Ponedjeljak ujutro bilo je već lakše. Ne puno, ali ipak lakše. Razočaranje nije nestalo, emocije su se samo malo smirile, Marin Čilić je bistrije glave mogao sagledati sve ono što se dan prije događalo tijekom finala na središnjem terenu All England Cluba.

A nije se događalo puno toga zanimljivog. Kratko finale i dominacija jednog čovjeka - Rogera Federera, koji je svladao nemoćnog Marina sa 6:3, 6:1, 6:4 i osvojio svoj osmi pobjednički pokal na najprestižnijem teniskom turniru na svijetu. Nije bio Marin preslab, umoran ili uplašen, bio je ozlijeđen. Krvavi žuljevi i bolna stopala nisu dopustili da hrvatski tenisač u najvažnijem meču karijere bude pravi. Svaki dodir sa svetom travom bio je bolan, prebolan za igrača koji je igrao svoje prvo finale u All England Clubu i protiv najboljeg svih vremena nije mogao dati ono što može. A kada protiv sebe imaš ozljedu i velikog Rogera, gemove i poene skupljaš na kapaljku.

- Emocije su se ipak malo slegnule i lakše mi je prihvatiti jučerašnji dan. Ipak, i dalje ostaje gorak okus. Ono što sam jučer prošao i proživio bilo je doista teško, pogotovo znajući koliko sam truda uložio da dođem do finala, da pokušam osvojiti Wimbledon - pričao je Čilić u ponedjeljak.

Marin je razočaran, ovo finale Wimbledona još će ga dugo pratiti, ali zapravo može biti ponosan. Odigrao je šest velikih mečeva, upisao šest pobjeda, djelovao kao čovjek koji može otići do kraja. Bio je fantastičan, bio je to njegov spoj odlične igre i samopouzdanja do neba, ali samo do finala. U meču za naslov jednostavno nije mogao. Mnogi bi na njegovu mjestu odustali, slika govori tisuću riječi, a slika njegovih stopala, puknutih i krvavih žuljeva, nudila je samo jedan odgovor - taj čovjek ne može hodati. No, Marin je pokušao, nije želio odustati. Kroz karijeru je uvijek išao uzdignute glave, ne prezajući ni pred čim, a predaja je ono što mrzi. Predaja je za kukavice, a Marin je heroj. Uostalom, to mu je priznao i veličanstveni Roger Federer.

- Teško je na ovaj način izgubiti finale, ozljeda je grozna stvar, ali Marin je pokušao i borio se, on je heroj - rekao je vladar teniskih terena u posljednjih 15 godina koji je u nedjelju u kolekciju pospremio osmi wimbledonski pokal, nevjerojatni 19. Grand Slam naslov u karijeri.

Marin je izgubio na bolan način, ali iza njega su veliki londonski dani.

- Ponosan sam na sebe i svoj tim. Napravio sam golemi iskorak u igri, ali u mentalnoj snazi. Ovo je prvi put u karijeri da se osjećam ovako moćno. Cijelu travnatu sezonu sam odigrao fenomenalno, imao sam nekoliko teških mečeva, ali svime sam iznimno zadovoljan. Žao mi je zbog ovoga što se dogodilo u finalu, žao mi je zbog moje ekipe, znam što su prošli sa mnom, a žao mi je i zbog svih navijača u Hrvatskoj. Nadao sam se da mogu pružiti najbolji mogući meč u najboljem mogućem trenutku, ali dogodilo se ono što nisam želio. No, i ozljede su dio sporta. Prihvaćam to na pozitivan način i siguran sam da ću sebi dati priliku da opet igram za pokal u Wimbledonu - dodao je Marin koji u kolekciji ima jedan Grand Slam naslov, onaj s US Opena 2014. U Wimbledonu je došao korak do trofeja, ali je na kraju ostao daleko od njega. No, optimizam je tu, potvrdio je da može uz bok najvećima i najboljima.

Cilj je igrati Grand Slam finala, osvajati titule, ali i doći ispred Murraya, Nadala, Federera, Đokovića, Wawrinke... Zasjesti na broj jedan ATP ljestvice. Trenutačno je šesti, ispred njega su samo petorica tenisača.

- To je moja velika želja i čeka me mukotrpan rad i odricanje. Ali vjerujem u to. Ovo posljednje razdoblje daje mi veliko samopouzdanje i vjeru da ću nastaviti u tom smjeru. Nadam se da ću se, kad završim karijeru, moći osvrnuti i reći da sam u jednom trenutku u karijeri bio najbolji što sam mogao biti - zaključio je Marin Čilić, koji je svojim fantastičnim igrama na najcjenjenijoj teniskoj pozornici na svijetu ponovno podigao tenisku euforiju u Hrvatskoj. U nedjelju smo toliko željeli reprizu 2001. i veliko hrvatsko slavlje u All England Clubu. Nakon Gorana Ivaniševića ponovno je jedan Hrvat igrao meč za pobjednika Wimbledona, Marin nije ponovio Gorana, nije uzeo naslov, ali ima vremena, već nagodinu je sljedeća prilika...