ĐAKOVO

Bit će to slavonski projekt “od A do Ž”, u pripremi je prvi u cijelosti slavonski cjelovečernji igrani film “Adam”, čije snimanje kreće nagodinu, no već sada mu je skrojena “osobna iskaznica”.

Sve u njemu počiva na Slavoniji – i priča iz Domovinskog rata na hrvatskom istoku, i poraća, i glumci, i scenaristi, i režiser, i produkcija su slavonski. Film je to u režiji Đakovčanina Marija Šuline, u produkciji njegove Produkcije Nova, scenario potpisuju višestruko nagrađivani vinkovački književnik Franjo Nagulov i Šulina, a u filmu glume glumci Kazališta Mika Živković iz Retkovaca. Socijalno je to angažirana filmska drama o pojedincu i njegovoj (ne)uronjenosti u društvo, institucionalnost jednog sustava, ostrašćenoj potrebi zajednice da zadire u nečiji život i da ga mijenja, jer ona bolje zna što je za njega dobro pa ga želi ukalupiti u šablone sustava i krojiti mu sudbinu, a da ne razmišlja kakve to posljedice može imati na pojedinca i njegove najbliže. Drugim riječima, svojevrsna je to kazna društva pojedincu koji živi neukalupljeno kada je riječ o društvenim normama, a zajednica to sve čini pod izlikom lažne dobrohotnosti.

- S druge strane je Adam, istinski heroj Domovinskog rata, branitelj koji je svoju zemlju išao braniti isključivo srcem, a ne interesom kako bi si danas-sutra materijalno i statusno osigurao egzistenciju i budućnost. Jedino što je “zaradio” u ratu je PTSP, a mirovinu i povlastice ne traži. Adam je oduvijek svoj, pa, moglo bi se reći, i pomalo socijalno uskraćen, no to mu ne stoji na putu da bude prije svega pošten, human čovjek pa tako u vihoru rata, nakon pokolja u jednom mjestu, u jednoj kući pronalazi preživjelog dječaka, vodi ga sobom i daje mu dom u kojem on i dijete čine malu obitelj koja na siromašnom salašu u neimenovanom selu žive krajnje skromno. A onda se u njihov život, pozivanjem socijalne službe zbog djeteta koje živi s njim, upliće zajednica, društvo, institucije da ovom dvojcu “s ruba” iskroje život. Znatiželju sela “škaklja” šutljivi Adam o kojem ne znaju gotovo ništa, kaže o scenariju filma Šulina. Uplitanje zajednice u život pojedinca i njegove najhumanije namjere da jednom djetetu, ratnom siročetu, pruži dom, obitelj i ljubav, Adamu prelijeva čašu, a gledatelja dovodi u dilemu – tko je u pravu, neukalupljeni pojedinac ili društvo koje mu zbog njegove 'neuklopljenosti' želi oduzeti dijete i smjestiti ga u za to predviđenu ustanovu.

A Adam je, zapravo, poput mnogih sličnih njemu, dio one tihe većine kojoj glasna manjina želi nametnuti život prema pravilima. Život uklopljen u zakonske okvire, iako su zakoni počesto u koliziji sa stvarnošću.

Za potrebe filma život Adama i dječaka bit će sniman na stanu, salašu Pave Maršića iz Strizivojne, seoski zvanoj “kod kolebe Joze Markanova”, pa film podupire i strizivojačka Općina na čelu s načelnikom Josipom Jakobovićem. Film naglašava i problematiku PTSP-a i (ne)uklopljenost PTSP-ijevaca, kao što je Adam, u mirnodopska vremena. “Adam” ne želi pasivnog gledatelja, pasivnu publiku, ovaj film želi njenu interakciju, da promišlja o njegovim porukama, razmišljanjima, dvojbama i postupcima pojedinca i društva u cjelini, ali i srazu tihe jedinke i glasnog, tuđih sudbina gladnog čopora. Projekt svoju “slavonijalnost” potvrđuje i odabirom glazbe te njenim autorima. Za etnoglazbu zadužen je Kruno Dražić, a ostalu glazbenu podlogu Mario Šulina, inače i vrsni glazbenik, uz studijsku produkciju Rockoko studio productiona Tihomira Ivanetića iz Strizivojne. Izvršna produkcija i nositelj projekta je Sanja Bježančević i Produkcija Nova. Iako se film bavi ozbiljnim temama rata i poraća, istinskim herojstvom, braniteljskom, socijalnom problematikom, obiteljskim vrednotama..., Šulina otkriva da će “Adam” ipak završiti svojevrsnim happy endom. Ostatak priče nestrpljivo očekujemo.