Objavljeno 22. srpnja, 2017.
Svi znamo da bi političari trebali biti moralni ljudi. Naravno da se većina u nas ne drži tih temeljnih standarda
Ministar obrane Damir Krstičević navodno ostaje pri svojoj neopozivoj ostavci nakon što je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović prozvala odgovorne kako je Hrvatska vojska trebala brže odreagirati u slučaju splitskih požara.
“Imam vojničku čast i ne dopuštam da itko govori protiv vojske koja je sjajno odradila svoj dio posla u obrani Dalmacije od požara”, izjavio je ministar. Hoće li ili neće doista podnijeti ostavku, tek ćemo vidjeti, kao i to je li riječ o moralnom potezu ili politički motiviranom činom, nakon navodne predsjedničine uvrede.
Bilo kako bilo, ostavke ministara su se nekako posljednjih godina, što prije nije bio slučaj, sve više zaredale. Iako najmanje zbog moralnih načela, a više zbog političkih pobuda, ili su pak one iznuđene.
U Plenkovićevoj vladi ovo je već druga ostavka. Prvu je podnio bivši ministar vanjskih poslova Davor Ivo Stier, obrazloživši je time što ima više odgovornijih i hitnijih poslova unutar ne baš politički stabilne Hrvatske. Pravi razlog je možda samo zbog neslaganja s premijerovim vođenjem države.
Inače, osjećaj odgovornosti do danas je u Hrvatskoj pokazala samo šačica političara. Zbog smrti pacijenata na dijalizi nakon afere Baxter, otišla je ministrica zdravstva Ana Stavljenić Rukavina. Rukavina nije bila osobno odgovorna za neželjene smrti, ali je otišla zbog objektivne odgovornosti za propuste u njezinu resoru. Bivši ministar turizma Niko Bulić zbog natječaja za turistički slogan Hrvatske na kojem je pobijedila njegova supruga. Bivši ministar unutarnjih poslova Ivica Kirin zbog lova s generalom Markačem, u vrijeme kada je general trebao biti u kućnom pritvoru.
Ostale ostavke, poput Sanaderove ili Polančecove, odnosno Bandićeve zbog vožnje u alkoholiziranom stanju i bijega od policije, bile su iznuđene ostavke. Slično je i s Mijom Crnojom, najkraćim ministrom u hrvatskoj Vladi. I ostavka bivše ministrice zaštite okoliša Mirele Holy također bi se mogla podvesti pod iznuđenu, unatoč činjenici da je njezino lobiranje za “stranačke drugove” normalan razlog za podnošenje ostavke u bilo kojoj uređenoj zemlji s jasnim demokratskim standardima.
Jer svi znamo da bi političari trebali biti moralni ljudi, te prije svega odgovarati narodu koji ih je i doveo na vlast. Naravno da se političari u nas ne drže tih temeljnih standarda. U zapadnoj demokraciji normalno je i uobičajeno podnošenje ostavki nakon što se sazna da je netko umiješan u skandal koji mu narušava vjerodostojnost, ili da je na čelu resora u kojem se događaju skandalozne situacije.
Piše: Damir GREGOROVIĆ