Kultura
IVAN ROTH, KUSTOSKO POJAČANJE MLU

Bio sam jedan od velike većine koja misli da se u muzeju ništa ne radi
Objavljeno 2. kolovoza, 2017.

Muzej likovnih umjetnosti donedavno je imao šest kustosa, no onda je taj broj - zbog ovih ili onih razloga - prepolovljen. Brojčano je stanje i krvnu sliku popravio 27-godišnji Ivan Roth. Timu se priključio sredinom veljače ove godine. S vrata ga je dočekalo mnogo posla.

- Istina, mnogo je posla, programa i izložbi, a malo vremena i kustosa. Muzej ima veliku građu i veliku produkciju, a fakultet i staž ne uspiju te pripremiti na dovoljnoj razini, iako mislim da je u svakom poslu tako. Još se snalazim, no imam veliku podršku kolega kustosa i cijelog kolektiva, svi su spremni pružiti pomoć pa zapravo i ne osjećam sve razmjere težine posla - ističe Roth, priznajući da je posao lijep i da uživa.

Prije nego što je počeo raditi, nije imao predodžbu - a još manje preciznu sliku - kako izgleda radni dan kustosa u ustanovi kakva je MLU. Tijekom studija nije ni htio raditi u muzeju.

- Bio sam jedan od, na žalost, velike većine koja misli da se u muzeju ništa ne radi. Htio sam dinamičan posao. Kada sam počeo raditi u muzeju, prvo kao pripravnik u Muzeju antičkog stakla u Zadru i sada u MLU, nisam mogao vjerovati koliko jedan kustos ima posla i koliko tu dinamike zapravo ima. Iza svake izložbe stoje mjeseci rada, velikih priprema i istraživanja, neki projekti oduzmu čak i nekoliko godina. Radi se paralelno na nekoliko stvari, tako da posla ima. Trebate mi vidjeti radni stol, pun je papira i knjiga i konstantno se nešto priprema. Čak i kad se izložba postavi, pa čak i kada završi, i dalje se radi na njoj – tu su promocije, vodstva, prijenosi u druge institucije... U svakom slučaju, u muzeju nikada nije dosadno, iza kulisa se puno radi - zadovoljan je Roth, koji je povijest umjetnosti diplomirao na zagrebačkom Filozofskom fakultetu.

Slobodne ruke

S obzirom na to da već kao student nije sanjao o poslu kustosa u ustanovi, koji uređuje zbirke, koje su na neki način njegovo osobno zrcalo, za pomisliti je da je priželjkivao biti kustos slobodnjak i birati projekte po želji, u muzejima i kolektivima po želji. I o tom danas drukčije misli.

- Biti freelance kustos vjerojatno je mnogo teže jer moraš vući za rukav institucije za organizaciju baš tvog projekta, a svi imaju mnogo svojih projekata. MLU je, doduše, uvijek otvoren za suradnju s freelance kolegama, no nije svagdje tako. Mi u MLU imamo slobodne ruke oko biranja projekata pa smo kao freelanceri, ali stalno zaposleni - smješka se ponosno Roth. Ponosan je i što je dio kolektiva u ustanovi koja je na glasu - kako kaže njihova ravnateljica - kao vrlo organiziran sustav, sa stručnim osobljem, uređenim zbirkama. Ivan se Roth s tim slaže i danas vodi zbirke slikarstva 18. i 19. stoljeća te crteža i grafika istog razdoblja:

- Kustosi koji su te zbirke vodili prije mene uredili su ih i vrlo pedantno organizirali. Isto je i s ostalim zbirkama. MLU je oduvijek bio na zavidnom glasu u Hrvatskoj, njegovi kustosi kao vrlo profesionalni – toga se sjećam još kao učenik, a kao student sam se često susretao s tekstovima kolega iz MLU, čak i učio iz njih. I moji sadašnji kolege imaju zavidne karijere u našoj struci. Mogu reći da sam zbilja počašćen biti dijelom jednog takvog kolektiva.

Doći na novo radno mjesto bez vizije nedopustivo je, složit će se mnogi, a to od Ivana Rotha i ne očekujemo. U svom poslu kani primjenjivati metode suvremene muzeologije.

- Kao i svaka, naša se struka svakodnevno nadgrađuje i dopunjuje. Ponajprije nam je zadaća pokazati ljudima da je generalno doživljavanje muzeja kao konzervativne institucije namijenjene samo odabranima i u kojoj uvijek vlada tišina - potpuno pogrješno. Upravo su muzeji i galerije pomicali granice, a sve velike promjene u percepciji stvarnosti dolazile su iz umjetnosti. Oduvijek je bilo tako. Umjetnost je snažan medij. Sve promjene koje se događaju u svijetu, bilo u tehnologiji, svakodnevnom životu bilo u kojem drugom aspektu, prvo su viđene u umjetnosti i tek potom primijenjene u svakodnevici. Naravno, ništa ne bi bilo moguće bez umjetnika, no muzeji i galerije oduvijek su bili jake platforme umjetnicima za plasiranje njihovi ideja. U tom smjeru vidim i svoj budući rad u MLU - praćenje i unaprjeđivanje trendova i poticanje ideja kod kolega i posjetitelja. Drugim riječima, održavati MLU poticajnim okruženjem - objašnjava mladi kustos.

Oduvijek kreativac

Za studij se povijesti umjetnosti, kaže, nije odlučio jer je nerealizirani slikar (u duši), kao što bi zlobnici rekli da su možda kazališni kritičari oni koji sanjaju biti glumcima, ali im to ne polazi za rukom.

- Istina, otkad znam za sebe, crtam i slikam, oduvijek sam bio kreativac. Čak sam i završio srednju umjetničku školu ovdje u Osijeku. Ali uvijek je nešto nedostajalo. Kada sam se susreo s povijesti umjetnosti, znao sam da je to TO! Našao sam se u teoriji više nego u praksi – oduvijek sam više volio filozofirati nego “fizikaliti”. Jako dugo nisam nešto naslikao, posljednji sam rad napravio na prvoj godini faksa. Čak mi i ne nedostaje. Znači da sam definitivno dobro izabrao! - odlučan je Ivan, koji - premda, kaže, nije svetogrđe za njegovu struku otići na put i ne posjetiti baš ni jednu galeriju - rado svraća u muzeje i galerije, jer ga to zanima.

- Sada, kao kustos, čak ne idem isključivo vidjeti umjetnine, nego promatram i kako te institucije funkcioniraju u organizaciji muzejskih poslova, iz perspektive muzealca, pa ako vidim nešto zanimljivo, svakako primjenjujem. To je ono unaprjeđivanje o kojem sam govorio. Od inozemnih, ali i mnogih domaćih institucija može se mnogo naučiti. Tako kolege sigurno gledaju i na nas - optimističan je Roth.

Porazgovarati s povjesničarom umjetnosti, a ne pitati ga tko mu je omiljeni umjetnik - domaći i strani - te zašto, bilo bi neprofesionalno. Ivan Roth favorita ima - mnogo.

- Definitivno, najdraži mi je oduvijek bio Warhol. Ima nešto posebno u tom pop-artu i “banaliziranju” umjetnosti. Uvijek mi je bilo fascinantno kako je jedan umjetnički pokret zaokupljen svakodnevnim životom na kraju i postao svakodnevica. Jaka je to tvrdnja, ali mislim da je istinita. Mnogo je umjetnika iz starijih razdoblja koje volim. Primjerice, zbog Berninija, Caravaggia i Rembrandta zavolio sam barok. Jako volim engleske romantičare, primjerice Turnera, a uvijek sam s posebnom pozornošću promatrao i simboliste. Ima tu i pregršt umjetnika moderne, a od suvremenih umjetnika na svjetskoj sceni najintenzivnije pratim Takashija Murakamija, ORLAN i Millie Brown. U hrvatskoj umjetnosti moj apsolutni broj jedan je Vanja Radauš, a sada imam prilike raditi u muzeju koji čuva najviše djela tzv. osječke crtačke škole, prema kojoj sam uvijek imao posebne osjećaje, možda zbog slavonske krvi, ne znam - uz smješak zaključuje Ivan Roth.

Narcisa VEKIĆ

Iza svake izložbe stoje mjeseci rada, velikih priprema i istraživanja, neki projekti oduzmu čak i nekoliko godina.

održavati

MLU POTICAJNIM OKRUŽENJEM

NA ČELU GALERIJE KAZAMAT

Voditeljem je Galerije Kazamat (umjesto dosadanšnjeg Igora Loinjaka) imenovan početkom godine, što se bilo gotovo poklopilo s njegovim dolaskom u MLU. Za sada je zadovoljan. “Kako je to galerija HDLU-a, pružila mi je izravnu mogućnost upoznati se sa suvremenom likovnom scenom 'iznutra'. Osijek je oduvijek imao zanimljivu likovnu scenu, a tako je i danas. Kazamat je u posljednje dvije godine imao kvalitetan program i dobro je radio, a to ću se truditi i održati”, obećava Ivan Roth.

Možda ste propustili...

NAGRADA DOMINO OVE JE GODINE UVEDENA I PRVI PUT DODIJELJENA

“Bijeli jelen” najbolja predstava 22. revije lutkarskih kazališta

NAKON GOSTOVANJA U KANADI I U BEOGRADU

Ansambla LADO priprema se za rođendanske plesne koncerte

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana