Prošlo je već pola 2017. godine. Idealno vrijeme da se osvrnemo i rezimiramo najbolja glazbena izdanja koja su nas razveselila tijekom godine. No, ne želeći se ponavljati, odnosno pisati vam o odličnim albumima, poput Kendricka Lamara, Slowdivea, DJ Krusha, Exquirle, Grandaddyja, Run The Jewelsa, Fathera Johna Mistyja ili The Afghan Whigsa, o kojima ste već imali prilike čitati na stranicama TV Obzora, zavirili smo u vlastitu fonoteku i iskopali desetke vrhunskih izdanja koja su objavljena tijekom ove godine, a za koje smatramo da ih ne treba propustiti. Stoga, kada se krenete spremati za svoj godišnji odmor, osim kreditne kartice, kreme za sunčanje i naočala, nikako ne smijete zaboraviti ni svoj uređaj preko kojega ćete slušati glazbu, jer kako drukčije ispunjavati tišinu dugih ljetnih dana, a osim već spomenutih albuma. Stoga, mi vam nudimo još deset izdanja koja su zaslužila da im poklonite vrijeme i pažnju.
Jlin: Black Origami
Drugi album producentice iz Indiane, punim imenom Jerrilynn Patton, nazvan “Black Origami” novo je sjajno poglavlje u karijeri ove talentirane glazbenice, čiji je debi “Dark Energy” prije dvije godine oduševio kritčare diljem svijeta. Novi album, na kojemu je surađivala s Williamom Basinskim, Holly Herndon, Fawkesom i Dope Saint Judeom, moćno je i epsko izdanje na kojemu njena sposobnost građenja skladbi oduševljava, a posebice se to odnosi na korištenje ritmova koji nas napadaju iz svih smjerova. Poput unučadi elektronskih velikana 80-ih i 90-ih, Jlin uspješno spaja sve ideje kojima su se koristili njeni očigledni uzori te stvara moćnu, urbanu i originalnu elektronsku glazbu 21. stoljeća.
Cloud Nothings: Life Without Sound
Predvođeni pjevačem i teksopiscem Dylanom Baldiijem, američki bend iz Clevelanda već cijelo desetljeće uspješno gradi karijeru benda na čija izdanja treba obratiti pažnju, a svakim novim albumom proširuju svoje glazbene vidike. Njihov četvrti album “Life Without Sound” u odnosu na svojeg furioznog prethodnika “Here and Nowhere Else” donosi malo drugačiji zvuk benda koji se kreće između zavodljivih vrhunaca Weezera s “Green Albuma”, pa do otočkog rocka i popa nikad prežaljenih Asha. Cloud Nothings nikada nisu snimili isti album
Mount Eerie: A Crow Looked At Me
Kao i većina albuma posvećenih preminulim i dragim osobama, “A Crow Looked At Me” je razarajuće bolna ploča, koja zahtijeva potpunu pažnju slušatelja, no ako mu posvetite svojih dragocjenih 40 minuta života, gotovo sa sigurnošću mogu reći kako ćete mu se neprestano vraćati. Naime, Philu Elverumu je tijekom prošle godine preminula supruga Geneviève Gosselin, a ovo konceptualno djelo je u potpunosti posvećeno njoj. Iako je Elverum zapravo snimio album za sebe, kako bi se lakše nosio s gubitkom voljene osobe.
Jay Som: Everybody Works
Prije godinu Melina Duterte objavila je debi “Turn Into” nakon kojega je odlučila napustiti jazz-konzervatorij i posvetiti se pisanju vlastitih pjesama. Njen projekt Jay Som je po svemu one-woman band, jer osim što je autorica svih tekstova, na albumu “Everybody Works” Melina i svira sve instrumente koje imamo prilike poslušati na ovom zaista lijepom albumu čija atmosfera podsjeća na vrhunce najvećih indie-pop velikana s one strane Atlantika.
Gas: Narkopop
Wolfganga Voigta, zajedno s bratom Reinhardom, mnogi kritičari smatraju začetnikom minimal techna u Njemačkoj. Njih dvojica su naime uz pomoć Jörga Burgera i Jürgena Paapea, 1993. otvorili glazbenu trgovinu Delirium u Cologneu, koja je kasnije izrasla u legendarnu diskografsku kuću “Kompakt”. Pod pseudonimom Gas do sada je objavio četiri albuma, posljednji je bio “Pop” (2000.), a 17 godina kasnije vratio se s ambijentalnim monolitskim čudovištem od albuma, koji će vas zarobiti i odvesti na putovanje s onu stranu Jupitera i natrag.
SZA: Ctrl
Solana Imani Rowe je 2012. godine objavila mixtape “See.SZA.Run” kojim je skrenula pozornost na sebe te je potpisala ugovor s diskografkom kućom Top Dawg Entertainment. Četiri godine kasnije stigao nam je napokon i njen službeni prvijenac na kojemu je ova neo soul pjevačica spojila mnoštvo glazbenih žanrova - soul, hip hop, R&B, cloud rap, house, folk i trap - a kritičare posebno oduševljavaju njeni izravni tekstovi koji se bave seksualnošću, nostalgijom i strahom od napuštanja. A gostovanja Pharrella i Kendricka sigurno neće škoditi njenoj karijeri.
The Ruins of Beverast: Exuvia
Alexander von Meilenwald iz njemačkog black metal benda Nagelfar na svojem solo projektu The Ruins of Beverast koji je pokrenuo početkom stoljeća (prvi album “Unlock the Shrine” objavljen je 2004. godine) nastavio je kročiti već utabanim stazama koje si je prokračio s prvim bendom. Na šestom albumu “Exuvia” von Meilenwald je razgolitio bend do kostiju, krenuo iz početka, objeručke prihvatio nove glazbene ideje, uzore i transformirao The Ruins of Beverast u frenetično šamanističko čudovište.
Gabriel Garzón-Montano: Jardín
U neprestanoj potrazi za novim i nikada iskorištenim semplovima, reperi i njihovi glazbeni producenti ponekad zaista znaju oduševiti svojim izborom. Tako je i Garzón-Montanu pala sjekira u med kada je Drake iskoristio njegov vokal u pjesmi “Jungle” objavljenoj na mixtapeu “If You're Reading This It's Too Late”. No, njegov “Jardín” je zaista sjajna ploča, u koju je implementirao zvukove prošlosti (6O-te i 70-te), prizvao duha Todd Rundgren i sve to upakirao u zavodljiv spoj neobaveznog funka i pop-harmonije.
Bedouine: Bedouine
Kritičar Stereoguma napisao je: “Azniv Korkejian piše poetskom dikcijom velikana imenom Leonard Cohen, pjeva nježnom samouvjerenošću Joni Mitchell i umata svoje pjesme u folk-rock džepne simfonije Nicka Drake, a pritom uspijeva održati suptilni ritam vlastitog glazbenog izričaja.” I zaista preslušavajući “Bedouine” ne preostaje vam ništa drugo nego joj se prepustite da vas odvodi na ta divna mjesta njenih sjećanja i uživate u tim elegantnim, slatkim country-soul pjesmama. Mene pak neodoljivo podsjeća na meni omiljenu Beth Orton.
Algiers: The Underside Of Power
Drugi album benda iz Atlante predvođenog Franklinom Jamesom Fisherom “The Underside of Power” je neuhvatljivo ekletična ploča koja se bavi promjenom političke klime u SAD-u i Velikoj Britaniji te porašću ksenobije, fašizma i straha. Album im je producirao Adrian Utley iz Portisheada, a njihov spoj post-punka, gospela, psihodeličnog soula, afrobeata, industriala, novog vala i jazza, neodoljivo me podsjeća na vrhunce PIL, Suicide i XTC, s odmjerenom dozom Depeche Modea i MC5-a, prebačenih 40 godina u budućnost.
Piše: Nikola KUČAR