Imati gotovo dva milijuna kuna na računu za bilo koju se kulturnu ustanovu u Hrvatskoj čini kao san. Upravo se u takvom jednom posljednjih nekoliko mjeseci nalazi osječki HNK, kojemu na zasebnom računu čeka novac (oko 80 % iz EU fondova, a 20 % Osječko-baranjske županije) za izradu projektne dokumentacije za temeljitu obnovu zgrade – eksterijera i interijera.

Iako za njegova mandata obnova ne će završiti, aktualni je intendant Božidar Šnajder (1952.), kojemu mandat istječe krajem lipnja 2019., presretan što je ovaj za HNK povijesni trenutak započeo dok mu je on na čelu. Ovih smo ga dana zatekli u uredu doslovce zatrpanoga papirima jer priča s obnovom poprima konačne obrise. Pri kraju je prva etapa, slijedi “potraga” za 5 - 7 milijuna eura (koliko je procijenjena stvarna - a željena - obnova), a kane ih pronaći - u Europi.

- U tijeku je raspisivanje natječaja za izradu projektne dokumentacije (koja mora biti gotova 2018. i temelj je za potraživanje novca iz EU fondova) za uređenje mnogo toga, između ostaloga pozornice (koja će biti na hidrauliku da se može dizati i spuštati), rotacije (bit će manja, ali kvalitetnija, bešumna), strojarskog dijela, klimatizacije, audiovizualnog sustava, akustike gledališta, izmijenit će se elektroinstalacije u gledalištu, proširiti rupa orkestra, urediti pročelje... Na temelju projektne ćemo se dokumentacije prijavljivati na fondove EU-a. Financiranje odobrenih projekata bit će vjerojatno prema istom načelu kao i za projektnu dokumentaciju, u istom omjeru. Ne bude li to Županija, morat ćemo pronaći partnera – pojašnjava Šnajder, ističući kako se od resornog im Ministarstva kulture u tom lavovskom zalogaju, kakav na zgradi osječkog HNK nije obavljen NIKADA do sada, u 110 godina djelovanja HNK u zgradi sagrađenoj 1866. Mehanika pozornice stara je nekoliko desetaka godina, “cugove” tehnika vuče još na užadi. Čini se da će HNK u Osijeku iz 19. uskočiti u 22. stoljeće. Ispuni li se i ispoštuje sve kao u projektnoj dokumentaciji, bit će to zadnji “krik” tehnike.

No, kada se nešto od te “svemirske” tehnike pokvari, trebat će imati majstore koji to znaju popraviti. Šnajder računa da će sve imati i neki jamstveni rok, no ljude će slati na obuku, a do tada će se i dio zaposlenika pomladiti.

- Nikada nije mjerena akustika, gdje i kako postaviti zvučnike, jesu li obloge odgovarajuće, treba li mijenjati rotaciju... uvijek se to rješavalo parcijalno. Sad smo rekli: gotovo! Posao će dobiti tvrtke s iskustvom. Ovo je spomenik nulte kategorije i mora se sve sačuvati u izvornom stanju – kaže Šnajder.

Kada ti složeni zahvati budu u tijeku, a do tada će proći najmanje nekoliko godina (dvije će trebati da se završi izrada projektne dokumentacije), kazalište će gotovo neometano raditi.

- Sva ostala nacionalna kazališta u mnogo su boljem stanju od osječkog. Naš inspicijent radi na pultu iz 1985. i koji se raspada. Zvučnici u gledalištu krče! Sve je rađeno u etapama i prije više od 30 godina. Tada su izgrađeni i kanali za klimatiziranje partera, ali nemamo uređaj koji bi to obavljao. Kazalište u gledalištu nema vatrodojavu! Prije 50 godina nije ni trebala – pojašnjava intendant, čiji ured također nema sustav protupožarne zaštite (ali je u tijeku postavljanje, kao i u ostalim uredima u HNK) pa zato HNK ima 24 sata vatrogasce koji stalno obilaze zgradu.

Donedavno su to bile samo kuloarske priče po kavanama, a sada je to realnost. Kada sve bude završeno, makar i za sedam-osam godina, bit će to najuređenije kazalište u Hrvatskoj.

- Planiramo urediti i prostor za arhivu na tavanu, kao i prostor za noćenje umjetnika, kako bismo smanjili troškove - pojašnjava Šnajder, uvjeren da će sve biti i ostvareno jer nitko ne želi dva milijuna baciti u vjetar.

Provedba ovakvih izvanrednih projekata, ali i redovitog repertoara ne bi bila moguća bez podrške lokalne vlasti i osnivača, što HNK ima, tvrdi Šnajder, zadovoljan što kazalište i publici i financijerima kvalitetu svog rada ovjerava i nagradama na festivalima, ali i odličnom popunjenošću gledališta i zadovoljnom publikom.

- Naše su predstave zanimljive, manje-više kvalitetne su i kritike pa moja smjena može biti samo političke naravi. Posljednja nagrada koju smo dobili Zlatni je lav na festivalu u Umagu, za našu već nagrađivanu predstavu “260 dana” - kaže Šnajder, ističući kako HNK i financijski posluje dobro te da su 2016. završili “pozitivnom nulom”. Novca nikada dosta, svjesni su u HNK-u, kojemu je ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek za 2017. “uskratila” čak 600 tisuća kuna.

- Prošle smo godine od MK prihodovali dva milijuna kuna za program te 600 tisuća za investicijska ulaganja. Ove smo godine za programe dobili 1,6 mil. kuna te 400 tisuća za investicije. Na to sam ja prigovarao, pa smo se 'sukobili' ministrica i ja, iako ja to ne smatram sukobom jer sam tražio ono što nam pripada. Ona, pak, smatra da je prošla godina bila 'prenapuhana', s čim se ja ne slažem. No shvatila je potrebe našeg kazališta i nadam se boljoj suradnji i financiranju dogodine - obrazlaže intendant. On tvrdi da se osječki HNK razlikuje od splitskog, riječkog i zagrebačkog zbog više razloga, a temeljni je Domovinski rat, u kojem je jedino osječki stradao.

- Nakon toga kazalište nikada nije obnovljeno, samo je zakrpano. Zvao sam ministricu da dođe vidjeti kazalište, u kakvim uvjetima radimo, a koji su rezultati. Ne mogu nas uspoređivati ni zbog gospodarske situacije, nas naši gospodarstvenici ne mogu podržati. Bivši ministar Hasanbegović to je shvatio. Nismo se vodili načelom: dajte nam pa ćemo se pokazati, nego baš suprotno! Dokazali smo da zavrjeđujemo ulaganje. Dajte nam novac da budemo još bolji - poručuje Božidar Šnajder. Grad i Županija su to prepoznali i izdvojili po 12 mil. kuna za HNK, što je najviše do sada.

- Ono što je prošle godine bilo uključujući i rebalans, ove je godine preslikano kao redovno financiranje - zahvalan je, iako relativno zadovoljan Šnajder, jer je i to nedostatno. Realno bi bilo da svaki osnivač da po 13 mil. kuna, ili bar 12,5. Materijalni su im troškovi veliki, a za njih dobiju dva milijuna godišnje. Računi za grijanje dosežu i do 700 tisuća kuna. Za plaće djelatnika svaki mjesec izdvajaju 10 % iz vlastitih prihoda.

- Ja sam na odlasku, no mislim da djelatnici kazališta to zaslužuju - poručuje Šnajder. Ansambli su upotpunjeni i zadovoljni su stanjem i dramskoga i opernoga. Neki su otišli u mirovinu (ali još igraju), neke nove ljude su primili, a i mladi studenti s Umjetničke akademije su im na raspolaganju.