Kad biste pisali nastavak knjige “Mladi integrirani i(li) marginalizirani”, što biste u njoj još obuhvatili i posebno naglasili? Drugim riječima, kakvo je stanje s mladima u RH danas u odnosu na 2009. godinu, kad je spomenuta Vaša knjiga objavljena? Je li stanje bolje ili lošije?

- Osvrti odraslih na račun mladih često su negativno intonirani. Pritom se zaboravlja na činjenicu da mladi nisu rođeni takvima kakvi jesu ili kako ih odrasli doživljavaju. Mladi su takvima postali. Dakle, sve obrasce i stilove ponašanja vidjeli su i naučili od odraslih. Zato, svaka kritika mladih zapravo je svojevrsna samokritika odraslih. O mladima ne možemo govoriti izvan društvenog konteksta. Govor o mladima uvijek zahtijeva i govor o društvu, jer mladi su najautentičniji detektori stanja u društvu. Epicentar krize društva upravo su mladi. Zato odgovor na pitanje jesu li mladi bolji ili lošiji od mladih prije desetak godina, u pozitivnoj je korelaciji s odgovorom na pitanje je li hrvatsko društvu u odnosu na spomenuto razdoblje bolje ili lošije.

Mladi i mediji, što nam o tome možete reći? Koliko se izloženost mladih negativnim utjecajima medija (napose elektronskih, interneta, društvenih mreža...) negativno odražava na njihov razvoj?

- Pozitivni doprinosi suvremenih medija u životu svakog pojedinca toliki su da više ne možemo misliti život bez medija. Oni oblikuju čovjekovu svakodnevicu na svim razinama života. Kada je riječ o mladima, područje života u kojem mediji najviše plijene njihovu pozornost je područje komunikacije, shvaćene u najširem kontekstu. Suvremeni mediji uklonili su sve vremenske i prostorne barijere i omogućile brzu, neposrednu i neograničenu komunikaciju. Među tradicionalnim odgojno-obrazovnim institucijama mediji su zauzeli značajno mjesto. Uz to što su izvor informacija, što proširuju kulturno-duhovna obzorja, što su izvor zabave, što razvijaju kreativnost, mediji uvelike utječu na životni stil mladih: od načina odijevanja do toga kako će na sebe, svijet i život gledati, doživljavati ga i prosuđivati.

Svakodnevni život mladih odvija se između online i offline. Nije rijetkost da prevaga ide u korist online. U kojoj mjeri mediji imaju utjecaj na mlade, dovoljno je spomenuti da danas govorimo o virtualnom identitetu, virtualnom prijateljstvu, virtualnim ljubavima, virtualnim vezama, virtualnim gradovima itd. Puno je područja u kojima su mediji ušli na široka vrata u život mladih ljudi - postali su njihov životni habitus. Imaju li mediji više negativan ili pozitivan utjecaj na mlade? Teško je reći. Brojna su istraživanja koja potvrđuju i jednu i drugu teoriju. Ipak valja istaknuti da smo svi izloženi svojevrsnoj radijaciji medijskog javnog prostora, koji je nažalost sve “zagađeniji”. Posebno su ugrožena djeca i mladi. Brojne su zamke i opasnosti suvremenih medija u koje djeca i mladi lako upadaju. Dovoljno je spomenuti virtualno nasilje i različite online ovisnosti.

Crkva u očima mladih? Može li se po tom pitanju zaključiti da je stanje pozitivno, a ako nije, koji su glavni problemi?

- Crkva uz druge odgojno-obrazovne institucije ima svoje mjesto u prenošenju temeljnih vrjednota na mlade generacije, osobito kršćanskih. Na taj način sudjeluje i daje važan doprinos u odgoju, odrastanju i sazrijevanju mladih. Kao što govorimo o mladima integriranim i/ili marginaliziranim u društvu, možemo govoriti o njihovoj integriranosti ili marginaliziranosti u životu Crkve. Ono što mi se čini važnim istaknuti jest da su mladi sa svojim potrebama, vizijama, kreativnošću i pozitivnim potencijalima uvijek novi izazov za Crkvu i njezino pastoralno djelovanje. U tom kontekstu moglo bi se govoriti i o mladima kao “periferijama” o kojima papa Franjo rado i često govori. Crkva ne smije čekati da mladi dođu, nego mora ići njima u susret, tražiti ih na svim mjestima i situacijama u kojima ih mogu naći. Nema životne situacije u kojoj se mladi mogu naći, a koja ne bi mogla biti obuhvaćena pastoralnim i odgojnim djelovanjem Crkve. Činjenica je da mladi u odnosu na druge institucije imaju visok stupanj povjerenje u Crkvu. Crkva toga mora biti svjesna i učiniti sve da to opravda kroz konkretne aktivnosti, projekte i programe u kojima će mlade pratiti na njihovim životnim putovima nudeći im evanđelje Isusa Krista kao najsigurniji životni kompas.

Kad smo kod mladih, tijekom ljeta i partijanja na Jadranu (Ultra, Zrče...), svi odmah u prvi plan ističu razularenu mladež koja se tamo skupa s inozemnim gostima prepušta hedonizmu bez granica. Kako to komentirate, je li stanje toliko dramatično kako pišu mediji?

- Spomenuta događanja često su top-tema u medijima. Zanimljivo je da se redovito govori i piše o mladima koji partijaju, a vrlo rijetko čujemo ili čitamo o onima koji takve partije omogućuju, organiziraju i na njima dobro zarađuju. Čini se da je problem puno širi i složeniji. U nekom smislu moglo bi se govoriti o instrumentaliziranju i manipuliranju temeljnim potrebama mladih: biti zajedno i zabavljati se.

Mladi su željni provoda i imaju snažnu potrebu za novim eksperimentiranjima koja najčešće traže u nekontroliranom konzumiranju i hedonizmu. Pojmu “hedonizam” redovito se pripisuje negativna konotacija. Ali kada su u pitanju mladi, treba napomenuti kako je želja za konzumiranjem i uživanjem jedan od načina utaživanja žeđi za srećom i ispunjenjem, često je to bijeg od osamljenosti i samoće.

Sve je više događanja u Hrvatskoj čiji su akteri mladi koji dolaze iz cijeloga svijeta, poput Ultre u Splitu, Mo-Demento u Slunju, ili pak svakodnevna partijanja na Zrću. Na temelju onoga što nam mediji gotovo na dnevnoj bazi prezentiraju, na spomenutim mjestima nude se sadržaji koji mogu ugroziti život mladih ljudi. Tu ponajprije mislim na različite opijate i nekontrolirano konzumiranje alkohola, neumjesno, a ponekad i razulareno ponašanje praćeno različitim ekscesima i skandalima. Činjenica je da svatko ima pravo birati ono što smatra prikladnim za vlastiti odmor, druženje, zabavu i opuštanje. Ali pritom se ne smije zaboraviti na onoga drugoga, kojemu na primjer bučna glazba ugrožava potrebu za snom, odmorom i mirom; na one obitelji koji ne želi da njihova djeca svakodnevno gledaju ekscesna i skandalozna ponašanja. Stoga oni koji organiziraju ovakva događanja ne smiju misliti samo na vlastitu zaradu, nego na dugoročne posljedice koje spomenuta događanja mogu proizvesti. U protivnom ćemo imati situaciju da jedna nekolicina ljudi dobro zarađuje, a većina mora trpjeti i odreći se svoga prava na mir i odmor. Na spomenuta događanja dolaze mladi iz cijeloga svijeta. Svi se oni trebaju u Hrvatskoj osjećati dobrodošlima, ali isto tako trebalo bi im jasno dati do znanja koja i kakva ponašanja nisu prihvatljiva pod ni kakvu cijenu. Osobno sam u medijima slušala mlade ljude iz drugih zemalja koji priznaju da ovako kako se u Hrvatskoj ponašaju ne mogu u vlastitim zemljama. Riječ je o europskim zemljama i demokratskim društvima. Mislim da za Hrvatsku, bar dugoročno, nije dobra reklama da se u njoj svatko može ponašati kako god želi.

S druge strane, mislim da kod mladih treba razvijati svijest odgovornosti za drugoga, kako ne bi upali u zamku egocentričnosti misleći samo na sebe i vlastiti užitak. Trebalo bi više nuditi alternativnih sadržaja koji će biti na tragu dobre zabave i druženja, a koji se opet neće svoditi isključivo na hedonističko konzumiranje, nego obogaćivati kulturna i duhovna obzorja. Osobito smatram važnim da kod mladih u Hrvatskoj treba više osvješćivati i poticati osjećaj za zajedničko dobro, brižnost za očuvanje prirodnih ljepota, njegovanje i čuvanje kulturne baštine i tradicije, koje se ne smije olako i za malo zarade uništavati, podcjenjivati i u bescjenje prodavati.

Zaključno - kakva bi po Vama bila ocjena današnje hrvatske mladeži? Može li se govoriti o posebno izraženom urbanom identitetu, odnosu prema tradiciji, obitelji, kršćanskim vrijednostima...?

- Prošle godine u okviru jednog projekta Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu proveo je empirijsko sociološko istraživanje među 1122 zagrebačka srednjoškolca, a odnosilo se na religioznost i vrjednote. U tijeku je priprema studije u kojoj će biti objavljeni dobiveni rezultati. Što se tiče vrijednosnih orijentacija zagrebačkih srednjoškolca, ona se previše ne razlikuju od drugih europskih adolescenata. Doduše, moglo bi se u nekim segmentima govoriti o oživljavanju određenih tradicionalnih vrjednota, ali ipak kod adolescenata prevladavaju vrjednote koje su u službi njihova samoostvarenja i usmjerene su na privatno područje. Na vrhu njihove vrijednosne ljestvice nalazi se obitelj, zdravlje, ljubav, prijateljstvo, druženje s vršnjacima, znanje, sloboda, neovisnosti itd. Kada se govori o odnosu mladih prema tradicionalnim vrjednotama, valja napomenuti da nije riječ o tome da oni ne poštuju temeljne vrjednote, nego su senzibilniji za neke “nove vrjednote” kao što su pravednost, socijalna jednakost, briga i zaštita okoliša, otvorenost za dijalog, prihvaćanje drugoga i drugačijega. Prema navedenom istraživanju, među različitim društvenim pojavama i ponašanjima srednjoškolci izrazito osuđuju upotrebu teških droga (81%), upotrebu lakih droga ne podržava 53 %; varanje bračnog druga osuđuje 84 %; pedofiliju 97 %; abortus 70 %, trgovanje ljudima 96 %; rasnu diskriminaciju 91 %; spolnu diskriminaciju 90 % itd.(D.J.)

Dr. sc. Blaženka Valentina Mandarić, izv. prof., predstojnica je Ureda Zagrebačke nadbiskupije za vjeronauk u školi