Vezani članci
TEMA TJEDNA: POTENCIJALI I MOGUĆNOSTI ZELENE EKONOMIJE (I.)
ZORAN OŠTRIĆ
USPOREDNI INTERVJU
Gledajući načelno, koliko je priča o zelenoj ekonomiji, osim očuvanja okoliša, ujedno i način promišljanja o tome kakvo društvo u budućnosti želimo? Kakvo je Vaše stajalište po pitanju zelene ekonomije, ali i općenito o sadašnjem ekološkom trenutku u svijetu?
- Ja sam uvjerena da nećemo imati budućnosti ako ne odradimo tranziciju na zelenu ekonomiju, ili meni draži koncept cirkularne ili kružne ekonomije. Nedavno sam održala predavanje na temu 'Cirkularna ekonomija i gospodarenje otpadom', i nastojala objasniti odnos između održivog gospodarenja otpadom i cirkularne ekonomije. Naime, cirkularna ekonomija često se pojednostavljuje i poistovjećuje s unaprijeđenim sustavom cjelovitog gospodarenja otpadom. No, cirkularna je ekonomija mnogo više od toga. Održivo gospodarenje otpadom je, s jedne strane, svojevrsni preduvjet za implementaciju koncepta cirkularne ekonomije, a s druge strane jedan je od elemenata ili podskupova cirkularne ekonomije. Ako građanima želimo na jednostavan, logičan i metodološki način objasniti odnose među konceptima, onda trebaju znati da je koncept održivog razvoja koji počiva na ravnoteži društvene pravde, ekonomskog razvoja i zaštite okoliša strateški okvir, nadkoncept. Cirkularna ekonomija je gospodarsko rješenje za provedbu ideje održivog razvoja u sferi gospodarstva, a gospodarenje otpadom jedna je od taktika kojom se cirkularna ekonomija provodi u praksi.
DRUKČIJI PRISTUP
Bilo je pokušaja postavljanja temelja zelenoj ekonomiji u Hrvatskoj, primjerice, dok ste bili u ORaH-u zalagali ste se za koncepciju “Zelenog Novog dogovora”, a 2011. tadašnja vlada RH usvojila je “Strateške odrednice za razvoj zelenog gospodarstva”. No žašto izostaju konkretni rezultati?
- Veliki problem je što ljudi uopće ne razumiju o čemu govorimo. O ovim se temama u javnom diskursu često govori na nerazumljiv, pretenciozan, ili pretjerano stručan način. To odbija ljude koji nisu strastveno zainteresirani za ovu problematiku. Zbog toga smatram da je ključno provoditi javne kampanje kojima bi se na jednostavan način informiralo ljude o koristima ovog koncepta. Ako ljudi ne razumiju zašto je to dobro za njih nikada se neće 'ukrcati na vlak', a ako ga u svakodnevnom životu ne počnu provoditi, koncept nikada neće niti zaživjeti. Nužno je stvoriti i poticajni zakonodavni okvir, usvojiti održivu, dakle realnu strategiju za provedbu koncepta cirkularne ekonomije, disciplinirano ju provoditi u suradnji s nevladinim udrugama, medijima, tvrtkama i građanima. Zašto je ovaj koncept dobar? Cirkularna ekonomija je revolucionarni koncept ekonomije 21. stoljeća koji odgovara na globalnu krizu okoliša. Radi se o potpunu drugačijem pristupu gospodarskim procesima, i to ne samo u domeni održivog iskorištavanja resursa, nego i u domeni drugačijeg socijalno odgovornijeg, društveno uravnoteženijeg i pravednijeg pristupa gospodarstvu. Počiva na obnovljivim načelima, i dijametralno je suprotna u odnosu na dominantnu linearnu ekonomiju hiperproizvodnje, konzumerizma, instant-rješenja i brzog bacanja proizvoda. Za razliku od linearnog procesa, koji se odvija kroz etape 'uzmi-upotrijebi-baci', faze cirkularne ekonomije mnogostruko je korištenje proizvoda na više različitih načina, njegovo održavanje u čistom i funkcionalnom stanju te recikliranje na osnovne elemente i sirovine nakon što dođe do kraja uporabnog vijeka, pri čemu se ti elementi i sirovine iznova koriste za izradu novih proizvoda. Biološki se ostaci 'vraćaju' biosferi bez zagađivanja, dok se tehnički ostaci koriste za novu proizvodnju izvan biosfere. Cirkularna ekonomija inzistira na razdvajanju ovih dvaju vrsta ostataka, dok linearna obično ne vodi brigu o tome hoće li se oni miješati.
Interesi, novac, politika - ne može se bez toga ni u zelenoj ekonomiji. Vaš komentar?
- Svijet se polako okreće prema ovom konceptu, a tamo gdje se okreće proizvodnja, okreće se i novac. Gdje ima novca, uvijek ima i onih koji se žele na brzinu obogatiti, pri tome ne vodeći računa o etici i zakonima. Za to nisu odgovorni obnovljivi izvori energije, energetska učinkovitost, ekološka poljoprivreda ili zelena ekonomija, nego ljudska pohlepa i neodgovornost političara koji ne brinu o javnom interesu.
POHLEPNI LOBIJI
Kad smo kod konkretnih stvari - koliko zapravo zelena ekonomija, odnosno cirkularna ekonomija, može biti pokretač razvoja, na kojim i kakvim područjima, koja nova radna mjesta može otvoriti?
- Četiri glavna načela cirkularne ekonomije su: 1. biomimikrija (proučavanje najboljih 'rješenja' iz prirode te implementacija njihovih tehnoloških inačica u proizvodnji); 2. industrijska ekologija (izbjegavanje neupotrebljivih viškova u industrijskoj proizvodnji i razvoj paralelne proizvodnje na bazi nusproizvoda); 3. načelo 'od kolijevke do kolijevke' (kraj uporabnog ciklusa otvara mogućnost za novu tehnološku preradu nasuprot ciklusu 'od kolijevke do groba'); 4. Open source i Blue economy (načelo obilja ostvarenog kroz lokalno dostupne izvore, pri čemu 'obilje' ima okolišnu, financijsku i društvenu dimenziju).
Cirkularni pristup insistira na efikasnom povratku u život “iskorištenih” predmeta, što donosi dodatne mogućnosti za rast i nove poslovne prilike u proizvodnom procesu, jer podrazumijeva pokretanje potpuno novih industrija. Procjene primjene cirkularne ekonomije u EU sežu do rasta produktivnosti za 30 % do 2030., uz 1 % rasta BDP-a i stvaranje dva milijuna novih radnih mjesta. Dizajnerski, ekološki i uporabni standardi cirkularne ekonomije donose uštede koje se u EU procjenjuju na 600 milijardi eura godišnje.
Čuju se i drukčija razmišljanja, primjerice da je zelena ekonomija zapravo “ekološki kapitalizam”...?
- Kao što sam već odgovorila, beskrupulozni političari i bankari, mafija i interesni lobiji sigurno će se sve više ubacivati u poslove zelene ekonomije, jer je to budućnost ekonomije, a to znači i profita. To govori o ljudskoj pokvarenosti i pohlepi pojedinaca, a ne o kvaliteti i nužnosti koncepta.
ŠKRTAC UVIJEK PLAĆA DVAPUT
Vratimo se na Hrvatsku. Iako pojedinačno imamo dobrih primjera kad je zelena ekonomija u pitanju (neki OPG-ovi, sporadična ulaganja na lokalnoj razini, i sl.), otpora i dalje ima, a manjka i sustavne informiranosti. Zašto je tome tako?
- Ljudi se na žele mijenjati, boje se promjena. Tranzicija na cirkularnu ekonomiju preokrenut će mnoge navike i naučena ponašanja pa možemo očekivati otpore. Stoga je, ponavljam, ključno da se ljude informira, da im se na konkretnim primjerima objasni da će od toga imati višestruke koristi, jer će živjeti zdravije, kvalitetnije i održivije, jer će se otvarati nova, bolje plaćena radna mjesta, jer će ta radna mjesta biti sigurnija i na njima će biti bolje radno zaštićeni. Neki su gradovi i regije ekonomski procvali na provedbi koncepta zelene ekonomije. Kao predsjednica ORaH-a 2014. godine, u sklopu kampanje za EU izbore, inicirala sam uličnu izložbu te smo uz pomoć velikih panela informirali građane o konkretnim primjerima dobre prakse zelene ekonomije. Imali smo jako ograničene resurse, ali smo ipak uspjeli informirati građane. Što bi tek mogla učiniti Vlada? Potrebna je samo politička volja i rad u javnom interesu. S linearnom ekonomijom vam je kao s onom narodnom poslovicom prema kojoj škrtac uvijek plaća dvaput. Linearna ekonomija nije nipošto jeftinija od cirkularne, ona je mnogo skuplja, samo što vam ceh za taj koncept još desetljećima dolazi na naplatu. Želite li, doista, da od vas prave budale?(D.J.)
Dr. sc. Mirela Holy, bivša ministrica zaštite okoliša i prirode, utemeljiteljica stranke ORaH, spisateljica, modna dizajnerica i predavačica na visokim školama.
JELENA PUĐAK
Umjesto u održive, novac se ulaže u neodržive modele
Solidarna ekonomija, dobra ekonomija, održiva ekonomija, zelena ekonomija..., termini su koje često čujemo, no kakve su razlike, ili je sve to više-manje isto?
- Sve od navedenoga ekonomski su modeli alternativni prevladavajućem ekonomskom modelu kojeg znamo kao neoliberalni kapitalizam. Svi oni predstavljaju ekonomske modele koji poštuju načela održivosti, što znači da vode računa ne samo o akumulaciji profita, nego i o utjecaju na okoliš te o pravima radnika i dobrobiti zajednice u kojoj posluju. Među njima ima razlika i u teoriji i u praksi te uzimajući u obzir kontekst nastanka, geografsku rasprostranjenost, legislativni okvir... Primjerice socijalna ekonomija, ili konkretnije socijalno/društveno poduzetništvo, ima za cilj uspostaviti poslovne modele koji većinu dobiti reinvestiraju u razvoj zajednice i zaštitu okoliša te zapošljavaju marginalizirane ili teško zapošljive skupine. Solidarna ekonomija radikalniji je oblik socijalne ekonomije jer ona, uz sve ovo navedeno, cilja na ukupnu promjenu odnosa moći, vlasničkih struktura, načina upravljanja i sl., odnosno smjenjivanje prevladavajućeg kapitalističkog ekonomskog sustava. Zelena ekonomija, pak, uključuje one poslovne modele koji, bilo uz pomoć visoke tehnologije, bilo koristeći jednostavna 'uradi sam' rješenja, nastoje ostvariti ekonomsku reprodukciju vodeći računa o zaštiti okoliša i globalnom zagrijavanju. Svaki od navedenih modela u praksi može imati različita obilježja, pa se tako razlikuje društveno poduzetništvo zapadne Europe od kanadskog modela, ili onih koji postoje u Latinskoj Americi, dok se zakonodavni okvir za takav oblik poduzetništva razlikuje i unutar Europe, od države do države.
U DRUGOM PLANU
Može li zelena ekonomija postati hrvatska stvarnost, koje su realne mogućnosti Hrvatske? Shvaća li se u RH zelena ekonomija ozbiljno, je li ta razina svijesti, da tako kažem, uopće sazrela u dovoljnoj mjeri u hrvatskom društvu?
- Zelena ekonomija, ili bilo koji od gore spomenutih primjera, svakako ima potencijala postati hrvatska stvarnost. Problem je, predvidljivo, u kapacitetu upravljačkih struktura da prepoznaju taj potencijal te budu sposobne politički i administrativno provesti korake da se svim onim ljudima koji žele na taj način raditi omogući i pomogne da to i ostvare. Pozitivnu ulogu u toj priči imaju zapravo sami akteri društvenog poduzetništva i zelene ekonomije u Hrvatskoj. Radeći posljednjih godina na dva projekta vezana uz spomenute ekonomske modele, odradili smo dosta terenskog istraživanja i susreli se s mnogo ljudi, malih poduzetnika, obiteljskih OPG-ova, start-upova, udruga..., koji, unatoč manjkavom ili nepostojećem zakonodavnom okviru, uspijevaju voditi svoje tvrtke (ili farme), te su oni zapravo lokomotiva koja vuče javnu upravu da donosi zakone i propise. Radi se o 90-ak organizacija društvenog poduzetništva (kroz različite pravne oblike poput zadruga, poduzeća i udruga), te o mnogo većem broju aktera zelene ekonomije, poput ekoloških proizvođača ili proizvođača obnovljive energije. Dakle, unatoč lošem zakonodavnom okviru, slabim poticajima i slaboj informiranosti, postoje ljudi koji imaju poduzetnički impuls i koji žele i uspijevaju raditi za vlastitu i dobrobit sredine u kojoj žive.
Bilo je pokušaja postavljanja temelja zelenoj ekonomiji u Hrvatskoj 2011. Tadašnja vlada RH usvojila je “Strateške odrednice za razvoj zelenog gospodarstva”. No dojam je da sve ostaje na deklarativnoj razini, bez konkretnih rezultata?
- Taj dojam također je točan. Hrvatska ima i obvezu prema Europskoj uniji donositi određene strateške dokumente - a posljedično i neke zakone i propise. Nakon što donese strategiju i akcijski plan, što se u pravilu donosi s višegodišnjim kašnjenjem, ponovno se oteže donošenje propisa pa se cijela stvar otegne i kroz nekoliko mandata, ili se uopće ne napravi. Slično je i sa strateškim dokumentima vezanim uz zelenu ekonomiju, ne samo dokument koji ste spomenuli, nego i strategija za razvoj ekološke poljoprivrede, strategija razvoja društvenog poduzetništva... Na nacionalnoj razini zelena ekonomija uopće ne predstavlja temu razgovora upravljačkih strukura - povijesni revizionizam, inozemna gostovanja naših političara ili promjena imena trgova su, čini se, prioritetnija pitanja za zemlju u kojoj nezaposelnost pada samo zato jer se radni kontingent iseljava.
Pozitivni primjeri mogu se eventualno vidjeti na lokalnoj ili mikrorazini - govorim o pojedinim samoupravnim jedinicama, ili o entuzijastima koji su uz nadljudske napore uspjeli ostvariti uspješan i pošten biznis. To ostavlja prostor za nadu, ali i konkretne rezultate. Bilo s novcem EU-a, ili s vlastitim sredstvima kroz zadrugarstvo, udruženja ili pojedinačno, primjeri s Krka, iz Istre, Međimurja, Slavonije..., pokazuju da ipak postoji način na koji se može biti uspješan i istovremeno ulagati u razvoj i očuvanje ove zemlje.
NA ZAČELJU EUROPE
Govori se kako su nam obnovljivi izvori energije potrebni, kao i zelena ekonomija, no uvijek se postavlja pitanja novca, da je sve to preskupo, premda postoje pozitivni primjeri da to sve funkcionira. Kako sve to komentirate?
- Što se skupoće tiče, kad bi se državni (a i privatni) novac koji se ulaže u neodržive modele ulagao u održive, preko noći bi vaga prevagnula u korist održivih. Neodrživi modeli, od energije do proizvodnje hrane, nisu jeftini zato jer je to tako Bog dao, oni su jeftiniji jer ih sustav već desetljećima podržava novcem poreznih obveznika. Dapače, ti sustavi su vrlo skupi, a postajat će i sve skuplji kako budemo morali sanirati štete koje neodrživi modeli stvaraju (primjerice kvaliteta tla i prinosi u konvencionalnoj poljoprivredi, ili elementarne nepogode izazvane klimatskim promjenama), ali i kako budemo morali plaćati penale radi neispunjavanja preuzetih obveza na međunarodnom planu (primjerice za emisije stakleničkih plinova u sektoru energetike). HEP upravo uvodi poskupljenja radi naknade za obnovljive izvore energije, neispunjeni ciljevi i troškovi koje HEP sad ima nagomilane, jer nije provodio pametnu politiku razvoja obnovljivih izvora nikako ne bi smjeli snositi krajnji korisnici: proizvoljne kvote za vjetar i sunce, podjela i prodaja dozvola za ispunjenje tih kvota bez plana ostvarivosti, ulaganje u skupe i neisplative energetske projekte, te niz drugih političko-poslovnih odluka donesenih na štetu povećanja energetske neovisnosti i sigurnosti, nisu nešto što bi trebali sad platiti krajnji korisnici.
Uz ovu priču o zelenoj energiji, priča o zelenoj proizvodnji hrane je druga tužna priča razvoja zelenog gospodarstva u nas, unatoč zavidnim prirodnim potencijalima. Hrvatska je zemlja na začelju Europe i prema udjelu energije proizvedene iz obnovljivih izvora, i prema udjelu površina pod ekološkom poljoprivredom. Kao što ste rekli, postoje pozitivni primjeri oko nas pa ustrajno tvrditi da 'to nije moguće i da je preskupo' nije realno. U konačnici, živimo u globalnom svijetu, dio smo međunarodne politike, postoje određeni ciljevi vezani u širem smislu uz zaštitu okoliša i klime (konkretno se to pretače na pojedine grane zelene ekonomije), koje smo dužni ispuniti, tako da ćemo prije ili kasnije doći do tih ciljeva. Međutim, ako odaberemo ostvariti ih kasnije te pomoću netransparentnih i nedemokratksih političkih i poslovnih odluka, kvaliteta života u Hrvatskoj će i dalje padati.(D.J.)
Dr. sc. Jelena Puđak, autorica knjige “Koga briga za klimu? K sociologiji klimatskih promjena”, Institut društvenih znanosti “Ivo Pilar” u Zagrebu.
OSJEČKI PRIMJER
Poticanje cirkularne ekonomije
Sve veći ekološki problemi današnjice leže u neodrživom iscrpljivanju prirodnih resursa te principu “uzmi, koristi, baci”. Velika količina iskorištenih resursa završava kao otpad na odlagalištima koji zagađuju okoliš toksičnim sastojcima koji se nalaze u proizvodima. Stoga je od izuzetne važnosti poštovati hijerarhiju gospodarenja otpadom te spriječiti njegov nastanak. Budućnost leži u cirkularnoj ekonomiji koja koristi princip “uzmi, koristi, recikliraj, ponovno koristi”. Cirkularna ekonomija nova je uzdanica Europske unije za pametan, održiv i uključiv rast. Temeljne postavke takvog sustava obilježava težnja prema učinkovitom korištenju, uporabi, recikliranju i ponovnom korištenju resursa kako bi se ograničili negativni ekološki utisci europskog gospodarstva i smanjili troškovi u gospodarskim aktivnostima s ciljem gospodarskog rasta. TERA Tehnopolis je partner u konzorciju projekta MOVECO koji odgovara na ove izazove te ima za cilj unaprjeđenje okvirnih uvjeta i instrumenata politike za poticanje ekoinovacija, primjenu cirkularne ekonomije, poticanje pametnog i održivog razvoja te smanjenje razlika u podunavskim regijama. Projektom se planira razviti međunarodna strategija za prijelaz na princip cirkularne ekonomije te korištenje načina za poticanje njezine primjene u različitim inovacijskim regijama ovog područja. Novim uslugama i alatima za ekodizajn i ekoinovacije, MOVECO podržava novi poslovni model i istraživačke suradnje uz nove lance vrijednosti. Cilj je da se zajedničkom suradnjom iskoriste potencijali cirkularne ekonomije na našem području, čime bi se ojačala konkurentnost, potaknula sigurnost opskrbe, ostvario ekonomski rast te otvorila nova radna mjesta. Projekt financira Europska komisija kroz program Interreg, Danube Transnational Programme.
TERA Tehnopolis tvrtka je registrirana 2002. godine (pod nazivom Tehnologijsko-razvojni centar u Osijeku d.o.o.), kao rezultat suradnje Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera, Grada Osijeka i Osječko-baranjske županije. Direktor je prof. dr. sc. Ivan Štefanić.(D.J.)
S DOMAĆEG TERENA
Slavonija ima ljude i kapacitete
Da su mladi i te kako zainteresirani za zelenu ekonomiju, održivi razvoj, napose za ekološku poljoprivredu kao nositelja održivog razvoja Osječko-baranjske županije, svjedoči, među ostalima, i Dijana Barišić, koja je u svom diplomskom radu iz 2013. pri Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku problematiku sažela na ovaj način:
- Ekološka poljoprivreda je vid poljoprivredne proizvodnje koji je uvelike u skladu sa zahtjevima koncepta održivog razvitka, a koji značajno umanjuje negativne učinke napretka i razvoja poljoprivredne proizvodnje, a ujedno proizvodi dovoljne količine visokokvalitetne hrane, te umanjuje negativne učinke utjecaja na okoliš. Osječko-baranjska županija prednjači pred ostalim hrvatskim županijama, u odnosu na broj površina pod ekološkom proizvodnjom, brojem fizičkih i pravnih osoba upisanih u Upisnik subjekata u ekološkoj proizvodnji. Poduzetnici, ekološki proizvođači na području Osječko-baranjske županije imaju za cilj poticanje razvoja konkurentne i ekonomski isplative proizvodnje, usklađene s potrebama ljudi za zdravom hranom na načelima održivog razvoja. Tržište ekoloških proizvoda nije organizirano. Cijene ekoloških proizvoda veće su u odnosu na konvencionalne proizvode. Zbog toga se nameće potreba za snažnom i raznolikom promocijom ekološke poljoprivrede i ekoloških proizvoda preko organiziranih i osmišljenih nastupa ekoloških proizvođača na tržištu, kako bi ekološki uzgojene hrana bila sve prisutnija na policama trgovina, te tako pronašla svoje mjesto u mnogim kućanstvima.(D.J.)