko Ramljak te dvojica vanjskih suradnika, akademski kipari Marko Babić i Dorian Jašinski.

- Naš zadatak je bio prvo izvršiti sondažu kako bi se istražili svi nanosi boja i slojeva štukature i žbuke nanošenih slijedom ranijih obnova. Potom je uslijedilo mjestimice mukotrpno mehaničko čišćenje Merkurovog kipa, izrađenog od terakote, koji je svojedobno bio premazan akrilnom bojom. Naposljetku smo morali posegnuti za kemijskim biootapalom i parnim čistačem, tzv. stimerom. Središnji dio zadatka bila je rekonstrukcija oštećene lijeve šake, palice koju Merkur drži u ruci i dijela draperije koji je prije neku godinu pao s krova. Skulpturu smo osigurali od vibracija koje proizvode prolazak tramvaja u podnožju zgrade tako što je između metalnog držača i Merkurovog tijela stavljena guma, strpljivo nam objašnjava “Stipa” Lucić, restaurator koji je prošloga mjeseca navršio deset godina obavljanja ovog posla.

Moglo bi se nadugačko pričati kakvim su sve zahvatima poslužili restauratori kako bi obnovili važan detalj baštine osječke arhitekture, graditeljstva i umjetničkog obrta. Njihovi radovi bit će gotovi do 1. rujna kako bi Merkur i Minerva ponovno zasjali u svom punom sjaju.