Na gradskom groblju u Slatini još uvijek ponosno stoji spomenik s natpisom “Otto Rockrohr, fürstlich Schaumburg-Lippe'scher Kellermeister u. Champagnerfabrikant”.
Nije poznato tko je podigao spomenik prvom podrumaru u tvornici šampanjca (danas je primjerenije reći pjenušca), veleposjednika Schaumburg-Lippea, ali on svakako podsjeća na činjenicu da je u Slatini na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće postojala prva tvornica pjenušavog vina u Hrvatskoj, da je njezin osnivač i vlasnik bio njemački veleposjednik i da je to podatak koji se svakako mora iskoristiti kao turistički brend Slatine.
Princ Ernst August Alexander Christian Viktor Hubert od Schaumburg-Lippea, rođen 1958. godine, živi u svom obiteljskom dvorcu u Bückeburgu, gdje je rođen i njegov sin, nasljedni princ Wilhelm Bernhard Krfft Heinrich Donatus (1994. godine). On je posljednji muški član njemačke velikaške obiteljske loze Schaumburg-Lippe. Pojedini dijelovi njihova dvorca u Bückeburgu godinama nisu bili dostupni javnosti pa sada Aleksandar Fürst od Schaumburg-Lippea i Donat nasljedni princ Schaumburg-Lippe, žele dobrodošlčicu i pozivaju sve koji žele neka dođu kako bi im s ponosom predstavili obiteljska imanja.
Grad Bückeburg bio je glavni grad pokrajine Schaumburg-Lippe, koja je od 11. stoljeća imala različiti status u Njemačkoj, od županije (1647.), grofovije, okruga i kneževine do slobodne države.
SLAVNA PROŠLOST
Ako malo zavirimo u prošlost, doći ćemo do zanimljivih saznanja koje bi valjalo što češće ponavljati - da se ne zaborave. Njemački knez Georg Wilhelm Schaumburg-Lippe kupio je 1841. godine od obitelji Pejačević na slatinskom području imanje koje je obuhvaćalo zemljište s velikim šumskim površinama, vinogradima, voćnjacima i razne gospodarske pogone. Svojim su dolaskom njemački veleposjednici dodatno ubrzali gospodarski razvoj grada i okolice, a posebna pozornost tada se pridaje vinogradarstvu.
U središtu Slatine već 1864. postoji veliki vinski podrum s dvjema prešama za grožđe i pecara alkohola, a zasadili su i nove nasade vinove loze u okolici. U pecari je, kao sjećanje na prvu slatinsku crkvu, postavljen maleni oltar posvećen sv. Ani i Joakimu. Podsjetimo da su oni našli mjesto i na glavnom oltaru župne crkve sv. Josipa u Slatini.
Schaumburg-Lippe poticao je naseljavanje Mađara, Nijemaca i Slovaka u Slavoniju, koji su donijeli u slatinski kraj kulturne običaje europskih gradova. U Slatini su otvarali obrtničke radionice, a pojedini su doselili s ciljem unaprjeđivanja rada prvih industrijskih pogona - pilana je otvorena 1885., paromlin 1863., ciglana oko 1890., ispod današnje željezničke stanice, tvornica pjenušca i sl., koji su otvoreni u Slatini kao blagi odraz industrijske revolucije toga vremena u Europi.
U velikom je podrumu već 1864. počela i sve do 1912. godine radila tvornica pjenušavog vina - šampanjca, od grožđa sorte kadarka. Već prve godine proizvedeno je 2000 boca pjenušca, ali zbog nemogućnosti transporta i visoke cijene prodaja je bila vrlo slaba. Kad je 1866. godine za upravitelja iz Njemačke došao Otto Rockhror, uređen je podrum, nabavljena je nova oprema, a počelo se ulagati i u marketing. Rockhror je tehnološki odvojio proizvodnju vina, piva i pjenušca, i to je vrijeme kad tvornicu posjećuju ugledni gosti i učenici škola, a vino se izlaže u Zagrebu i šalje u Njemačku. Već 1898. godine proizvedeno je 15.860 boca pjenušca i 697 hektolitara vina.
OBNOVA PROIZVODNJE
Pjenušac je slatinski izvorni proizvod, a tvornica se tada ubrajala u veća poduzeća na području velike Virovitičke županije. Za svoje vino i pjenušac dobio je Schaumburg-Lippe priznanje na gospodarskim izložbama u Zagrebu i Budimpešti. Nakon Ottove smrti 1908., vlasništvo je preuzeo grof Drašković. Godine 1912. prestaje proizvodnja slatinskog pjenušca, a sva proizvodna oprema preseljena je u Mađarsku i ondje se nastavilo s proizvodnjom.
Taj podatak podsjeća nas i na neka suvremena događanja u hrvatskom gospodarstvu, gdje se oprema i strojevi iz propalih gospodarskih objekata prodaju i odvoze u neke druge sredine, ili jednostavno netragom nestaju.
U završnim svečanostima 3. međunarodnog sajma inovacija, ekoideja, proizvoda i tehnologija u poljoprivredi i prehrambenoj industriji Agro Arca 2010. u Slatini, Krešimir Fučkar, tadašnji direktor i vlasnik tvrtke Stari podrum, javnosti je predstavio pjenušac Slatinski biser, proizveden tri godine ranije u istom podrumu u kojem je proizveden prvi hrvatski pjenušac. Bio je to pokušaj obnavljanja proizvodnje pjenušca u Starom podrumu.
- Nekada se pjenušac u Slatini proizvodio od grožđa kadarka, a mi ga proizvodimo od sivog pinota i sorte chardonnay. Naš pjenušac je polusuh, dosta je sladak pa će svakako biti dobro primljen kod žena - naglasio je Fučkar, i dodao da će slatinski pjenušac svojim posebnim okusom i bukeom vrlo brzo osvojiti hrvatsko tržište.
Posjetitelji Agro Arce tada su s posebnim oduševljenjem kušali Slatinski biser, o kojemu su dobre kritike dali i hrvatski enolozi.
SLATINSKI BISER
Međutim, priču o proizvodnji pjenušavog vina u Slatini nastavio je Ivan Halas, koji je preuzeo tvrtku Stari podrum i pripadajuće vinograde. Na 54 hektara Halasovih vinograda ima graševine, chardonnaya, sauvignona, pinota, frankovke. Novi vlasnik planira obnoviti i proširiti vinograde i kvalitetnim vinima “odoljeti svim izazovima izrazito zahtjevnog tržišta na kojemu dominiraju snažni uvozni lobiji”.
U vinariji Stari podrum u Slatini ove su godine flaširane 1864 boce pjenušavog vina Slatinski biser, što predstavlja konkretno podsjećanje na vrijeme kad je u Slatini upravo 1864. proizveden prvi hrvatski pjenušac.
Decentnost slatinskoga visokog društva u vrijeme nastanka prvoga hrvatskog pjenušca predstavljena je glazbeno-scenskim prikazom pod nazivom “Šampanj, šampanj!” 2014. godine, u sklopu sajma s nazivom i sloganom “Kako su radili naši stari”. Bio je to događaj organiziran u čast prvoga hrvatskog pjenušca, proizvedenog u Slatini prije 150 godina. S obzirom na to da je upravo zbog te, za Slatinu značajne obljetnice, i cijeli sajam održan u znaku grožđa i vina, zabilježili smo da je to bila najbolja prilika “da se mnogobrojni posjetitelji sajma (ali i sudionici) podsjete na osam tisuća godina staru povijest vinove loze i proizvodnje vina, koja je sve te silne godine blisko povezana s poviješću poljoprivrede, kuhinje, civilizacija i cijelog čovječanstva”.
Nažalost, tako značajni događaji iz povijesti obilježavaju se samo prigodno, umjesto da budu brend prema kome će mjesto biti svakodnevno prepoznavano.
DVORAC SCHAUMBURG
Tajnovita grofovska obitelj
Na povijest slatinskog pjenušca podsjeća i dvorac Schaumburg, jugozapadno od Hannovera, između Rintelna i Hamelna, samo jedno od brojnih zdanja obitelji Schaumburg. To mjesto za lijepa vremena posjećuju tisuće ljudi koji uopće i ne sanjaju čime su se članovi grofovske obitelji bavili u više od tisuću kilometara dalekoj Hrvatskoj. Ali nas je zanimalo gdje je ta velikaška obitelj provodila svoje ladanjske dane, a položaj dvorca na uzvisini otkrio je uobičajenu veleposjedničku želju da se pogledom kontrolira cijela vlasnička okolica. Naravno, i uvijek aktualna pitanja kako su se nekad, bez suvremene tehnike, mogle izgraditi tako velebne građevine, kako ta zdanja uspješno odolijevaju zubu vremena za razliku od novih zgrada koje propadaju i ruše se nakon samo nekoliko desetaka godina te koliko je ljudi stradalo u tom poslu.
ZAVIČAJNI MUZEJ
Jedina originalna boca pjenušca
Ravnateljica Zavičajnog muzeja Slatina Dragica Šuvak proučavala je povijest grada i gradskih znamenitosti, među koje se svakako može ubrojiti i slatinski pjenušac. Znanstvena znatiželja odvela ju je i u povijesne arhive Bückeburga, u sjevernoj Njemačkoj, do nasljednika grofa Shaumburg-Lippea i do dvoraca koji su pripadali toj obitelji. Ona tvrdi da “pjenušac ima svoje mjesto u razvoju turizma Slatine i kao brendirani proizvod za domaće i europsko tržište”. Ali taj cijeli postupak treba dobro osmisliti i konačno u praksi realizirati. Osim toga, u Zavičajnom muzeju čuva se jedina poznata originalna boca slatinskoga pjenušavog vina. Ona je razbijena, ali to ne utječe na mogućnost da umanjena replika upravo takve, razbijene boce, bude prepoznatljivi suvenir grada prvoga hrvatskog pjenušca. Naprotiv.
U velikom je podrumu već 1864. počela i sve do 1912. godine radila tvornica pjenušavog vina - šampanjca, od grožđa sorte kadarka...
Schaumburg-Lippe poticao je naseljavanje Mađara, Nijemaca i Slovaka u Slavoniju, koji su donijeli kulturne običaje europskih gradova...