Napokon se dogodilo. Nakon višegodišnje apstinencije protekle je sezone “istočni” državni trećeligaški nogometni saziv iznjedrio drugoligaša.

Iako je prethodnih, kao i u netom okončanoj sezoni, Međimurje osvajalo titulu prvaka, ipak je iz natjecateljskog okruženja sjeverozapadne i istočne Hrvatske drugoligaški status izborio drugoplasirani Varaždin. Najavljajući povratak u elitne hrvatske sfere u kojima je tadašnji Varteks bio relevantan sudionik, u nekoliko se navrata domogavši i europskih klupskih natjecanja. U Varaždinu su očito složili mozaik koji im je omogućio taj smjer koji primarno iziskuje zadovoljavanje propisanih kriterija za ishođenje odgovarajuće licence što godinama nitko prije nije uspio ishoditi. Pri čemu mnogi ni nisu imali tu ambiciju...

U međuvremenu su trećeligaši počeli pripreme i neki od njih nedvojbeno najavili juriš na prva dva mjesta koja će zbog proširenja Druge HNL biti dostatna za viši rang. Za što, dakako, trebaju ispuniti uvjete licenciranja, ali se može očekivati rijetko uzbudljivo natjecanja jer je bar kvartet momčadi zainteresiran za viši razred. Iz čijeg okruženja ne treba isključiti najuspješnije Međimurje iako se ljetos više istaknutijih igrača iz Čakovca preselilo u susjedni Varaždin. Prvoligaški pedigre ima i slavonskobrodska Marsonia, koja se godinama “koprca” na trećoj i četvrtoj državnoj razini da bi njihov predsjednik Dubravko Galović najavio varaždinski smjer povratka u više sfere i tu zadaću povjerio treneru Irfanu Islamiju, koji je naslijedio plejadu kolega koji su (pre)rano napuštali klupu trećeligaša sa Save. Prije nekoliko godina bjelobrdski BSK je osvajanjem titule imao mogućnost plasirati se u Drugu ligu, ali je procjena klupskih čelnika i potreba izgradnje infrastrikture stopirala taj uspon. Je li se u međuvremenu u tome smislu u Bijelom Brdu nešto promijenilo nabolje ubrzo će se saznati, ali je izvjesno da su njihov predsjednik Jovo Vuković i dugogodišnji šef struke Davor Rupnik najavili utrku za profitabilnim pozicijama. Ponajprije ju mogu dohvatiti iz druge momčadi Osijeka, u čijim su redovima stvoreni uvjeti za napredovanje na svim razinama pa tako i donijeli potencijalnu ambiciju i(li) potrebu proboja u Drugu ligu. Premda će trener Dino Skender to trebati ostvariti s novom momčadi jer su brojni iz prošlosezonske usmjereni po drugim klubovima jačeg aktualnog statusa od trećeligaškog. Igračkog kadra, međutim, ne nedostaje u Gradskonm vrtu, pa se može očekivati pokušaj penjanja natjecateljske stepenice. Ovih je, međutim, dana u prvi plan izbio Bjelovar, koji se čvršće povezao sa zagrebačkim Dinamom te uz postojanje uvjeta, kao i tradicije, u vodećem klubu Bjelovarsko-bilogorske županije sigurno se može planirati s njima...

Do prije godinu dana nabujale ambicije stizale su s Orljave i Drave preko relevantnih u požeškoj Slavoniji, odnosno Belišću, ali se taj ton, u međuvremenu, utišao. Ne i ugasnuo jer su to sredine, također, s tradicijom i pedigreom u kojima je, vjerojatno, pitanje vremena kada će krenuti uzlaznom putanjom. Belišćani su za to angažirali iskusnog trenera Ivicu Grnju, ali je nakon uvodnog buma uslijedio pad u prosječnost te posljedično više smjena prvih trenera koji je sada domaći Pero Benković. Istodobno su se i u Požegi okrenuli domaćem čovjeku Krešimiru Brkiću razišavši se s Robertom Špeharom koji je prošloga ljeta stigao sa zadaćom skorog plasiranja Slavonije u viši razred. Šole je, dakle, otišao, ali je ugledni klub ostao i sigurno se nije odrekao viših ambicija.

Moguće je da još netko istakne kandidaturu za drugoligaški razred, a što će se jasnije nazirati nakon plenuma klubova koji je zakazan za ponedjeljak u Novoj Gradiški.