Zvonimir i Vjekoslav Lončarić: Otac i sin već su zajedno odradili prvo gostovanje
Objavljeno 14. srpnja, 2017.
Vezani članci
TRI NAVIJAČKE PRIČE (II)
TRI NAVIJAČKE PRIČE (I)
Među tisućama navijača Osijeka sinoć na utakmici protiv Luzerna bili su i otac i sin Zvonimir i Vjekoslav Lončarić. Razlog nije samo europski “štimung”, nego su na istočnoj tribini Gradskog vrta redoviti posjetitelji, na praktički svim utakmicama. Otac Zvonimir desetljećima prati bijelo-plave, još od kada je i sam bio dječak, a sada je ljubav prema osječkom prvoligašu prenio i na sina Vjeku.
- I ja sam krenuo s ocem na utakmice tu negdje u njegovim godinama, prvo bismo se okupili na Zrinjevcu, a onda krenuli prema stadionu. Bio sam uvijek na istoku, još od tih ranih navijačkih dana i one bivše nogometne lige, a tako sam nastavio i u HNL-u - prisjećao se svojih navijačkih početaka Zvonimir, koji je među onim navijačima Osijeka koji ga nisu pratili samo na domaćem terenu.
Bilo je tu i brojnih gostovanja po Hrvatskoj, a i po inozemnim destinacijama. Naravno, ni on nije propustio najveću inozemnu “invaziju” bijelo-plavih i odlazak u Prag u jesen 2000. godine protiv Slavije. Među utakmicama koje su mu se posebno usjekle u pamćenje je ona protiv Hrvatskog dragovoljca, kada se Osijek spašavao od ispadanja.
- Tribine su bile odlično ispunjene, a atmosfera na njima je bila izričito pozitivna. Nadam se da ćemo sada imati što češće takvih situacija, ali da razlog bude ljepši, da se borimo za vrh te da proslavimo osvajanje kojeg trofeja - ističe Zvonimir.
Sin Vjeko na utakmice Osijeka krenuo je s nepunih pet godina. U počecima zanimljivije mu je bilo druženje s ostalim vršnjacima i jurcanje po tribini od događanja na travnjaku, no kako je vrijeme odmicalo, sve se više “inficirao” i akterima na terenu te navijanjem. Sada je sa sedam i pol godina potpuno “in”, zna sve pjesme i stalno je na nogama, a ni u kojem slučaju ne može mu promaknuti kada Osijek igra. Jedino je neodlučan koja mu je navijačka pjesma najdraža.
- Sve mi se sviđaju - rekao je pomalo stidljivo, ali zato nije nimalo dvojio koji mu je igrač najbolji.
- Lopa, s njim sam se i upoznao i slikao nedavno, kao i s Bornom (Barišićem) - otkriva Vjeko koji je neke od igrača upoznao i kada je s njima izlazio na teren, uoči utakmice. Osim godišnje ulaznice, potpuno je opremljen artiklima s Osijekovim obilježjima (dres, trenerka, šal, kapa...), a uza sve to tati je zadao i veliki problem. Naime, nakon što je prošle jeseni “odradio” prvo gostovanje (u Vinkovcima), tada mu je obećao i europsko gostovanje, a kako je Zvonimir već dogovorio s prijateljima put na uzvrat u Luzern, svom mjestu nadao se i Vjeko. Ipak, na daleki put (još) neće, pa će svoj glas i dlanove “trošiti” bodreći bijelo-plave na istočnoj tribini Gradskog vrta.
Goran ROGULJIĆ