U domu voditelja i reportera HRT-ove emisije “Dobro jutro, Hrvatska” Frane Ridjana mnogo je razloga za slavlje. Naime, nedavno je njegova odabranica Lea, kojom se oženio prošle godine, na svijet donijela Maura Ridjana. Njegov svijet, pak, na tren je stao i okrenuo se u posve novome smjeru. Otkriva nam Frano Ridjan što će prvo na tome putu odrastanja naučiti sina, što je u braku naučio o ženama, zašto bi zabranio kukanje, a ozakonio ogovaranje.

Nedavno je u vaše obiteljsko carstvo stigao Ridjan mlađi. Što nam možete reći o nasljedniku?

- Došao je i taj dan da i ja ponosno mogu reći da sam postao nekome tata. Nasljednik Mauro Ridjan je mali šarmer. Osvojio je sve u rodilištu, a ni uža obitelj nije ostala imuna. Zasad ima plave oči, a ja se nadam da će tako i ostati.

Kako ste dočekali mamu i sina?

- Na svijet je stigao u KBC-u Rijeka, uz veliku pomoć primalje Nataše, na Odjelu za ginekologiju i porodništvo. Kako sam ih dočekao? Onako kako treba, kao najbolju ženu i najslađega sina, prvorođenca. Za one koji ne znaju, feštu ne možete organizirati kad znate da su se namučili da vam uljepšaju ostatak života.

Kako je u bračnoj luci? Je li brak promijenio odnos vas i vaše dugogodišnje ljubavi?

- Da sam znao da je ovako dobro, oženio bih se njome sa 16 i pol! Odnos nam je sve bolji, a do nedjelje smo bili cura i dečko. Nakon toga je, 16. srpnja, dugogodišnja ljubav dobila novo središte pozornosti.

Je li istina da se muškarci u braku prestanu praviti važni, pa pokažu kako im se ne da spuštati daska na zahodskoj školjci, stavljati čarape na njihovo mjesto...?

- Mislim da to ovisi o muškarcu, odnosno od toga kako ga je majka odgojila. Većina je navikla da je mama sluškinja, pa to očekuje i od žene. Zato se svi i rastaju zbog nepomirljivih razlika. Ja s time nemam problema, a svaki iole iskusan muškarac u braku će potvrditi da su kućanski poslovi najbolja predigra. (smijeh)

A što žene otkriju u braku?

- Otkrivaju gluposti, poput toga da si nisu dovoljno lijepe, da su debele, da trebaju muževima braniti izlaske. Ni s tim nemam problema, ali ne smijem ženu previše hvaliti, ne da se ne pokvari, nego da je netko ne pokuša oteti.

Da ste stand-up komičar, kako biste opisali odnos muškarca i žene općenito?

- Kao susret poduzetnika i gospođe iz Porezne uprave. Ti pokušavaš i pokušavaš, a ona ti daje do znanja da ti nedostaje još jedan papir, ali kad dobiješ papir, onda dobra teta iz Porezne ima još poneki uvjet i to onda skuuupo stoji...

Ne pitamo vas bez razloga biste li voljeli biti u ulozi stand-up komičara. Primijetili smo da lako nasmijete publiku... Kako vam to polazi za rukom?

- Hvala, hvala. Nekad pođe za rukom, nekad ne. Zato je naš posao i zanimljiv. Uvijek je to novi izazov, ali je jako važno da prvo počneš raditi s publikom uživo. Onda nema izvlačenja, pa pronađeš neki svoj prepoznatljiv stil. Katkad stil ne odgovara svakome, ali svi o njemu pričaju. Važno je samo srušiti prepreku između gledališta i pozornice te se bezrezervno dati. Ljudi prepoznaju iskrenost i otvorenost, ali još više neiskrenost.

- Da bi ti nešto pošlo za rukom, mora te uhvatiti panika. Panika, točnije, njezina podvrsta – trema – ključna je stvar našega posla. Uvijek imam tremu, zato što mi je stalo do onoga što radim, a ako to napravim dobro, onda treba izgledati da je bilo kao od šale. Za naš je posao bitan tim koji želi učiniti sve da naš završni proizvod bude odličan. Lako je ispasti dobar kad ti ljudi s kojima radiš vjeruju.

A kako vođenje emisija uživo izgleda iz vaše perspektive? Što vam prolazi kroz glavu? Kako se osjećate?

- Najčešće su to jako važne stvari - jesam li ugasio glačalo, spava li snimatelj na kameri 3 ili mi se čini, stigne li se u dva sata do Zadra a da me ne uhvati presretač, zašto gost ne zna vezati kravatu, a odnedavno i hoće li prevoditeljica pobjeći tijekom razgovora s gostima, poput prevoditeljice mandarinskoga.

Biste li zabranili ogovaranje, s obzirom na to da su psiholozi ustvrdili da ono, kad nije zlonamjerno, može imati protustresni učinak?

- NIKAD! Ogovaranje treba staviti u Ustav poput ostalih stvari koje već u njemu imamo. Ta kako bih ja saznao toliko stvari o sebi da ne postoji ogovaranje!

Koji biste lik iz crtanoga ili igranoga filma voljeli biti?

- Bio bih James P. Sullivan, ono veliko čudovište iz ormara. Kao opasan i velik, a zapravo dobrica. Što se tiče igranih filmova, ili Johnny iz Prljavoga plesa ili Oskar Schindler, kad bih htio ulogu koja ima važnost i težinu.

- Smeta mi samo kod onih koji znaju, a "slučajno" se zbune. Svačije je prezime jedinstveno i na njega treba biti ponosan. Kad pogriješe, imam ja nekoliko dosjetaka, ipak nisam plemeniti hat.

Najčešće vi zabavljate druge, a tko vas najviše zabavlja i nasmijava?

- Ima jako mnogo ljudi koji su to u stanju. Nažalost, ili, nasreću, nitko od njih nije poznat. Od poznatijih lica to su moji prijatelji i kolege Vojo Šiljak, Mirko Fodor i Luka Bulić, a najčešće su to državni službenici.

Što ćete prvo objasniti svojem sinu kad malo poraste? Što je najvažnije da zna o životu i svijetu?

- Prvo ću mu objasniti da je čovjek čovjeku vuk, ali da ipak ima dobrih ljudi, zatim onu o jezicima, a sam će shvatiti vrlo rano čemu služi noga u guzicu. Ono što ipak treba znati najviše od svega jest da postoje ljudi koji su na svijetu da iz njega izvuku najveću korist i oni koji su tu da svijet učine boljim mjestom za druge. Ja mu želim da pripada potonjima.