Magazin
USPOREDNI INTERVJU

Mirjana Matešić: Odabrati jedini dugoročni razvojni put
Objavljeno 22. srpnja, 2017.

Za početak, što nam možete reći o Hrvatskom poslovnom savjetu za održivi razvoj, čija ste ravnateljica, čime se Savjet bavi, koje su mu ingerencije, rezultati i dr.?

- Hrvatski poslovni savjet za održivi razvoj jest ustanova gospodarstva koje je ove godine obilježila 20. obljetnicu rada u Hrvatskoj. Dio smo mreže Svjetskog poslovnog savjeta za održivi razvoj (WBCSD) i CSR Europe, a bavimo se promocijom i primjenom načela održivog razvoja u poslovanju. To uključuje i stvaranje regulatornog okvira koji potiče i omogućuje primjenu načela društveno odgovornog poslovanja (DOP) odnosno održivog razvoja. Naša je zadaća zastupanje ovih tema u procesu izrade javnih politika, ali isto tako i edukacija i jačanje kompetencija za održivi razvoj zbog čega provodimo edukacije, organiziramo događanja, publiciramo te provodimo razne projekte i aktivnosti s tim ciljem. Organizator smo nacionalne Konferencije o DOP-u te smo u suradnji s HGK-om kreator nacionalne nagrade za DOP, Indeks DOP-a koju ćemo ove godine dodijeliti deseti put.

Nove inicijative govore o ciruklarnoj (kružnoj) ekonomiji, o kružnom gospodarstvu...?

- Implementacija održivog razvoja pokušava se integrirati u zakonodavstvo i ekonomiju ne samo u Hrvatskoj već šire dugi niz godina. Međunarodne organizacije, pa tako i Europska komisija, svako toliko osmisle neki termin koji bi trebao potaknuti i osvježiti inicijativu. Nakon zelene ekonomije novi pojam koji je uveden jest kružno gospodarstvo, no najozbiljniji dokument koji bi trebao potaknuti konkretne promjene u tom smjeru jest Strategija niskougljičnog razvoja koja je u visokoj fazi spremnosti.

PREPOZNATI PREDNOSTI

Prije šest godina, tadašnja vlada RH usvojila je “Strateške odrednice za razvoj zelenog gospodarstva”. No sve je ostalo na deklarativnoj razini, bez konkretnih rezultata?

- Spomenuti dokument zaista nije imao nikakvu provedbenu snagu u smislu određivanja odgovornosti za provedbu, rokova i budžeta te je u punom smislu te riječi bio deklarativan. No Strategija niskougljičnog razvoja trebala bi uvesti neke konkretne promjene. Radi se naime o osvještavanju odgovornosti da se počnu poduzimati aktivnosti u cilju odvajanja ekonomskog rasta od emisija stakleničkih plinova i potrošnje fosilnih goriva jer nas na to prisiljavaju obveze koje smo na međunarodnom planu prihvatili, ali i činjenica da se u isto vrijeme polako počinje shvaćati da je to jedini dugoročni razvojni put. Sama Strategija niskougljičnog razvoja vrlo detaljno analizira mogućnosti, financijske zahtjeve i dobiti od akcija i mjera s ciljem niskougljičnog razvoja te ukazuje jasno u kojem smjeru treba ići. Pitanje je sad političke volje i osviještenosti ključnih donositelja odluka da prepoznaju prednosti ovakvog razvoja i da se za njega opredijele. Onda možemo govoriti da smo krenuli putem prema održivom razvoju ili zelenoj ekonomiji, ako tako želite.

Tko koči ozbiljniji napredak kad se radi o zelenoj ekonomiji, napose ukupnoj ekološkoj svijesti, odnosno održivom razvoju kao takvom?

- Mislim da se u Hrvatskoj jako puno toga događa mimo općeg interesa, odnosno s nekim specifičnim interesima u vidu. Ključan preduvjet da država ide naprijed jest da se na svim razinama odluke donose u interesu društva u cijelosti, a ne samo ponekih privilegiranih skupina. Kad bi odgovorni odluke donosili takvim kriterijima, onda bi pitanje održivosti i u tom smislu kružnog i niskougljičnog gospodarstva postale jedina ozbiljna opcija. Drugi je problem što ova pitanja još valjda jedino u Hrvatskoj nisu postala teme za udarne termine i glavne emisije već se drži nekih specijaliziranih emisija, odnosno specifičnih doba godine. Važno je osvijestiti da pitanje očuvanja okoliša opredjeljenjem za zeleno, održivo, kružno ili niskougljično nije pitanje samo stručnjaka za okoliš već su ova pitanja relevantna i za stručnjake za gospodarstvo, financije, obrazovanje, poljoprivredu, zdravstvo, promet i drugo. Ni jedna ova grana ne može se i ne smije razvijati i donositi odluke bez razumijevanja utjecaja koje njeno djelovanje ima na pitanje okoliša, resursa ili emisija stakleničkih plinova.

BIROKRATSKE PREPREKE

Nerijetko se čuje kako su nam obnovljivi izvori energije potrebni, kao i zelena ekonomija, no da je sve to preskupo, da su nužni preveliki državni poticaji, a novca nema, da je ulaganje u ekologiju i održivi razvoj za bogate, što RH nije. Kako sve to komentirate?

- Moram priznati da dugo nisam čula takvu izjavu, treba reći da je Hrvatska posljednjih godina uspješno razdvojila stopu rasta od stope rasta emisija što znači da je poduzetništvo prepoznalo da bez ulaganja u energetski učinkovite i napredne tehnologije nema budućnosti. Također se ulaže puno i u obnovljive izvore te je poznato da gotovo danas i nema razlike u cijeni između solara i fosilnih izvora. Problem nastaje kod naše birokracije i prevelike administracije koja koči inicijative i usporava pozitivne promjene. Osobno ne sumnjam da ćemo doći do cilja, no zbog svih problema u smislu administracije i prečestih pogrešnih odluka, na cilj ćemo stići nakon drugih, što nam neće dopustiti da se izdignemo u lidera i postignemo stupanj ekonomskog razvoja kakav i želimo. Hrvatska je primjer zemlje u kojoj je poduzetništvo i gospodarstvo svjesno svojih obveza i izazova u pitanjima okoliša, no administracija ih ne slijedi.

S tim u vezi - kako stoji sa zakonom o strateškim investicijama unutar pojma zelene ekonomije?

- Ovaj zakon je imao za cilj olakšati provedbu velikih strateških projekata, a održivi razvoj se upravo temelji na lokalnom, dostatnom, zatvorenom krugu (kružnom gospodarstvu). Moje je mišljenje da je zakonodavac trebao upravo suprotno potaknuti i olakšati investicije građana i malih poduzetnika uklanjanjem administrativnih barijera i da bi tada kumulativni efekt bio puno veći negoli efekt jedne do dvije velike investicije. Primjerice, samo da se olakšala administracija kod ugradnje solara i toplinskih panela na obiteljske kuće, mogli smo imati instaliranu snagu za proizvodnju električne energije mnogo veću no što je pojedinačni energetski objekt. Ali to se još nije dogodilo. Što se tiče ovog Zakona, moram priznati da nemam saznanja da se on provodi, no smatram da on s aspekta održivost nije sporan, ako se kod pojedinih investicija koje se ostvaruju u sklopu primjene zakona koriste kriteriji odabira tehnologije koji se temelje na načelima održivosti. Tada Zakon može biti i koristan za zeleni ili održivi razvoj.(D.J.)

Dr. sc. Mirjana Matešić, ravnateljica hrvatskog poslovnog savjeta za održivi razvoj - HR PSOR

 

Razgovarao: Darko JERKOVIĆ

Možda ste propustili...

TEMA TJEDNA: 45 DANA DO PREDSJEDANJA VIJEĆEM EU-A (II.)

Jadranka Polović: Ne možete živjeti mirno ako vam se susjedi tuku

INTERLIBER: ZAKLJUČNA PRIČA

U svijetu knjige i Hrvatska je svijet

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

TEMA TJEDNA: PREDIZBORNA ANKETNA ISTRAŽIVANJA (I.)

Predizborne ankete: Od objektivne prezentacije do propagandne manipulacije

2

TRAGOM BARANJSKE USKOTRAČNICE

Ćiro se vratio kući

3

ILUZIJA ZVANA KURDISTAN

U krugu vječnog rata: Zapad im ne želi dati državu!