U završnoj oslobodilačkoj vojno-redarstvenoj akciji Domovinskog rata, koja je pod nazivom Oluja kao najveća vojna operacija u povijesti moderne hrvatske države počela prije 22 godine, oslobođeno je više od 10.000 četvornih kilometara područja u sjevernoj Dalmaciji, Lici, Banovini i Kordunu koja su četiri godine bila pod okupacijom pobunjenih Srba, a omogućene su i oslobodilačke akcije u susjednoj Bosni i Hercegovini.
Prema podatcima Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata Hrvatska vojska i specijalne policijske jedinice krenule su 4. kolovoza 1995. u 5 sati u napad duž crte od Bosanskog Grahova na jugu do Jasenovca na istoku, na bojišnici dugoj više od 630 kilometara. Hrvatske snage u istočnoj Slavoniji i južnoj Dalmaciji stavljene su u stanje pripravnosti radi mogućeg napada Vojske Jugoslavije i Vojske Republike Srpske iz Bosne i Hercegovine.
Najveći uspjeh u operaciji postignut je u prijepodnevnim satima 5. kolovoza, kad su pripadnici 4. i 7. gardijske brigade Hrvatske vojske (HV) oslobodili Knin. Zbog njegova strateškog i simboličkog značaja, dan oslobođenja Knina u Hrvatskoj je proglašen Danom pobjede i Domovinske zahvalnosti, a potom i Danom hrvatskih branitelja. U sljedećim danima hrvatske snage zaposjele su državnu granicu, osigurale je i krenule u pretres oslobođenog prostora sjeverne Dalmacije, Like, Banovine i Korduna.
Istodobno, operacijom Oluja hrvatske snage omogućile su Armiji Bosne i Hercegovine da razbije srpsku opsadu Bihaća, čime je spriječena nova humanitarna katastrofa u Bosni i Hercegovini i zločin poput genocida u Srebrenici, gdje su u srpnju 1995. pripadnici srpskih postrojbi, pod zapovjedništvom generala Ratka Mladića ubili više od 7000 Bošnjaka.
Uz državni vrh pod vodstvom predsjednika Republike Franje Tuđmana operacijom je upravljao načelnik Glavnog stožera HV-a general Zvonimir Červenko. Zbornim područjima zahvaćenima akcijom zapovijedali su generali Ante Gotovina, Petar Stipetić, Miljenko Crnjac, Luka Džanko i Mirko Norac, dok je specijalnu policiju vodio general Mladen Markač. U hrvatskim snagama bilo je ukupno oko 200 tisuća ljudi.
DOKUMENTIRANE ČINJENICE
U dokumentu Kronologija Domovinskog rata koju je Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata objavio na svojoj internetskoj stranici, stoji da su svjetski državnici, posebice dužnosnici SAD-a, uglavnom pokazali razumijevanje za provedenu operaciju.
“Između ostaloga, rekli su da je 'Hrvatska ostavila dovoljno vremena međunarodnoj zajednici da sukob razriješi pregovorima, a da su oni propali zbog beskompromisnoga stajališta krajinskih Srba'. Uoči napada, hrvatskim vojnicima izdana je stroga zapovijed o zaštiti civila i civilnih te osobito vjerskih (pravoslavnih) objekata, a tijekom akcije u javnim medijima neprestano je ponavljan poziv predsjednika RH hrvatskim građanima srpske nacionalnosti da ostanu u Hrvatskoj, jer su im na temelju Ustava i Ustavnog zakona o manjinama zajamčena sva građanska prava. Ipak, najveći dio Srba iz samoproglašene 'Krajine' u Hrvatskoj, na zahtjev svog političkog i vojnog vodstva, napustio je Hrvatsku. Zapovijed o evakuaciji Srba iz tzv. Krajine potpisao je srpski general Mile Mrkšić; isto je potpisao i Milan Martić, predsjednik 'Krajine'. Predstavnici UN-a i američki veleposlanik u Hrvatskoj Peter Galbraith potvrdili su da su srpski civili napustili područje tzv. Krajine prije dolaska HV-a”, stoji u Kronologiji.
Centar navodi da je u operaciji “poginulo 196 pripadnika hrvatskih Oružanih snaga, najmanje 1100 je ranjeno, a 15 ih je nestalo”, dok su gubici na drugoj strani bili “nekoliko puta veći”. Ističu i da su u razdoblju nakon završetka operacije zabilježena “kriminalna djela osvete ili ubojstva iz koristoljublja nad pojedinim Srbima te paljenje napuštenih kuća hrvatskih građana srpske nacionalnosti”. Prema izvještaju Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava tijekom i nakon operacije Oluja ubijeno je 667 civila.
Osim hrvatskih sudova sporadične zločine iz Oluje rasvjetljavao je i Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije sa sjedištem u Haagu. U studenome 2012. žalbeno vijeće Haškog suda donijelo je oslobađajuće presude generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču nakon što je sud odbacio zaključke raspravnog vijeća prema kojima su Gotovina i Markač sudjelovali u “udruženom zločinačkom pothvatu”, kao i optužbe za prekomjerno granatiranje Knina, Gračaca, Obrovca i Benkovca, a sud je Gotovinu i Markača oslobodio i zapovjedne odgovornosti. Ovdje treba spomenuti i generala Ivana Čermaka, protiv kojeg je sud u Haagu također podignuo optužnicu zbog sumnje da su jedinice pod njegovom komandom počinile ratne zločine tijekom Oluje. No i njega je taj sud 15. travnja 2011. nepravomoćnom odlukom u prvostupanjskom procesu oslobodio prema svim točkama optužnice i pustio na slobodu. Dana 17. svibnja ova je oslobađajuća presuda postala pravomoćna.
U kolovozu 2014. Državno odvjetništvo odbacilo je tvrdnje Srpskog demokratskog foruma kako “ni 19 godina od završetka Oluje u Republici Hrvatskoj nitko nije procesuiran za zločine počinjene nad srpskim civilima za vrijeme i nakon te akcije”. Naveli su i da je uz procesuirane zločine “rad na predmetima kaznenih djela ratnih zločina i nadalje u tijeku”.
LETJET ĆE I AMERIČKE KIOWE
Kao i svake, tako i ove godine, središnja proslava 22. po redu obljetnice vojno-redarstvene akcije Oluja bit će u Kninu. No, mijenjaju se neki protokolarni dijelovi. Tako će poluprazne kninske ulice 5. kolovoza preplaviti ljudi iz cijele Hrvatske. Na kninskoj tvrđavi zavijorit će hrvatska zastava. Među ponosnim braniteljima koji će je držati bit će i Slavko Štrlek. “To se može dogoditi jednom u životu da dižeš stijeg na kninskoj tvrđavi koja za sve nas ratnike znači više od svega”, kaže Slavko Štrlek iz Specijalne jedinice policije PU varaždinske “Roda”.
Planira se i zračni mimohod. Prvi put iznad Knina letjet će i američke Kiowe. Na tvrđavi, umjesto na glavnom kninskom trgu, svoje bi govore trebao održati državni vrh. A upravo su se na gradskom trgu proteklih godina čuli zvižduci.
Nakon prošlogodišnjeg uzvikivanja neprimjerenih ustaških pozdrava i paljenja srpske zastave novi kninski gradonačelnik Marko Jelić poručuje: “Nemojte raditi nerede jer MUP, koji je zadužen za javni red i mir, sigurno će učiniti sve da ova proslava prođe onako kako treba”.
Prvi put obljetnica će proći i bez koncerta Marka Perkovića Thompsona u Kninu ili Čavoglavama. Pjevač pojašnjava da će ove godine pjevati u Slunju, ali i kako poziv iz Knina nije niti dobio. Gradonačelnik Jelić tvrdi suprotno: “Mi smo gospodina Thompsona zvali, ali kao što ste vidjeli iz njegovih izjava, on se već bio odlučio za drugo mjesto”. Prošle godine zbog uzvika “Za dom spremni” u pjesmi Čavoglave, Thompson je zaradio prekršajnu prijavu. “Pozvan nisam, ne vjerujem da je to zbog toga. To morate pitati tamošnje vlasti, ne mene”, kaže Thompson. Cilj mu je, kaže poslati poruku zajedništva pa će svake godine obići drugi grad. U Kninu će ove godine zapjevati Prljavo kazalište. Obilježavanje Oluje počinje 4. kolovoza kada će se u kraljevskom gradu održati sjednica Vlade, a središnja je proslava sutradan, 5. kolovoza.
BEZ ZVIŽDAČA I BUKAČA?
Inače, podsjetimo, proslavu obljetnicu Oluje često su pratili raznorazni prijepori, pa je tako po nekim pitanjima i ove godine. Zato je ministar branitelja Tomo Medved morao odgovarati novinarima koji su ga pitali zašto će proslava 22. obljetnice Oluje biti održana samo na kninskoj tvrđavi i je li to zbog “straha od izviždavanja” te je odgovorio protupitanjem da “gdje bi se proslava trebala održati”, podsjetivši ih kako je na istom mjestu govorio prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman. Na upit je li to zbog “straha od izviždavanja”, Medved je odgovorio kako je program proslave cjelodnevni. “I ne samo taj dan, nego je dan prije sjednica Vlade, i program je usklađen na razini Odbora za provedbu ovogodišnjeg obilježavanja i apsolutno je na najvišoj razini dostojanstva”, kazao je Medved.
Uglavnom, posljednjih je godina u Kninu i oko proslave Oluje često bilo neumjesnih ispada koji su narušavali dostojanstvo proslave. Bilo je zviždanja i tijekog obraćanja predstavnika državnog vrha čime je bačena ljaga na proslavu oslobodilačke akcije Oluje te na odavanje počasti hrvatskim braniteljima. Vjerojatno svakom zviždaču i bukaču koji je nastojao onemogućiti prigodne govore nije bilo savršeno jasno da proslava Oluje nije ni mjesto ni vrijeme za bjesomučno negodovanje. Gradu i proslavi umjesto toga treba dignitet, dostojanstveno komemoriranje i dostojanstvena proslava slobode. No, bilo pa prošlo, nadamo se da će ovogodišnja proslava proteći bez “repova”.
U svezi 5. kolovoza, između ostalih, pitanjem se oglasio i politički analitičar Žarko Puhovski, u izjavi za Radio Slobodna Europa: “Koliko će trijumfalizma na jednoj strani i iredentizma na drugoj strani eksplodirati u te dane?”. Međutim, kaže Puhovski, Hrvatska je ove godine oko obilježavanja Oluje spustila loptu, i to zbog tri razloga - Srbija je dobila snažnu potporu njemačke kancelarke što je šokiralo neke u Hrvatskoj koji njemačku potporu podrazumijevaju, a vladajuća koalicija u Hrvatskoj je stalno na rubu pucanja, i neki dijelovi te koalicije ne bi mogli podnijeti stalna zaoštravanja. Treći je razlog - iznenađujući obrat u Kninu. “Tamo je gradonačelnik postao Marko Jelić, jedan neovisni kandidat, koji je prije bio HDZ-ovac, ali se sada na neki način otrijeznio od te pozicije, i on zastupa razmjerno, čak se može reći i dosta pomirljiva stajališta, za razliku od ranijeg vodstva grada. To je sve kao pozitivnu posljedicu imalo to da je hrvatsko vodstvo odlučilo da smiri tenzije”, smatra Puhovski.
On također dodaje kako je otvoreno pitanje hoće li to Beograd protumačiti kao znak slabosti i razlog za zaoštravanje odnosa s Hrvatskom, ili će se ponašati slično, što će se uostalom za par dana vidjeti. “A onda će naknadne interpretacije dodatno zaoštravati ili - ako bude sreće - opuštati atmosferu”, zaključuje Puhovski.
Piše: Damir GREGOROVIĆ
CIA U TAJNIM DOKUMENTIMA
Oluja je najveći srpski poraz još otkako ih je zgazio Wehrmacht
“Hrvatska vojna operacija Oluja najveći je srpski poraz otkako je njemački Wehrmacht pregazio Jugoslaviju u samo sedam dana u travnju 1941”, stoji to u deklasificiranom dokumentu CIA-e iz razdoblja Domovinskog rata. Djelatnici CIA-e u srpnju 1995. godine prilično su točno predvidjeli razvoj događaja u Hrvatskoj. Šefovima u Washingtonu vrlo su precizno detektirali da će hrvatska vojna operacija biti vrlo kratka, ali su pogrešno prognozirali da će Slobodan Milošević poslati pomoć Srbima u tzv. SAO Krajinu. Već 21. srpnja 1995. godine posebni odjel CIA-e za Balkan piše kako je “Zagreb uvjeren u svoju vojnu snagu i da će za reintegraciju područja pod srpskom kontrolom biti potrebna sila”... U CIA-i su smatrali kako predsjednik Franjo Tuđman vjeruje da brza akcija u sektorima Sjever i Jug "neće trajnije naštetiti Hrvatskoj u odnosima s međunarodnom zajednicom i EU". U izvješćima se navodima kako bi međunarodni pritisak na Zagreb mogao utjecati na vremenski slijed i taktiku, ali ne i na strategiju. “Sve veća frustriranost međunarodnom zajednicom učvrstila je stajalište Zagreba da će morati djelovati sami kako bi riješili problem Krajine...”.
Na tvrđavi, umjesto na glavnom kninskom trgu, svoje bi govore trebao održati državni vrh. Inače, na trgu proteklih su se godina čuli zvižduci...
...................
Program je usklađen na razini Odbora za provedbu ovogodišnjeg obilježavanja i apsolutno je na najvišoj razini dostojanstva...
TOMO MEDVED