Postoji ona poznata izreka - lako je biti general nakon bitke. Međutim, ovo ne pripada u tu priču. Iskreno, čim smo vidjeli što je trener Osijeka Zoran Zekić postavio u vezni red u susret protiv Rudeša, pojavili su se upitnici.

Prije svih Petar Bočkaj na poziciji zadnjeg veznog. Odmah se činilo kao, šahovskim rječnikom rečeno, “žrtva kraljice za pijuna”. Bočkaj je bio odličan u prethodnim utakmicama, ali na boku. Ne samo zbog vlastitiog učinka nego i zbog prostora koji je kretanjima otvarao Borni Barišiću. I to je nedostajalo u susretu protiv Rudeša. Čim se Bočkaj preselio na bok, lijeva strana je proradila. Tako je ispalo. Zekić je imao viziju koja se ovaj put nije pokazalo najboljom. No, imao je viziju i protiv Luzerna, pa mu je momčad izgledala odlično.

Tako je to u nogometu, ali u njemu postoje i neki postulati. Nemoj izmišljati toplu vodu. Stavi igrače na prirodne pozicije i “ajd Bog”. Zekić je pokušao improvizirati što samo po sebi ne mora biti loše, ali nema on ljude za takve improvizacije. Nije problem u rotaciji. Neka je igrao Matas jer je igrao na svom mjestu, neka je zaigrao Boban jer je igrao na svom mjestu, ali vezni red? Imao je logičnijih rješenja. I to učestalije igranje. Zar je to toliki bauk? Manje treninga, više utakmica nikoga još nije ubilo. Nekako se od svega toga napravila prevelika drama. No, sve to je sad voda koja je prošla ispod mosta. Osijek nije na željeni način otvorio prvenstvenu sezonu, ali je protiv Luzerna pokazao kako može biti konkurentan. Uostalom, prvenstvo je maraton, a susret protiv Rudeša bio je tek “prvih 100 metara od 45 kilometara koje treba svladati” i zato ne treba praviti dramu. Da, svi smo očekivali pobjedu. Zapravo, uopće nije bilo važno kako i na koji način, ali na koncu je dobra vijest što Osijek nije izgubio. Tako je to izgledalo na travnjaku. Da ga Ejupi nije “stavio” netom nakon što je Rudeš poveo, tko zna kako bi priča završila. Zekić nikad nije imao problem priznati.

- Znam kako se mnogi pitaju zašto Bočkaj u veznom redu? Imao sam zamisao koja se na koncu nije pokazala dobrom. Vjerovao sam kako on i Lukić mogu ubrzati našu tranziciju jer imaju kvalitetne dijagonale. Pribojavao sam se ove utakmice - rekao je Zekić.

Možda je baš to pribojavanje od “europskog efekta” bilo glavni uzročnik tih ideja. Zekić je pokušao dosta toga, a nije dobio baš - ništa.

- “Ubio” sam Grezdu, “ubio” sam Bočkaja i još neke igrače, a nismo iz toga izvukli korist. Računao sam kako će igrači koje sam postavio, a nisu igrali protiv Luzerna, donijeti energiju i silinu, a nije se dogodilo. Nevjerojatno mi je da Grezda koji je igrao protiv Luzerna “preore” teren, a ovi odmorniji igrači to ne učine. Nisam dobio ono što sam želio. Zato nam treba još svježe krvi, igrači moraju biti svjesni kako se moraju žestoko boriti za svoje pozicije u momčadi - kaže Zekić.

U tom susretu nije bilo automatizama koje Zekić u posljednje vrijeme toliko spominje. Momčad je dugo izgledala baš čudno bez prave simetrije, a ona bi trebala postajati bez obzira na to tko igrao.

- Mislio sam kako smo proljetos riješili te probleme sa stablinošću, ali očito sam se prevario. Još ćemo se tražiti. No, nemamo vremena kukati. Luzern je sljedeći izazov, moramo se stabilizirati - kaže Zekić. Osijek je imao veliku prednost u posjedu lopte, ali to je vrlo varljiva kategorija, jer iz tog posjeda nije uspio napraviti pravi pritisak na obranu gostiju koja se u njemu, vidjelo se u posljednjih 15-ak minuta, itekako mogla saviti, pa i puknuti. No, s obzirom na to da je morao loviti rezultat, Osijek je ušao u nervozu, i u ono što Zekić najviše mrzi - divljanje. U pojedinim trenutcima drugog poluvremena momčad je izgledala baš obezgavljeno. Nije postojao čovjek koji će uzeti loptu i posložiti taj nered. Prije svega u pokušaju isticanja samih sebe. Razumijemo kako kvalitetna atmosfera može i krivo utjecati na igrače kada je u pitanju samodokazivanje. U igri Osijeka postoji još ozbiljna razina egoizma u ključnim trenucima i zbog njega padne ubojitost. Igrači trebaju shvatiti kako se neće dokazati na taj način. Lakši je put ako će se ponašati kao dio kolektiva. Prođe li Osijek u 3. pretkolo Europske lige, imat će osam utakmica u mjesec dana. Takav raspored nudi priliku svima koji su u rosteru, ali samo ako će biti spremni pružiti maksimum bez ikakovg “ali”. Zekić više nije u poziciji da mora trpjeti i čekati bilo koga. Na djelu je prirodna selekcija. I tu nema ljubavi ako Osijek želi napraviti rezultatski iskorak. Postoje razne utakmice u kojima svatko od igrača u aktualnom igračkom kadru može pronaći svoje mjesto pod suncem. No, način, a pri tome ne mislimo na zalaganje i htijenje, već isključvo na kvalitetu, na koji se igralo protiv Rudeša Zekiću nimalo ne olakšava posao. Baš naprotiv...