Čak i na prijelazu u 21. stoljeće, kada je osječko tržište nekretninama proživljavalo najcrnje dane, manji su se stanovi na prvim katovima stambenih zgrada uspijevali prodati brzo i prema zadovoljavajućoj cijeni. Posebice oni u novogradnji. No, posljednjih godina to više nije slučaj. Suživot s poslovnim prostorima u prizemlju zgrada (koji su postali gotovo pravilo), pokazao se kao najgora moguća opcija prilikom trgovanja nekretninom.

Ovakav se model gradnje na osječkom području počeo redovito pojavljivati prije petnaestak godina kada su se još novi stanovi u Osijeku kupovali “s papira”, odnosno dok su zgrade još bile u izgradnji. O poslovnim se prostorima i njihovoj namijeni tada nije mnogo razmišljalo. Stanovi na prvom katu, bez obzira na to što su se nalazili iznad poslovnih prostora, postizali su najbolju cijenu za “kvadrat” i bili izuzetno traženi. Oni koji su ih tada kupili - danas žale! Dozlogrdio im je, kažu, suživot s kafićima, frizerskim salonima i pekarnicama i rado bi se preselili. Štoviše, u novijim zgradama, gdje su poslovni prostori u prizemlju gotovo pravilo, stanovi iznad njih često zjape porazni.

- Kupili smo stan u Divaltovoj ulici 2005. godine, u novogradnji, na prvom katu, kada smo “kvadrat” platili 1200 eura. Mjesecima smo pratili kako zgrada “raste” i čekali da uselimo. Tek smo se vjenčali, nismo imali djece, vjerovali smo kako ćemo ovdje živjeti cijeli život. O poslovnim prostorima u prizemlju nismo ni razmišljali. No, danas, 12 godina kasnije, sve bismo dali da možemo pobjeći. Najprije je ispod nas bio frizerski salon. To smo nekako još tolerirali, ali onda je došla pekarnica. U te tri-četiri godine smučili su nam se miris kruha i bureka, buka od šest ujutro i vrući podovi ljeti. Mislili smo da ne može gore, ali bili smo u krivu. Sada je ispod nas kafić. Vječno buka, a kada ljeti gazda “izbaci” terasu, nepodnošljivo je. Imamo dvoje male djece koja nam gotovo cijeli srpanj i kolovoz spavaju pod klimom do jedan iza ponoći kada konobari konačno završe pospremanje terase. Suprug i ja čekamo zatvaranje pa tek onda otvaramo prozore. Onda buđenje u 6.30, terasa se izbacuje, buka, djeca se bude. Užas! - priča Osječanka. Stan bi, žali se, najradije prodala, ali dodaje, kafić u prizemlju toliko smanjuje cijenu “kvadrata” da novcem koji bi za stan dobila ne bi mogla kupiti drugu zadovoljavajuću nekretninu.

U agenciji za prodaju nekretnina potvrđuju kako na račun poslovnih prostora u zgradama Osječani prilikom prodaje stanova gube i do 20 posto vrijednosti “kvadrata”.

- Oni koji danas kupuju stanove daleko su oprezniji. Čim primijete poslovne prostore, odmah gledaju tko su im “susjedi”. Nedavno smo zabilježili slučaj gdje su ljudi izgubili oko osam tisuća eura prilikom prodaje stana u širem središtu grada samo zbog činjenice da se nalazi iznad dva poslovna prostora - trgovine i točionice vina. Stan je bio na odličnoj lokaciji, 48 četvornih metara u zgradi staroj 15 godina, dvosoban, sjajnog razmještaja prostorija. Da nije bilo poslovnog prostora, lako bi se prodao za minimalno 900 eura po “kvadratu”, a na kraju su ga vlasnici, umorni od spuštanja cijene, prodali za 36 tisuća eura, priča Marijan Matijević iz tvrtke Ljubek Nekretine.