Kultura
JAMES I DIVOVSKA BRESKVA - JEDINA PREMIJERA OLJK-A

Mlađoj se publici nisu uspjeli približiti staromodnim scenskim izričajem
Objavljeno 13. srpnja, 2017.
A. Colnarić bila je sugestivna i dopadljiva u svim igranima rolama

Vezani članci

“JAMES I DIVOVSKA BRESKVA” PREMIJERNO 11. SRPNJA

Nakon tri i pol godine na scenu se kao glumac vraća Ivica Lučić

U Dahlovom se dječjem romanu i premijernom OLJK-ovu naslovu “James i divovska breskva” moglo otvoriti mnoštvo razigranih imaginacijskih i scenskih polja, pokazati najbolje od tradicije u klasičnom lutkarstvu, no gostujućem redatelju Dragoslavu Todoroviću i dramaturginji Marini Bjelić Đurić to nije pošlo za rukom.

Od bizarne i crnohumorne Dahlove poetike nisu uspjeli načiniti duhovitu predstavu čvrste strukture. Todorovićeva redateljska rješenja pritom nisu obilovala ritmom i minijaturama, a dramaturška preradba Bjelić Đurić bila je zasićena pripovijedanjem bez nekoga jačeg dramskog potencijala. Nepotrebno se usporavala i razvlačila radnja, a nedostajalo je i već spomenutih humornih elemenata.

Glumačko pripovijedanje u većini je predstave bilo statično, s povremenim ludističkim izletima, ponajprije vidljivim u razigranom dijalogu između kapetana i časnika na brodu. Odnos stolne lutke i animatora često je bio neravnomjeran i smjerao je u glumačku korist, a time se izgubila dinamika i napetost oko rasta breskve i same biti putovanja maloga Jamesa. Nakon bizarne smrti roditelja i čudovišno-ženskih teta, James putuje u New York. Njegova nagrada na kraju svih tih pustolovina i susret s gradonačelnicom na razini emocija fingiran je i prazan, dramaturški nespretan, te dodatno pojačan glumačkim pojednostavljenim rješenjima geste i boje glasa.

Edi Ćelić u liku Jamesa karakterno je jasno oblikovao naslovni lik uz ponekad nespretnu artikulaciju dječjega glasa, Aleksandra Colnarić bila je sugestivna i dopadljiva u svim igranima rolama, Maja Lučić Vuković korektna, ali tanka u scenskom govoru, a Ivica Lučić razigran.

Stolne lutke Irine Somborac bile su odviše malene za udaljenu OLJK-ovu pozornicu i zasigurno su primjerenije zatvorenoj sceni gdje će predstava dalje igrati, dok je scenografija bila premalo pomaknuta za Dahlovu poetiku. Uživo izvođena glazba Ervina Lustiga bila je nenametljiva te nije služila pojačavanju zbivanja.

Dječje kazalište Branka Mihaljevića kontinuirano je na dobrom putu ucrtavanja i istraživanja u postavljanju klasično lutkarskih predstava. Stoga mi se u ozračju digitalnih tehnologija teško oteti dojmu da se u slučaju “Jamesa i divovske breskve” nisu uspjeli dovoljno približili mlađoj publici takvim staromodnim i nedovoljno razigranim scenskim izričajem.

Anđela VIDOVIĆ

lutke

SU ODVIŠE MALENE ZA UDALJENU OLJK-OVU POZORNICU

Možda ste propustili...

GRADSKA KNJIŽNICA I ČITAONICA BELIŠĆE

Fotografije kojima je u fokusu čovjek u poslu

UMJETNIČKO-KULTURNI KOLOKVIJ

O glazbenoj sceni Osijeka 2012.-2017.

ZIJAH SOKOLOVIĆ GOSTUJE U SLAVONIJI

“Kobajagi donijela me roda” u Belišću

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana