DOLCI

Zdravko Kadežabek iz Dolaca strastveni je ljubitelj konja i vlasnik je šest grla hrvatskog hladnokrvnjaka koji su mu čisti hobi i velika ljubav.

Kaže stara narodna - tko ne voli životinje, ne voli ni ljude. A tko voli životinje prepoznatljiv je kao veliki čovjek. Iako na svijetu ima nekoliko vrsta ljubavi, ona prema životinjama zapravo je jedinstvena. To pokazuje i priča o čovjeku koji je od malih nogu zavolio konje i danas, kada je u mirovini, sav je posvećen njima. Riječ je o Zdravku Kadežabeku (63) iz Dolaca, u cijeloj regiji poznatom prema uzgajivaču vrhunskih hrvatskih hladnokrvnjaka s kojima se bavi već gotovo pola stoljeća.

- Gotovo pola stoljeća čuvam od zaborava izvornu, zaštićenu pasminu konja hrvatski hladnokrvnjak. Riječ je o robusnim, radnim konjima koji teže oko 800 i više kilograma, a visoki su od 150 do 170 centimetara. Najčešće dolaze u boji dorata, a meni su ipak najdraži vranci. Često me ljudi pitaju što će mi, kada je njih odavno na poljima zamijenila mehanizacija, a moj odgovor je jednostavan - čovjek i konj su jedno veliko prijateljstvo koje traje cijeli život. Nije konj više profitabilan, on je jako privržen obitelji, naravno, ako ona s njim ispravno radi i postupa - kaže Zdravko kojemu je najveća želja da konji postanu dohodovna grana na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu koje on i supruga posjeduju. Na svom OPG-u uz šest hrvatskih hladnokrvnjaka, četiri kobile i dva pastuha, imaju sedam bikova, 20 ovaca, uzgajaju svinje, pure, kokoši, gotovo da ne postoji domaća životinja koje nema u dvorištu Kadežabekovih.

Na pitanje kako vidi budućnost svoga hobija s konjima, kaže:

- Budućnost vidim u EU koja cijeni ekološki uzgoj i ekološki proizvedenu hranu, tu mislim na meso, jer grla koja nisu za rasplod, a i ona koja nemaju mogućnosti proširenja stada, iz istoga se moraju izuzimati, jer se samo tako ostvaruju uzgojni ciljevi i uzgajaju samo najbolja grla. Konj je najčišća životinja i ekološki zdravo meso plasiralo bi se kao brend i najkvalitetnija hrana, kao što to rade u Italiji, jer tamo za sada odlaze konji. Ponosan sam na svoje konje koje uzgajam velikim dijelom godine u staji, ali, naravno, idu i na ispašu uz prihranu koju sam uzgajam i dovozim. Zdravko ima nekoliko hektara zemlje i sam sve radi, od sijanja to vršidbe, odnosno kosidbe i baliranja sijena za konje. Konji mu služe u razne svrhe.

- Poseban trud i veliku ljubav posvećujem dresuri konja za vožnju zaprega i to u turističke svrhe, rado ih uprežem za svatove, jahanje i rekreaciju. Ponekad su mi i pomoć u poslovima na gospodarstvu, a moram reći da sam čistim kopita i potkivam konje, jer je to zanimanje u našim krajevima potpuno nestalo. Da su pašne površine veće, rado bih proširio stado dok još mogu - kaže on.

Veliku mi pomoć pruža obitelj, supruga Ruža, sin Dražen i kćerka Katarina, te posebno zet Goran.

- Iznimno cijenim riječ i pomoć struke, radim na uzgojnoj vrijednosti hrvatskog hladnokrvnjaka. Pomno odaberem grla u uzgojnom lancu da bih dobio genetski unaprijeđene rasplodne kobile i pastuha za reprodukciju kvalitetnih grla – kaže Zdravko koji je pokupio niz odličja sa svojim konjima na gotovo svim natjecanjima u Slavoniji.