Magazin
USPOREDNI INTERVJU

Branko Ančić: Još nemamo jednak pristup resursima za sve ljude
Objavljeno 22. srpnja, 2017.

Prošle godine pokrenut je ESF projekt “Nove paradigme u istraživanju održivosti - zelene ekonomije i dobrobit mladih”, koji se bavi neistraženim potencijalom zelenih ekonomija u Hrvatskoj.

O samome projektu, ali i zelenoj ekonomiji općenito, voditelj projekta, dr. sc. Branko Ančić, kaže:

- Utjecaj koji ljudska civilizacija ostavlja na Zemlji očituje se u promjenama u atmosferi, oceanima i ledu te je za samu Zemlju štetan, a s obzirom na to da ljudska civilizacija općenito, a samim time i ekonomija, specifično ovise o resursima i ekouslugama planeta Zemlje, možemo reći kako se nalazimo u situaciji u kojoj sebi intenzivno režemo granu na kojoj sjedimo. Upravo stoga kao civilizacija nikada nismo imali veći zadatak pred sobom, zadatak u kojem moramo ozbiljno promisliti i promijeniti svoje društvene i ekonomske prakse. Kako ćemo zaustaviti daljnji gubitak biološke raznolikosti, intenzivnu tropsku deforestaciju i dezertifikaciju, rapidnu klimatsku promjenu te rastuće društvene nejednakosti (među društvima i unutar društava) pitanja su na koje moramo hitno tražiti odgovore. Jedan od pokušaja davanja odgovora može se pronaći i u konceptu zelene ekonomije. Iako se već od ranih 90-ih koncept zelene ekonomije pojavljuje, svoj pravi uzlet doživljava upravo u posljednjih nekoliko godina, kada primjećujemo negativne posljedice globalne ekonomske i ekološke krize. Ekspanzija kredita i povećanja javnih i privatnih dugova, gubitci poslova u različitim ekonomskim sektorima, nestanci poduzeća, krize hrane, rast cijena energenata povezanih s fosilnim gorivima, ali i vidljiva okolišna degradacija te porast globalne temperature potaknuli su različite međunarodne organizacije da u središte globalne rasprave nametnu koncept zelene ekonomije upravo kao moguće rješenje navedenih problema. Sukladno s tim UNEP (United Nations Environment Programme) određuje zelenu ekonomiju kao onu koja mora rezultirati poboljšanom ljudskom dobrobiti i društvenom jednakošću, uz značajno smanjenje rizika za okoliš i daljnje okolišne degradacije. Takva ekonomija treba se promatrati kao proces u kojem će se omogućiti jednak pristup resursima za sve ljude, u kojem će se čuvati okolišni resursi te u kojem će se ostati unutar ograničenih kapaciteta planeta Zemlje.

Koncept zelene ekonomije, teorija i praksa, kako tu stoje stvari, konkretno u Hrvatskoj, što je i bila nakana spomenutog istraživanja?

- Prijelaz prema zelenoj ekonomiji podrazumijeva promjenu različitih društvenih praksi i individualnih obrazaca ponašanja. Nas je u sklopu ovog projekta primarno zanimalo zašto se ljudi odlučuju baviti praksama koje se mogu definirati kao prakse orijentirane prema konceptu zelene ekonomije. Koji su motivi i vrijednosti u pozadini tih praksi te pridonose li te prakse osobnoj dobrobiti osoba koje su uključene u zelenu ekonomiju. Stoga smo u istraživanju nastojali pronaći primjere zelene ekonomije u hrvatskom društvu te istražiti osobnu dobrobit, motivacijske težnje i kvalitetu života mladih koji su se samostalno orijentirali prema zelenoj ekonomiji. Također, zanimalo nas je u kojoj mjeri se u općoj populaciji u Hrvatskoj mogu pronaći vrijednosti i obrasci ponašanja koji su bliski idejama zelene ekonomije.

Ciljevi su jasno postavljeni, no što je s konkretnim primjerima?

- Primjeri zelene ekonomije u Hrvatskoj srećom postoje, no potrebno je naglasiti kako ovdje postoji i istraživački izazov u definiranju aktera zelene ekonomije. Naime, ako određujemo zelenu ekonomiju kao onu koja se temelji na niskougljičnom razvoju, stvaranju radnih uvjeta koji pridonose poboljšanju ljudske dobrobiti te koja čuva okoliš od daljnje degradacije, teško je pronaći primjere aktera zelene ekonomije čije se ekonomske prakse potpuno temelje na ovim ciljevima. Primjerice, netko se može baviti preradom ekološkog proizvoda i činiti to kako bi pridonio vlastitoj dobrobiti i dobrobiti osoba koje konzumiraju te proizvode, ali pri tom koristeći distribucijsku mrežu koja se temelji na korištenju fosilnih goriva čije izgaranje dalje pridonosi emisijama stakleničkih plinova. U tom kontekstu teško je pronaći čiste aktere zelene ekonomije, no ako se promatraju u kontekstu potencijalnih pokretača promjene koja može dovesti do ispunjenja proklamiranih ciljeva zelene ekonomije, onda takvih primjera u hrvatskom društvu srećom ima. U kojoj mjeri su oni prisutni u društvu, to ćemo tek istraživanjem otkrivati.

Kad i kako se zelena ekonomija može isplatiti, na dobrobit svima?

- Zelena ekonomija u punini svoje definicije nije uključena u nacionalne strateške dokumente RH. Sporadično se pojavljuje u kontekstu zelenog rasta te razvoja i korištenja zelenih tehnologija, no pogrešno bi bilo promatrati koncept zelene ekonomije samo iz te perspektive. Zelena ekonomija, kao što se i naglašava u svim definicijama, mora pridonijeti osobnoj i društvenoj dobrobiti. U tom kontekstu treba razmišljati više u kategorijama ekonomije koja pridonosi dobrobiti ljudi, a ne ekonomiji kojoj je imperativ ekonomski rast, pogotovo ne ekonomski rast koji ima štetne posljedice za okoliš i daljnja društvena raslojavanja. U tom smislu ovo nije samo problem hrvatskog društva nego svih društava u kojima ekonomije ne pridonose smanjenju društvenih nejednakosti. Zemlje koje su napravile najviše pomaka u korištenju obnovljivih izvora energije i razvoju zelenih tehnologija pate od istog problema. Stoga će se transformacija prema zelenoj ekonomiji isplatiti tek onda kada će se i ostvariti njeni proklamirani ciljevi. Zato su i važna ovakva istraživanja u kojima se istražuju aspekti osobne dobrobiti te u kojoj mjeri su oni povezani sa “zelenim poslovima”. Dosad se uvijek fokus stavljao na, primjerice, pokazatelje kao što su bruto društveni proizvod, zanemarujući zapravo u kojoj mjeri materijalno bogatstvo pridonosi kvaliteti života te čijoj kvaliteti života uistinu pridonosi. Upravo zbog toga brojni istraživači i aktivisti zagovaraju pokazatelje kao što su bruto nacionalna sreća (Gross National Happiness), indeks ljudskog razvoja (Human Development Index) ili indikator izvornog napretka (Genuine Progress Indicator), dakle pokazatelje koji u obzir uzimaju ne samo mjeru ekonomskog rasta, odnosno materijalnog bogatstva, nego i okolišne i društvene faktore.(D.J.)

Doc. dr. sc. Branko Ančić, Voditelj Centra za istraživanje društvenih nejednakosti i održivosti, Institut za društvena istraživanja u Zagrebu

 

Razgovarao: Darko JERKOVIĆ

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

INTERVJU: KREŠIMIR MACAN

Ako izgubite kompas, izgubili
ste pažnju birača, a time i izbore

2

TEMA TJEDNA: PREDSJEDNIČKI IZBORI (I)

Kocke su bačene, kampanja postaje sve oštrija

3

REPORTAŽA - DIZANJE IZ MOČVARE

Sardinija: Otok u borbi s morem