Mlada 18-godišnja Beta Sudar iz Osijeka oduševila je prošle godine u “Supertalentu”, a ove godine nastavila je s glazbenim nastupima i gdje god dođe svojim glasom očara publiku:

Beta Sudar djevojka je sjajnog glasa i velikih glazbenih mogućnosti. To je pokazala i dokazala prošle godine u “Supertalentu” gdje je žiri, koji su činili Mario Petreković, Martina Tomčić, Danijela Betin i Mislav Čavajada biranim riječima pričao o njoj. Pjevala je tada pjesmu Celine Dion, a na sugestiju Martine Tomčić razvalila pjesmu “Price Tag” Jessie J. Tako si je mlada Osječanka utrla siguran put u glazbenoj karijeri, no tek je na početku i treba još dosta truda i rada, no Beta ima sve što jedna mlada pjevačica treba imati: glazbenu inteligenciju, strašnu volju, dobar odabir glazbe i prije svega nevjerojatan glas. Uz Mateja Bučanovića nastupila je u akustičnom duetu na ljetnoj akustičnoj svirci na Jezeru u Orahovici, gdje je potvrdila svoj veliki talent.

Kako si se odlučila okušati u pjevačkim vodama, pamtiš li prve samostalne nastupe?

- I te kako pamtim, bilo je to s mojih 11 godina kada sam se odlučila okušati u pjevačkim vodama. Naime, u našoj se školi održavalo natjecanje u pjevanju pod nazivom “Zvjezdice dolaze” na koje su se mogla prijaviti sva djeca osnovne škole. Ja sam tada bila peti razred i najmlađa natjecateljica, onako mala i stidljiva još uvijek se sjećam kako me bilo stid izići pred publiku, a onda sam izišla i izvela pjesmu “Ima jedan svijet” od Zorice Kondže. Žiri me proglasio pobjednicom večeri u mojoj školi, a kada je došao dan da sve škole predstave svoje učenike ja sam osvojila 1. mjesto i tada sam shvatila: “Ako sam ostvarila tako visok rezultat možda sam stvarno dobra, možda se trebam okušati u tome”, i jesam. I evo sad smo ovdje kad započinjem svoju karijeru o kojoj sam oduvijek sanjala.

Prošle godine sjajno si nastupila na showu “Supertalent” gdje si očarala članove žirija, a posebno publiku. Kako si doživjela taj show i kako je on utjecao na tvoje daljnje bavljenje glazbom?

- “Supertalent”, sama pomisao na to da mi se ostvaruje cilj koji sam oduvijek željela,nastupiti pred toliko ljudi i pokazati im tko sam i što znam, a bonus je, i svakako predivan osjećaj, kada se publici i žiriju sviđaš. Osim što sam upoznala nevjerojatne ljude koji su me svašta naučili i bodrili do samog kraja, pružila mi se prilika da započnem svoju samostalnu karijeru i snimim svoju prvu pjesmu. Pjesma je gotova, još samo ostaju neki završni detalji i bit će vani sredinom rujna. Pjesmu je napisao Predrag Martinja, mene je oduševila, a nadam se da će i vas.

Kakvi su daljnji planovi nakon singla, možda i prvi samostalni album, spotovi...?

- Plan za daljnju karijeru svakako je nastaviti pjevati i snimati još mnogo novih pjesama, a naravno i album bih voljela snimiti u bližoj budućnosti, ali ne želim još ništa brzati. Sve će se posložiti baš kako treba uz trud i želju.

U Orahovici si nastupila s Matejom Bučanovićem, a bilo je i drugih akustičnih dueta, primjerice Šime Jurlina. Očito voliš akustične nastupe?

- Akustične svirke su odmor za dušu i drago mi je što sam našla partnera Mateja koji isto toliko uživa u glazbi kao i ja. To prenosimo na ljude koji reagiraju fenomenalno i odlično se zabave, napjevaju i naplešu i to uz samo jednu gitaru i vokal, zar te to može ostaviti ravnodušnim? Lijepo je vidjeti kako mladima i starijima nisu potrebni mobiteli tih nekoliko sati, nego se jednostavno zabavljaju i uživaju i glazbi, a to je naš cilj.

Dojmovi o Orahovici, svirka na na vodi, atmosfera na Jezeru?

- Predivno! Vjerojatno će mi taj ugođaj ostati zauvijek u pamćenju i svakako bih ga voljela ponoviti. Bilo je hladno, spustilo se na 14 stupnjeva, pucale su žice na gitari, bili smo u jaknama, letjeti su papiri, ali da ste bili tamo među tim ljudima koji su toliko plesali i pjevali, ne biste niti primijetili sve drugo.

Jedna zanimljivost vezana je uz tebe, naime, iznimno si vješta s loptom, od malena si sjajna nogometašica?

- Nogomet je još jedna stvar u životu koju jako volim i igram iz ljubavi. Od malena sam trčala za loptom i onda se pojavio ženski klub u koji sam se odmah prijavila s prijateljicama prije nekih šest godina i, evo, još uvijek obožavam uzeti loptu zaboraviti na sve i jednostavno igrati najbolje što znam.

Pop/rock-glazba sve je popularnija među mladima u Hrvatskoj. Kako ti gledaš na mlade i glazbu...

- Mladi su postali zaokupljeni internetom, Facebookom, Instagramom, Viberom i sličnim aplikacijama. Ne kažem da nisam i ja ponekad zarobljena u tom virtualnom svijetu, ali mladi često zaborave da se sve ono najbolje krije baš iza ekrana mobitela ili računala. Na našoj estradi ima kvalitetnih pjevača koji to mogu svakako potvrditi, ali voljela bi da se vrati ono doba kad su moji roditelji bili mladi, a pjesme imale smisao i tekst koji te potakne na razmišljanje, glazbu koja te ostavi bez daha da ju preslušaš 200 puta i da ti nikad ne dosadi, toliko da ih i mi danas mladi gotovo pa svi znamo. Fali takva glazba.

Bez čega se ne bi mogla baviti glazbom?

- Najljepše je kad imaš podršku, podrška je pola uspjeha. Imati roditelje, sestre, prijatelje i dečka koji su tu uz tebe i kad padaš i kad se dižeš, koji će zajedno s tobom slaviti svaki tvoj poraz kao lekciju, a uspjeh kao njihov uspjeh. To je neprocjenjivo. Lijepo je doći do cilja, ali je još ljepše kad to imaš s nekim podijeliti.