Objavljeno 20. srpnja, 2017.
Osječanka Renata nije uspjela u Slavoniji pronaći posao u svojoj struci i odlučila se na odlazak
Od ulaska Hrvatske u Europsku uniju 1. srpnja 2013. posao i bolju budućnost za sebe i svoje obitelji u Irskoj je potražilo 14.075 građana Hrvatske.
Potvrđuju to i službeni podaci irskog ureda za socijalnu zaštitu koji vodi evidenciju o broju izdanih PPSN brojeva (nešto poput našeg OIB-a), bez kojega je nemoguće u Irskoj primati plaću i ostvariti ostala zakonom propisana prava. Od srpnja do kraja 2013. PPSN je zatražilo 440 građana Hrvatske, dakle prosječno 75 svakoga mjeseca. Početak 2014. godine najavio je da će ta brojka ubrzo postati znatno veća. Te je godine u Irskoj posao potražio 2091 hrvatski državljanin, u prosjeku njih 175 mjesečno. U 2015. godini ta je brojka narasla na 4342 onih koji su stigli u Dublin, Cork, Galway, Limeric, Letterkenny... Prosječno je 2015. svakoga mjeseca u Irsku odlazilo 360 Hrvata, ponajviše onih koji su napuštali Slavoniju. Tijekom 2016. Hrvatsku je u potrazi za financijski boljom budućnošću u Irskoj napustilo 5312 građana, prosječno 442 svakoga mjeseca. U prvih šest mjeseci 2017. godine PPSN je u Irskoj zatražilo 1890 građana RH. Među njima je i Osječanka Renata Vidaković.
- Diplomirala sam na osječkom Poljoprivrednom fakultetu. Magistra sam za povrće i cvijeće i čovjek bi očekivao da se u poljoprivrednoj Slavoniji s tom strukom i s tim znanjem čovjek može zaposliti, raditi i biti pošteno plaćen za ono za što se godinama školovao. Ali nije tako. Ova je magistra konobarila po osječkim kafićima. Kada sam shvatila da više ne mogu, da sam sposobna za puno više, rezervirala sam zrakoplovnu kartu, spakirala cijeli svoj osječki život u kofer koji u avionu ne smije biti teži od 20 kilograma i odletjela 9. srpnja. Osnovne dokumente tamo sam već riješila. Smještaj sam dogovorila iz Osijeka jer imam prijatelja u Dublinu, pa ćemo dijeliti troškove života, a za posao se ne bojim - priča Renata na početku svog novog života.
Takve se hrvatske priče broje u desecima tisuća, i to ne samo kada je Irska u pitanju. U Njemačku se iz Hrvatske 2016. doselilo 55.970 osoba, a istodobno se iz Njemačke odselilo 22.010 hrvatskih državljana, tako da je krajem 2016. u toj zemlji živjelo 332.605 građana Hrvatske, pokazuju podaci Saveznog ureda za statistiku u Wiesbadenu. Rast broja useljenika iz Hrvatske podudara se s ulaskom Hrvatske u EU. Krajem 2012. u Njemačkoj je bio prijavljen 224.971 državljanin RH, krajem 2013. - 240.543, a krajem 2014. njih 263.347. Krajem 2015. u Njemačkoj je živjelo 297.895 hrvatskih državljana. Od 55.970 hrvatskih državljana koji su u 2016. prijavili boravak u Njemačkoj, njih 48.080 je to učinilo prvi put. Čak 74.620 građana Njemačke s hrvatskom putovnicom u toj zemlji živi manje od četiri godine, a u 2016. njemačko državljanstvo primilo je 2985 hrvatskih državljana.
Među onima koji napuštaju Hrvatsku jedna od radno isplativijih destinacija je i Austrija, u kojoj je od ulaska Hrvatske u EU više od 34 tisuće Hrvata zatražilo radne dozvole. No, Austrija je produžila restrikcije za radnike iz inozemstva do 2018. godine. Ako sljedeće godine ukine radne dozvole za Hrvate, s obzirom na to da nam je jako blizu, Austrija će sigurno postati nova obećana zemlja.
Švicarska konstantno povećava broj boravišnih dozvola za hrvatske državljane, a kako javlja Neue Zürcher Zeitung, u 2017. određena je kvota od 54 dugoročne i 543 kratkoročne dozvole (izdaju se na manje od godinu dana). Nakon četiri godine, od 2021. hrvatski građani dobivat će 250 dugoročnih i 2000 kratkoročnih boravišnih dozvola.
Eduard SOUDIL
ZEMLJE U KOJIMA SU RADILI OČEVI
Drago Župarić Iljić s Instituta za migracije i narodnosti u svom radu “Iseljavanje iz Republike Hrvatske nakon ulaska u Europsku uniju” ističe da su tradicionalna odredišta poput Njemačke, Austrije, Švicarske i Italije, koje su privlačile hrvatske emigrante i tijekom 1960. - 1980. i danas najvažnija emigracijska odredišta jer je u njih u 2015. otišlo 62,5 % svih iseljenika. “To i ne čudi previše jer sukladno teoriji socijalnih migrantskih mreža u njima već postoje tradicionalne i brojne obiteljske, rodbinske, socijalne i druge poveznice koje omogućuju lakše snalaženje i integriranje u lokalne ekonomske i društvene tokove u okruženju već prisutnih sunarodnjaka”, kaže on.
dr. Drago Župarić Iljić
Institut za migracije i narodnosti
HRVATSKA ĆE USKORO TREBATI IMIGRANTSKU RADNU SNAGU
“Hrvatska će vjerojatno u sljedećem desetljeću biti suočena s potrebom za imigrantskom radnom snagom ne samo u dosadašnjim tradicionalnim sektorima graditeljstva, brodogradnje, turizma i u hotelijerstvu nego i sve više i u gospodarskim sektorima sezonskog rada u poljoprivredi, ugostiteljstvu i uslužnim djelatnostima, zdravstvu, farmaciji, socijalnoj skrbi, inženjerstvu i industriji, informacijskim tehnologijama i nekim drugim djelatnostima. Kako bi zadržala vlastitu radnu snagu, ali i privukla stranu radnu snagu, posebice u deficitarnim zanimanjima, država bi također trebala ulagati sredstva u mjere poticanja remigracije, povratka, kao i imigracije. Takve politike moraju biti temeljene na privlačenju mladih koji su otišli iz Hrvatske, posebice onih najvrednijih profesionalaca i talenata”, dr. Drago Župarić Iljić.