Imamo i mi naš “Hrvatski trokut”. Lova netragom nestaje i nikad se više ne nađe. Čuo sam da počinje negdje u Zagrebu, Markov trg ili tako nešto, a protežeee seee...

Tako je vijest da je vječni misterij Bermudskog trougla ili trokuta konačno riješen prokomentirao neki forumaš na nekom od portala koji su tu senzaciju objavili.

Ako kojim slučajem još niste čuli za Bermudski trokut (pišem ga od sada tako), a što je malo vjerojatno, evo sažeto o čemu se radi. Dakle, Bermudski trokut neslužbeni je naziv za morski trokut između Bermuda, Floride i otoka Portorika u Atlantskom oceanu. Bermudski trokut ima površinu oko 1140 kvadratnih kilometara. To su fakti koji nikog neće posebno impresionirati. No kad se o Bermudskom trokutu radi, intrigira činjenica (zapisi) da u tom prostoru nestaju brodovi još od 15. stoljeća, a od 20. stoljeća nestaju i zrakoplovi, a da nitko i nikad nije došao do čvrstih, nedvojbenih dokaza o čemu se zapravo radi. Naravno, oko Bermudskog trokuta, kao jednog od najvećih i najdugovječnijih misterija našeg planeta Zemlje, tijekom godina (sad već stoljeća) isprepleo se mali milijun teorija od kojih su mnoge toliko nevjerojatne da ulaze u domenu teške fantastike, napose fantazije ljudskog uma, u neprestanoj težnji da se dokuči i razriješi zagonetka. A Bermudski trokut doista je prvorazredna zagonetka ne samo za pisce, filmaše i teoretičare urota, ufologe i zagovaratelje najfascinantnijih priča o alternativnoj stvarnosti i drugim dimenzijama, čak i o holografskom svemiru, nego i za svu silu posve ozbiljnih i svjetski uglednih znanstvenika, fizičara, astronoma, meteorologa, geofizičara i kakvih sve ne stručnjaka sa svih paralela i meridijana kugle zemaljske. Drugim riječima, Bermudski trokut je i doslovno urastao (poput NLO-a, recimo) u masovnu kolektivnu svijest ovodobne civilizacije i ljudske mašte da je to sve već odavno poprimilo obrise jednog od najimpresivnijih globalnih masovnomedijskih fenomena. I to u tolikoj mjeri da svaka nova vijest o Bermudskom trokutu u trenu obiđe cijeli svijet, osobito ako se radi o nekoj novoj teoriji, novim “čvrstim dokazima” nekog znanstvenika, istraživača fanomena, kao što se to nedavno dogodilo.

Kao i mnogi prije njega, koji su pokušali objasniti različite neobjašnjive fenomene od primjerice podvodnih piramida preko šesterokutnih oblaka do NLO-a i koječega drugog uključujući i Bermudski torkut, tim se problemom pozabavio i dr. Karl Kruszelnicki, australski znanstvenik, koji tvrdi da je objašnjenje zagonetke u biti vrlo jednostavno. Naime, zašto su u ovome području, koje pokriva morsku površinu između Floride, Portorika i Bermuda, samo tijekom prošloga stoljeća nestali desetci brodova i zrakoplova te stotine ljudi, Kruszelnicki ima konkretno rješenje - problem počiva na samom čovjeku, na ljudima, odnosno ljudska pogreška je glavni krivac za nesreće, nestajanje zrakoplova i brodova.

Kruszelnicki je zapravo samo “ponovio gradivo” jer to što on tvrdi već godinama tvrdi i američka Obalna straža i Nacionalna uprava za oceane i atmosferu (NOAA). Prema njima ne radi se o području gdje djeluju nekakve natprirodne sile, magnetizam i paramagnetizan, NLO-i i što sve ne (tu su pod morem navodno ostatci Atlantide!), jer za sve je krivac gust promet u kojem onda raste i mogućnost ljudske pogreške u navigaciji. Kruszelnicki i sam kaže da se po broju nestanaka Bermudski trokut uopće posebno ne ističe od drugih dijelova svijeta, u odnosu na količinu prometa.

“Prema podacima londonskog Lloyda i američke Obalne straže, broj letjelica koje nestanu u Bermudskom trokutu isti je kao i svagdje u svijetu, ako se gleda postotak ukupnog prometa”, rekao je Kruszelnicki te dodao: “Blizu je ekvatoru, i još pokraj bogatog dijela svijeta, Amerike, zbog čega imate dosta letova.”

Kruszelnicki kao primjer navodi poznati povijesni događaj, nestanak pet američkih torpednih bombardera TBM Avenger 1945. godine, kao i nestanak hidroaviona koji je poslan da ih nađe. Nikada nisu pronađeni nikakvi ostaci olupina. No unatoč tvrdnjama kako iza ovoga stoje misteriozne okolnosti, Kruszelnicki primjećuje kako transkripti radijskih poruka od te noći pokazuju kako su brojni drugi piloti preporučili let na zapad. No glavni pilot, poručnik Charles Taylor, umjesto toga letio je na istok. Znanstvenik još dodaje kako hidroavion nije nestao, već su ga “vidjeli kako je eksplodirao.”

“Radilo se o samo jednom iskusnom letaču, ostali su bili mladi i neiskusni”, kaže Kruszelnicki i dodaje kako je pilot odgovoran. “Vrijeme je bilo loše, valovi su dosezali visinu i do 15 metara. Taylor je na let došao mamuran, poletio je bez svog sata, već se i prije gubio u letu, a dva je puta i napustio avion”, zaključuje Kruszelnicki.

Tijekom godina znanstvenici širom svijeta ponudili su slična objašnjenja nestanaka koji su se dogodili u tome području, znanom i kao Đavolji trokut, premda, što sad kaže i Kruszelnicki, tu Nečastivi iz pakla nema nikakvog udjela. Ponovimo, po tom pitanju rezolutna je odavno i američka Obalna straža koja “ne priznaje postojanje Bermudskog trokuta kao zemljopisnog područja koje predstavlja specifičnu opasnost za plovila ili letjelice”, navodi se na njihovoj web-stranici. “Prilikom pregleda brojnih gubitaka plovila i letjelica u tome području tijekom godina nije otkriveno ništa što bi ukazivalo da su žrtve posljedica bilo čega drugoga osim fizičkih uzroka. Nisu identificirani nikakvi posebni utjecaji”, odlučni su u svome objašnjenju šefovi Obalne straže.

“Ocean je oduvijek bio misteriozno mjesto za ljude i kada se tome pridodaju loše vrijeme ili navigacija, može se raditi o stvarno opasnom mjestu”, navodi NOAA.

Bilo kako god, ni Kruszelnicki ni američka Obalna straža neće tim svojim objašnjenjima zadovoljiti fanove koji pomno proučavaju svjetske misterije pa tako i Bermudski trokut. Za njih su spomenuta priopćenja posve banalna, trivijalna i kao takva ne drže vodu. Gledajući pak s neutralne strane, objektivno koliko se može, dojam je da Kruszelnicki i Obalna straža svojim objašnjenjima zapravo žele stati na loptu, ublažiti paranoju i strah od nepoznatog kakvo je nesporno i područje Bermudskog trokuta za promet. A što se stvarno na tom opasnom mjestu događa, svatko se i sam može uvjeriti ako se odvaži zaploviti na taj morski teren nekim od brodova, možda vlastitom jahtom, vlastitim zrakoplovom, dvomotorcem recimo, usudi se uputiti u postolovinu ulaska i prolaska kroz Bermudski trokut. Pritom su samo dvije mogućnosti - ili ćete preživjeti i sretno se prizemljiti ili uploviti u sigurnu luku na obali SAD-a ili negdje na Bahamnima, ili će vam se zamesti svaki trag, pa bi u tom slučaju i sami dali svoj prilog održavanju misterija trajnim i neobjašnjivim. Možda vas otmu i izvanzemaljci, koji navodno vršljaju Bermudskim trokutom...