Eindhoven je zanimljiv grad. Tri su glavna njegova “landmarka”. Elektronski div Philips, uz koji je ovdje vezano baš sve, PSV i arhitektura. Grad je tijekom Drugog svjetskog rata bio gadno “zbuban” od savezničkih snaga, bio je i jedan od ciljeva najveće propale savezničke operacije u tom najvećem sukobu u povijesti čovječanstva – operaciji “Market Garden”.

Zanimljivo, nakon što je gotovo ozbiljno srušen bombardiranjima, odlučeno je da se ne ide u obnovu, nego u posve novu gradnju. I zato Eindhoven nema staru jezgru kao većina europskih gradova, ali to ne znači kako nema dušu. Prekrasna pješačka zona u centru grada daje mu posebnu živost. Međutim, za neupućene Eindhoven može biti itekako opasan – zbog “ludih” biciklista. Kao i u cijeloj Nizozemskoj, i ovdje su zaluđeni – bicklima, a njihovi vozači uopće ne doživljavaju pješake. Hodati ulicom prava je avantura jer prije ili poslije morate negdje prijeći preko biciklističke staze, a to je čisto preživljavanje. Jure k'o da su oslobodili “Eindohven” i naravno još se ljute ako ste im zagazili na stazu. I ne samo biciklisti, tim rutama jurišaju i motorići. Luda kuća. Čak ni u čisto pješačkoj zoni niste sigurni da vas kakav “Mad Max” na biciklu neće zveknuti. I u takvo je okruženje stigla osječka navijačka vojska. Nije bila brojna kao u Luzernu, ali bila je itekako glasna. Glavnina snaga koja je stigla autobusom nekoliko sati prije susreta brzo se razmilila tom pješačkom zonom u centru grada da bi se na kraju smjestila u jednom od brojnih pubova. Problema nije bilo, niti ih je moglo biti jer nizozemska policija ima iskustva s navijačkim ispadima. Kohortu su pratili na konjima, što je vjerojatno posebno zaokupiralo predsjednika navijačke udruge Kohorta Ivicu Poliha - Itu koji je strastveni ljubitelj tih plemenitih životinja. No, policija je navijače bijelo-plavih pratila i na druge način. Uobičajeno, pješice, ali i naravno na – biciklima. To se baš ne viđa često. Uglavnom, zabava je bila zajamčena jer “kohortaši” su uvijek spremni na kvalitetnu šalu. Kasnije smo po gradu primijetili i neke manje grupice navijača Osijeka, tzv. šunjatore, koji obično traže vraga. Ovaj ga put, bar koliko se zna, nisu pronašli. Osim tog autobusa opet je bilo osječkih navijača koji su iz grada na Dravi potegnuli kombijima, pa je ukupna navijačka populacija bijelo-plavih na tribina prelijepe Philips arene brojila 200-tinjak ljudi. Nogometaši Osijeka bili su također smješteni u jednom od hotela u toj pješačkoj zoni, a uoči susreta imali su i visokog gosta. Došao ih je pozdraviti i ohrabriti čovjek koji je zajedno s Ivanom Meštrovićem NK-u Osijek udahnuo novi život, Lörinc Mészáros. Predsjednik klupskog Nadzornog odbora nije samo riječima motivirao osječku momčad već joj je obećao i dodatne premije ako bi učinila veliki pothvat i uspjela izbaciti PSV. Uglavnom, svi koji smo bili u Eindhovenu imali smo priliku osjetiti kako to izgleda kada dođeš na noge klubu koji igra na jednoj od najviših europskih razina. I baš smo se pitali koliko je igrača NK Osijek u svojoj karijeri igralo pred 30-ak tisuća ljudi, koliko se okupilo na tribinama Philips stadiona.