Velik broj onih koji su se ovoga ljeta imali priliku uputiti na more i to vlastitim prijevozom, u prtljažniku automobila prevozili su voće, povrće pa čak i meso u prijenosnim hladnjacima. Ne čudi, jer su cijene voća, povrća, pa i drugih namirnica, na moru, ali i na otocima, slobodno možemo reći - odletjele u nebo, a kad bismo gledali razliku cijene na moru i u unutrašnjosti, ondje bismo kupovali samo svježi kruh.

- Kolegica ima OPG u malom selu pokraj Osijeka i kako su išli automobilom, uspjeli su ponijeti rajčice, paprike, krastavaca, krumpira, pa čak i raznog vrsta voća. Kako ljetujemo zajedno i mi smo se priključili i u Osijeku kupili dosta toga i, kako smo i pretpostavili, mnogo smo uštedjeli. Točnije, da oni nisu ponijeli voće na Vir ne vjerujem da bismo ga ondje kupovali. Sablaznili smo se vidjevši da je kilogram grožđa 40 kuna, a plave šljive prodaju se po 16. I cijena rajčice dvostruko je viša od one u Osijeku. Na Viru na štandu stoji 12 kuna za kilogram, ispričala je 41-godišnja Osječanka koja se ove godine uputila na Vir, gdje su cijene slične slavonskima samo u trgovačkim lancima. Srećom, ondje ih je nekoliko pa neke "sitnice" koje im trebaju ne kupuju na štandovima i na tržnicama.

Ništa drukčija situacija nije ni u Tučepima, gdje se također voće plaća suhim zlatom. Cijena grožđa i breskvi ista je i stoji vrtoglavih 40 kuna za kilogram, dok su smokve još skuplje za cijelih deset kuna po kilogramu. Ne stoje samo smokve u Tučepima 50 kuna za kilogram, nego se ista cijena u Rovinju plaća za samo jedan kilogram marelice. Usporedbe radi, Rovinj je još skuplji od nabrojanih gradova, budući da je ondje kilogram grožđa nevjerojatnih 80 kuna. Nešto je povoljnija situacija u Rijeci gdje su cijene voća i povrća ipak niže. Naime, breskve se prodaju već od osam kuna po kilogramu, koliko je i grožđe sitnijih boba. Košarice s malinama, ribizlom, kupinama, jagodama i borovnicama stoje od deset do 20 kuna, a cijena lubenice ipak je dvostruko viša nego u Slavoniji. U Rijeci je cijena kilograma lubenice četiri, a u Osijeku samo dvije, a ponegdje i samo kunu. Zanimljivo je da je u tom gradu cijena krumpira ista, ako ne i jeftinija nego u Slavoniji.

- Iznenadila sam se kad sam u maloj prodavaonici kupila bijeli krumpir po pet kuna za kilogram, dok je vreća od deset kilograma stajala 30 kuna. Mogla sam pronaći i papriku za šest kuna, ali i rajčicu po istoj cijeni, dok su krastavci osam kuna, što je puno skuplje nego u Osijeku, gotovo dvostruko - ispričala je Osječanka koja je ove godine ljetovala u Rijeci.

Kad je u pitanju južna Dalmacija, točnije Metković, ondje je na tržnici kilogram rajčice deset, a paprike osam kuna. Nešto je niža cijena u obližnjem Opuzenu gdje se na "pjaci" rajčica kupuje za sedam, a paprika do deset kuna po kilogramu, dok je cijena grožđa znatno niža nego drugdje. Mirisno crno prodaje se od 12 do 15 kuna za kilogram, a breskve su još jeftinije i stoje deset. Dakako, još uvijek nisu dostigle Osijek gdje se kilogram sočnih bresaka može kupiti već za pet kuna ili banana koje su u Osijeku po sedam, a, primjerice, u okolici Splita 10,99 kuna za kilogram.

I kod drugih namirnica, situacija nije ništa povoljnija za turiste. Jedna od najosvježavajućih namirnica, sladoled, iznimno je skupa prodaje li se na kugle. Na Viru tako stoji 12, kolika je cijena kugle i u Opatiji. U Rijeci se kugla sladoleda može naći za osam kuna čak i na plaži, a turisti su se složili da je bilo gdje na Jadranskoj obali mnogo isplativije kupovati sladoled na kilogram u bilo kojem trgovačkom centru. Slično je i s cijenom sendviča koje su na moru gotovo udvostručene u odnosu na slavonske.

- Kupila sam sinu sendvič, nešto poput preklopljene pizze i platila sam to 22 kune. Mislim da ću do kraja ljetovanja kod kuće praviti sendviče. Bar je cijena salame i sira u trgovačkim centrima slična kao kod nas u Slavoniji - poručila je Osječanka koja ove godine ljetuje u Kaštel Kambelovcu, dodajući da su cijene voća i povrća za kunu do dvije skuplje nego u Osijeku. Naposljetku, i ljubitelji piva složili su se da je mnogo isplativije pivo rashladiti u prijenosnom hladnjaku, budući da je cijena u trgovačkim centrima u dvije do tri kune razlike u odnosu na one u Osijeku. Ne treba niti spominjati da se točeno pivo na moru prodaje i po 20 kuna, a ovisno o vrsti ima i skupljih.

Ako ne nabrajamo, sada već legendarne priče o cijenama kave na Stradunu, najskuplje je ipak na otocima. Iako to ima neko ekonomsko opravdanje, jer u cijenu proizvoda treba uračunati i cijenu transporta, neke stvari prešle su granicu bezobrazluka. U Starom Gradu na Hvaru tijekom srpnja posudica trešanja (ne kilogram, samo plastična posuda), prodavala se za 50 kuna. Kilogram mahuna na lokalnoj tržnici prodavao se u srpnju za 25 kuna, a isto toliku traženo je i za malu plastičnu posudicu jagoda, borovnica, malina, kupina (koje na otoku rastu kao korov).

Da je srpanj ili kolovoz prilika za zaradu uvjerili smo se u samom gradu Hvaru gdje se u jednoj pekari na rivi litra negazirane vode poznatog domaćeg proizvođača koji se nalazi u problemima ovih dana prodaje za 40 kuna. Ako vam je to skupo, za trideset kuna možete kupiti bočicu od pola litre te vode.

Lokalne ribarnice nude uglavnom ribu iz uzgoja, a ni ona najgore kvalitete ne može se kupiti ispod 60 kuna za kilogram. Cijene u trgovačkim kućama i trgovinama velikih nacionalnih lanaca na otocima su još donekle podnošljive, ali njihova kvaliteta je osjetno lošija, pogotovo kada je u pitanju svježe meso, voće i povrće.