Na Umjetničkoj je akademiji u Osijeku završena 6. međunarodna radionica umjetničke grafike. Ususret završetku predstavljena su grafička postignuća sudionika nastala za njihova 10-dnevna boravka u Osijeku. Radionica nije okrunjena cjelovitom izložbom jer će potpuni prikaz djela, kao što je bio slučaj i s nizom prethodnih radionica, biti predstavljen u Galeriji Kazamat.

Mogli su se na izložbi vidjeti tek uredno posloženi grafički listovi na stolovima Likovnoga odsjeka, niz korištenih matrica koje su sudionici otiskivali te još pokoji pomoćni rekviziti, poput nekoliko primjeraka cvijeća i povrća, koji su nekima poslužili kao inspiracija i model.

Šesti je saziv ove radionice voditelja Stanislava Marijanovića pokazatelj sada već ustaljenih napora grafičara Likovnog odsjeka osječke Umjetničke akademije na popularizaciji grafičkoga medija, što iz godine u godinu potvrđuje i sudjelovanje stranih gostiju.

Iako ograničena na tehniku dubokoga tiska (najčešće bakropisa i bakroreza), u kojoj se otiskuju udubljeni dijelovi matrice, osječka radionica pokazuje žilavost tradicionalnoga medija i njegovu mogućnost odupiranja neprestanom reproduciranju već viđenih obrazaca. Naravno, sudionici spomenutu žilavost nekada uspiju iskoristiti, nekada baš i ne.

Čini se kako je voditelj Marijanović ove godine imao zorno i iskusno oko pri odabiru mlađih sudionika, napose studenata. Pečuška studentica Bernadett Friesz te Iva Muškić, Luka Petrak i Mia Štark s osječke akademije odradili su vrlo kvalitetan posao opravdavši pozivnicu za sudjelovanje. U njihovim se radovima vidi sloboda izraza neopterećena zadanošću prizora i bijeg u vlastitu imaginaciju izdubljenu u matrici. Iva Muškić tu je imaginaciju doradila razvedenom kolorističkom nadopunom.

Od stranih su sudionica bile prisutne već nam poznate i priznate francuske grafičarke Sylvie Abelanet i Catherine Keun. Ovaj su put potku svoga rada našle u cvijeću i povrću s osječke tržnice vrativši se jednoj vrlo klasičnoj temi. Zagrebačka asistentica Iva Ćurić u svojim je grafikama urezivala brojčane matematičke odnose udružene sa spletom slobodno povučenih vetikalnih i horizontalnih linija. Uz bok Ivi Ćurić Marijanovićeve su grafike na kojima nizanjem linija gradi hodnike grafičkoga labirinta možda upravo kao metafotički opis same radionice kojoj će u budućnosti, nadamo se, trebati još mnoštvo „mladoga mesa“ da bi se nahranio ovaj Minotaur. Za potpunu sliku grafičkih ostvarenja ovogodišnje radionice predstoji nam još dočekati završena djela Darka Jakića te otvorenje izložbe početkom iduće godine u Galeriji Kazamat.