Objavljeno 3. kolovoza, 2017.
Neke biljke mogu podnijeti dugotrajnu sušu a da ne izgube sjaj svoje ljepote, a neke u dva dana bez vode uvenu. Najveći problem sa zalijevanjem imaju vikendaši, koji se često kućama za odmor koriste samo tijekom godišnjeg odmora, a ostatak godine rijetko su u vikendicama, i to u dijelu godine kad nema tko održavati njihov vrt. Problem postaje još veći kad dobijemo račun za vodu. Zato mnogi, i ne znajući da postoji mogućnost sadnje bilja otpornog na dugotrajniju sušu, često razmišljaju o tome kako bi bilo lijepo kad bi postojalo takvo bilje koje uz malo vode i njege može izdržati toplinske valove u našem vrtu ili na okućnici brojnih vikendaša.
Svaku okućnica ima nekakav maleni ili veći vrt, uredna zelena površina ili bar neki cvjetni detalj. Ljeto je vrijeme kad i mi i bilje tražimo više osvježenja, dakle više tekućine, odnosno vode.
Planiranje sadnje
Ne zalijemo li biljke sukladno s njihovim zahtjevima, ubrzo uvidimo da biljne zajednice u našem vrtu brzo počnu venuti i ugibati. No priroda je i za taj problem našla rješenje - potrudila se uzgojiti i razviti biljke otporne na dugotrajniju nestašicu vode. Svakako će takve biljke biti čvršće rastom, bogatije cvatnjom i otpornije na dugotrajniju nestašicu vode, a bolje će se razvijati ako ih povremeno zalijemo. Sasvim nam je sigurno želja uz bujno zelenilo imati i raskošnu cvatnju takvih trajnica. Zato se pri planiranju uređenja vrta i sadnje biljnog svijeta moramo savjetovati sa stručnjacima za oblikovanje. Danas u sve žurnijem načinu življenja, ako možda i možemo platiti skupu vodu, nemamo dovoljno vremena za trošenje na zalijevanje. To vrijeme možemo iskoristiti za druge radove, aktivan odmor u vrtu, druženje s prijateljima uz roštilj na terasi ili vrtu, šetnju ili bilo koju drugu aktivnost koja će nam činiti zadovoljstvo.
Najčešće biljke koje traže malo vode najbolje uspijevaju na ocjeditim tlima, gdje se voda dugo ne zadržava, iako mogu uspijevati i na nešto težim tlima. Međutim, teška tla znaju dugotrajnije zadržati višak vode u zemlji, pa nekim biljkama upravo tako vlažno stanište može nauditi, čak ih potpuno uništiti. Zato takva tla obično miješamo s pjeskovitim tlom ili u tlo dodajemo kamenčiće radi lakšeg otjecanja viška vode. Postoje vrste koje jednako dobro podnose i sušu i veće količine vode.
Kamenjar
Najljepše je uspijemo li stvoriti sklad među trajnicama i ukomponirati ih u prekrasan kamenjar, koji će zapravo biti poveznica našeg vrta s okolnom prirodom te tako još više naglašavati ljepotu bilja otpornijeg na sušu. Samo nemojte zaboraviti, ovo bilje može trpjeti sušu, ali ne u nedogled. Najvjerojatnije ćete i ove biljke, ako suša bude jaka i duga, ipak trebati tijekom dugog toplog ljeta, ako ne bude kiše, ponekad zaliti. Ponekad vas samo jedna ljetna kiša u pravo vrijeme može osloboditi zalijevanja takvih biljaka za cijelo ljeto. J.Kn.
najotpornije vrste
Nabrojit ćemo neke od najotpornijih: Yucca filamentoza, Kniphofia uvaria, u posljednje vrijeme poznatija kao Tritoma uvaria, Hemerocalis fulvia, u nas poznata kao ogrančica, a od izuzetno niskih tu su Sedum, Arabis, Aubrietia, Cerastium, Corpobratus i druge. Od trava su poznatije Briza maxima i media, Penisetum festuca, Stia barbata i druge. Od srednje visokih trajnica izuzetno su na manjak vode otporne Artemisia (pelin), Salvia officinalis (kadulja), razne Achileae, Nepeta, Senecio, Bergenia, Helichrysum italicum (smilje), Lavandula, Ruscus, Opuntie, Hypericum, Rosmarinus officinalis, Prostratus, Rutha, Santolina chamaecyparissus, Capparis, Iberis, Euphorbia, Cyclamen persicum, Centranthus ruber, Agave, Arum italicum, Limonium vulgare, čiji cvjet možemo osušiti i koji nam može biti višegodišnja dekoracija u stanu, i još mnogo drugih. To su stručni nazivi i preporučuju se upravo zato što ih pod takvim nazivom možemo naći i vidjeti u svakoj literaturi, a domaći nazivi često zavaraju jer se u različitim područjima ista biljka često naziva drugim imenom. Postoji još mnogo nenabrojenih trajnica razna oblika, habitusa, boje lista i cvijeta.
pampas trava
Cortaderia, ili pampas trava, lako je prepoznatljiva zbog svojih bijelo-roza metlica. Dugačkih je i uskih listova. Najčešće se sadi kao samostojeća biljku jer tada najviše dolazi do izražaja. Posebno lijepo djeluju jezerca u vrtu na koje se naslanja kamenjara. Od sukulentnih biljaka, uz agavu, poznata je i Opuntia, postoje uspravno rastuće i puzajuće. Puzajuće se odlično uklapaju u kamenjar. Međutim, tlo oko Opuntije potrebno je pripremiti tako da ga trava ne obraste, jer je praktički nemoguće zbog bodlji na toj biljci plijeviti travu unutar njezina nasada. To najlakše postižemo postavljanjem mreže koju prekrijemo šljunkom, kamenčićima ili pijeskom, tako će nam nasad ostati uvijek čist i doći do punog izražaja. Carpobratus je biljka novijeg datuma na našim prostorima, često je zovemo i travožder, jer najčešće na onom prostoru koji prekriva ne raste trava. Visoka je tek desetak centimetara i stvara gust tepih. Zanimljivih je tustih prstolikih listova, obilno cvate na proljeće, plavoljubičastim ili žutim cvjetovima. Izuzetno je zahvalna biljka. Međutim, zna se smrznuti u hladnim zimama. Ako je zasadimo kao podrast nekim stablima, tada odlično podnese mraz i zimu.