Zoran Zekić ovih dana definitivno živi svoj san. Iza njega i njegove momčadi paklenih je desetak dana, unutar kojih su igrali dvaput protiv PSV-a te domaće derbije protiv Dinama i Rijeke. I sve to Osječani su prošli neokrznuti. Eliminirali su slavni nizozemski klub s dvije pobjede, remizirali s Dinamom i nakon više od tri godine pobijedili hrvatskog prvaka Rijeku. Sve je to Zekića u očima osječkih navijača učinilo besmrtnim.

Razgovor koji smo vodili nekoliko su puta prekidali navijači bijelo-plavih želeći treneru stisnuti ruku, a bilo je i fotografiranja. Priča kakve su dosad u Osijeku rijetko zabilježene. No Zekić je sad postao prorok u vlastitom gradu, a svi znamo koliko je to teška misija.

Nakon svih tih uspjeha ostao je čvrsto na zemlji, nekako imun na veliku euforiju koju je u gradu, ali i šire, izazvao sa svojom momčadi.

- Iskreno, nemam pravi osjećaj svega što se događa oko nas, kako ljudi doživljavaju sve te naše uspjehe. Maksimalno sam, zajedno sa svojim pomoćnicima, posvećen poslu. Ritam je bio jak, nismo imali vremena na pravi način osjetiti atmosferu u gradu. Ona na stadionu doista je fanatastična. Navijači su sjajni, toliko je pozitive na tribinama Gradskog vrta. Pravi je užitak igrati i biti trener u takvom ambijentu - priča trener nogometaša Osijeka.

Osijek je u tih desetak dana jasno pokazao kako izrasta u ozbiljnu momčadi. Četiri susreta s najjačim mogućim suparnicima i samo jedan primljeni pogodak jasan su indikator čvrstine, samopouzdanja i kvalitete osječke momčadi.

- Iznimno sam ponosan na momčad i na način kako smo odigrali te susrete. Pokazali smo veliko zajedništvo, ne samo oni koji su igrali nego i oni koji su bili na klupi ili tribinama. Svjestan sam kako bi svi dečki željeli igrati, ali puno sam im puta objašnjavao kako će biti prostora za sve, posebno ako budemo dugo živjeli u Europi. Na kraju, to sam i potvrdio, jer su već u ovih deset utakmica svi igrači iz kadra dobili prilike. Ma, postali smo prava momčad, kolektiv u kojem je svatko spreman žrtvovati se za suigrača.

Plasman na europsku scenu nakon pet godina Zekić je u početku doživljavao dvojako. Vrlo rani početak sezone bio je veliki izazov, a donio je i određenu tjeskobu kada je u pitanju tempiranje forme. Sjećamo se jedne Zekićeve misli nakon susreta u Osijeku s Luzernom.

- Samo da prođemo taj Luzern i onda Europa neće više biti u glavnom fokusu.

Tada još nije mogao ni sanjati kakvu će bajku on i momčad ispisati u Eindhovenu. Nakon čudesne pobjede razmišljanje se o Europi, naravno, promijenilo za 180 stupnjeva. Odjednom je ona postala najvažnija.

- Ma tko je mogao vjerovati da ćemo eliminirati PSV. Prije puta u Nizozemsku mnogi su nam prognozirali uvjerljiv poraz, a mi smo priželjkivali rezultat kojim ćemo napuniti Gradski vrt u uzvratu. Ispalo je mnogo bolje od svih naših želja, pa i snova. Nakon te pobjede normalno je da se sve okrenulo. Ne samo u ambicijama nego i na psihološkom planu. Momčad je shvatila što i koliko može. Uoči uzvrata s PSV-om uopće nisam dvojio u naš uspjeh jer sam sve vidio na treninzima. Igrači su bili maksimalno fokusirani i prepuni samopouzdanja. Ma gledajte, mi svi pričamo o PSV-u, ali evo vam jedan podatak o Luzernu. Markus Babbel tamo radi za milijun franaka godišnje. To samo pokazuje koliko smo veliku stvar napravili kada smo njih izbacili. Naravno, eliminacija PSV-a je, pak, nas kao klub izbacila u orbitu. Svi su odjednom saznali za Osijek. Zvali su me novinari iz Njemačke, Engleske i iz drugih europskih zemalja. Nisu se mogli načuditi kako se to moglo dogoditi. To je za mene bio strašan osjećaj.

Osijek je sada na pragu plasmana u skupine Europske lige, što je na početku europske kampanje ovog ljeta izgledalo kao apsolutna utopija.

- Ne pravim nikakve velike planove. Napravili smo velike stvari, ali moramo ostati skromni i samo nastaviti vjerovati u sebe i u ono što radimo. I dalje moramo biti svjesni da u svakoj utakmici moramo dati maksimum kako bismo se nastavili kretati pobjedničkom stazom. Kad se sad sjetim gdje smo bili prije dvije godine, kada sam došao, i kakav smo put prešli u tom razdoblju, naježim se. Od praznih tribina, borbe za goli život u kratkom smo razdoblju stigli do predvorja raja. “Bojim” se kuda će nas sve to odvesti kada dobijemo kamp, koji će nam omogućiti optimalne uvjete za rad.

Danas sve doista izgleda poput bajke. Međutim, krajem prošle sezone Zekić je, unatoč odličnim rezultatima i brojnim srušenim rekordima, ozbiljno razmišljao o napuštanju kormila NK Osijek! Zašto?

- Istina je kako sam razmatrao i takvu opciju. Razlog je bio samo jedan. U jednom mi se trenutku učinilo da što god napravim, ne valja. Čovjeku je nekad potrebno imati i osjetiti podršku, a kod dijela naše navijačke populacije nisam to osjetio. Stalno su se preispitivale moje odluke oko taktike, momčadi i koječega, a ja nisam tip koji smatra da svoje odluke treba objašnjavati široj javnosti. Zna se kome odgovaram. Osim toga, postojale su i neke ponude iz inozemstva koje moraju stvoriti određene dvojbe s financijske strane. Velik je novac bio u pitanju, pa sam se našao u dilemi. Izabrati novac i osigurati si budućnost ili se nastaviti dokazivati u Osijeku. Danas znate što sam izabrao, jer sam procijenio kako sam tek na početku trenerske karijere te da sam trenerski premlad da bih razmišljao samo o novcu. Bit će ponuda još, posebno ako s Osijekom dohvatim željene ciljeve. Iznimno važnu ulogu pri donošenju te odluke imao je predsjednik Ivan Meštrović, koji me uvjerio kako imam maksimalnu podršku čelništva. Moram priznati da imam sjajno radno okruženje u klubu. Podršku i samostalnost u odlučivanju. Nitko mi se ne miješa u posao, a to je iznimno važno. Zato su mi čudne priče koje se pojavljuju kako neki igrač ima protekciju zbog ovog ili onog ili kako nekog ne volim. NK Osijek je privatan klub i takvih stvari kod nas nema i, dok sam ja trener, nikad ih neće ni biti. Igraju oni za koje smatram da su u određenom trenutku najbolje rješenje i točka. Ma meni je najvažnije u svemu da imam podršku klupskih čelnika te da igrači slijede moje zamisli - zaključio je trener nogometaša Osijeka.