U zemlji bogomdanoj za ekološku poljoprivredu kakva je svojim nezagađenim tlom, statusom GMO free zone i drugim referencama Hrvatska, za što bi drugi platili zlatom, a za koju na raspolaganju stoje izdašni EU fondovi, slučajevi prijevara i nepravilnosti bilo da je riječ o samoj proizvodnji ili novčanim zloporabama – poput bogohuljenja su, odnosno autogola ili pak najlošije reklame želimo li se (EU-u) nametnuti kao ozbiljan ekoproizvođač.

Jer, ekološko se traži, ono je na cijeni, a time je i pod posebnim povećalom i osjetljivošću (EU-a). Naime, namijenjeni, odobreni novac zahtijeva i odgovornost, što vuče i pitanje kontrola u ovoj vrsti proizvodnje. “Dežurni policajac” Bruxelles izdašno nagrađuje, ali propuste ne oprašta. Ekoproizvodnja u nas ima trend rasta; prema podacima Ministarstva poljoprivrede, 2015. je pod njom bilo 75.800 ha, što čini 4,94 % u odnosu na ukupne poljoprivredne površine, a obrađuje ih 3061 proizvođač. U 2016. udio površina pod ekoproizvodnjom je 6 %.

Kada je riječ o kontrolama u njoj, proteklih dana u dijelu javnosti pojavila se informacija o više slučajeva izvoza običnog voća i povrća i drugog uroda pod ekološkim, a da nas Europska komisija (EK) za to želi kazniti uskratom već odobrenih 40-ak milijuna kuna iz EU fondova za eko-okolišno-klimatske, IAKS mjere 10. i 11. jer njihova provedba nije bila u skladu s pravilima EU-a te da to zahtijeva korekcije kako bi se ubuduće osigurala sukladnost s tim zahtjevima, da je EK, tj. njegova Glavna uprava za poljoprivredu i ruralni razvoj revizijom ustvrdila našu nemarnu kontrolu ekoproizvođača te da do listopada moramo dostaviti dokaze da nije bilo zloporaba. Pri tome se navodi i slučaj proizvođača eko uljane repice iz okolice Đakova koji ju je skladištio u jednoj slavonskoj tvrtki, a gdje je ona, zbog “labave” prakse, pomiješana s konvencionalnom zbog čega je u pitanje dovedena isplata njegovih poticaja, a da on, što nije uopće nemoguće, nije ni znao za miješanje njegove ekološke i obične repice. Tu je i pitanje certificiranja ekoproizvodnje… U Agenciji za plaćanja u poljoprivredi i ruralnom razvoju (APPRRR) negiraju, demantiraju da nam je EK dao ozbiljne packe.

– Netočno je da je EU Agenciji uskratio novac. Točno je da je EK proveo reviziju u ožujku u RH radi provjere ispravnosti korištenja IAKS mjera 10, 11 i 13 PRR-a RH - za zahtjeve za potporu iz 2015. Nakon revizije EK je dostavio Agenciji primjedbe te tražio dodatne informacije do listopada. Nikakav novac Agenciji nije uskraćen jer je postupak u tijeku, niti to očekujemo jer je na temelju primjedbi EK-a Agencija odmah provela kontrole, poduzela korektivne mjere i naredila povrat isplata onim korisnicima koji nisu poštovali pravila - kažu u Agenciji.

Lažni ekolozi

Predsjednik HPK-a Matija Brlošić ukazuje na nepravilnosti s ekopotporama za koje kaže da čak nisu ni perfidne.

– Jer, mnogi su se prijavljivali na nju zbog dobivanja izdašnih, i dvostruko većih poticaja nego što su oni u konvencionalnoj proizvodnji, a ekoproizvodnju su svjesno zanemarili. Čak su se i bivši stočari okrenuli toj proizvodnji, a iza uzetih poticaja gotovo da ne stoji ništa. Prijavljuje se ekoproizvodnja, a na njenim njivama vidi se korov ili loš, nikakav posao, a to uvelike iritira. Slično se događa i s eko višegodišnjim nasadima gdje su takvi “ekovoćari” najčešće pozabijali orahe, bez certificiranih sadnica, a ostvaruju potpore za ekoproizvodnju koja je za te nasade i više od 5000 kn…

Dakako, imamo mi i poštene ekoproizvođače koji korektno odrađuju svoj posao i za njih ni ti uvećani iznosi potpora nisu dovoljni - kaže Brlošić. Ocjenjuje kako smo nespremno ušli u EU jer da za dobiveni novac moramo imati i odgovornost, a što lažni ekolozi ne shvaćaju. Ove godine zaredale su se češće kontrole nakon dolaska EK-a i sada se učestalo, ciljano provjerava ekoproizvodnja, dok bivša struktura nije dobro obavljala kontrolu tog dijela - upozorava Brlošić.

No, ukazuje i na to da je nadležna uredba “debela poput najdeblje knjige.”

– Treba ju dobro proučiti, a ni naše službe nisu sve iz nje još dobro svladale. K tome, nije ni dobro, točno prevedena na hrvatski - kaže Brlošić, no na terenu, poput satničkog obrta Agro-Modu koji je u ekopoljoprivredi sedam godina, ne slažu se s lošim ocjenama kada je o kontroli riječ.

– Kupac uzorkovanjem vidi sve. Za ekosuncokret imali smo kupca iz Austrije. Robu prije ulaska u ekološko skladište uzorkovali smo mi na 400, a on na još 200 elemenata te nema teorije da nešto prođe “ispod žita”, kažu u Agro-Modulu.

U Ministarstvu poljoprivrede ističu više razina kontrola u ovoj proizvodnji počevši od ovlaštenih kontrolnih tijela za provođenje stručne kontrole u ekološkoj proizvodnji – nadzorne stanice ovlaštene od strane Ministarstva poljoprivrede za nadzor i certificiranje eko poljoprivredne proizvodnje, potom Poljoprivrednu inspekciju, te kontrolu na terenu APPRRR-a.

– Nadzorne stanice obvezno jednom godišnje provode stručne kontrole ispunjavanja uvjeta eko poljoprivredne proizvodnje nad 100 % subjekata u ekološkoj poljoprivrednoj proizvodnji – proizvođači, prerađivači, trgovci, uvoznici. Nakon obavljanja stručne kontrole nadzorne stanice ekoproizvođačima izdaju potvrdnicu – certifikat kojim potvrđuju da je on na prijavljenim poljoprivrednim površinama u godini obavljanja stručne kontrole obavio proizvodnju poljoprivrednih proizvoda sukladno zahtjevima ekološke poljoprivredne proizvodnje. Ovlaštena kontrolna tijela također su obvezna na godišnjoj razini obaviti 10 % dodatnih kontrola na temelju procjene rizika i 10 % nenajavljenih kontrola u okviru redovnih kontrola - ističu u Ministarstvu. Dodaju da je nadležna inspekcija jednom godišnje obvezna provesti nadzor nad radom ovlaštenih kontrolnih tijela, a provodi i nadzor nad radom ekoloških proizvođača prema svom kontrolnom planu. Rad ovlaštenih kontrolnih tijela nadzire i Hrvatska akreditacijska agencija, budući da moraju ispunjavati normu HRN EN 17065.