Osijek
LENARD I TOMAN VS. HRVATSKE ŽELJEZNCE

Biciklima im trebalo do Šibenika jednako kao HŽ-ovu vlaku
Objavljeno 8. srpnja, 2017.
Iskusne je bicikliste i osvjedočene humanitarce na vožnju Osijek - Šibenik inspirirao članak u Glasu

Vezani članci

KAKO IZGLEDA AKCIJA HŽ-A “VLAKOM NA MORE” IZ OSIJEKA

Vlakom do Šibenika za “samo” 23 sata vožnje?!

Kako bi dokazali da se biciklom može stići jednako brzo, ili čak brže, iz Osijeka do Šibenika kao i vlakom HŽ-a, veterani Domovinskog rata, aktivni biciklisti i osvjedfočeni humanitarci Igor Toman i Ivica Lenard odlučili su i ove godine sjesti na bicikle i krenuti put Šibenika. Jedan od razloga za to putovanje bio je i nedavni članak u Glasu Slavonije u kojem smo pisali kako putovanje vlakom u ovogodišnjoj akciji HŽ-a “Vlakom na more” iz Osijeka do Šibenika traje nevjerojatnih 24 sata i 48 minuta.

- Mi od 2011. svake godine idemo do Jadrana biciklom, i to nekada i dva puta, a uvijek je to u povodu neke obljetnice. Sada smo se na to putovanje odlučili u povodu Dana državnosti, a mislim da ćemo sve ponoviti za Dan domovinske zahvalnosti, samo možda drugom dionicom. Uz to nam je izazov bila i činjenica da u 21. stoljeću vlak iz Osijeka do Šibenika putuje 24 sata, koliko inače treba i nama biciklima. Ove smo godine imali malih problema s vremenskim nepogodama, jer nas je jaka kiša uhvatila čak tri puta, pa smo morali pauzirati. Tako smo iz Osijeka krenuli u 16 sati, a već od Našica ispaljivali su protugradne rakete te smo se sklonili u jednu kapelicu. Zatim nas je nova kiša uhvatila kod Požege, a strašno nevrijeme kod Novske i tu smo pauzirali više od dva sata, jer su se čak i stabla rušila na ceste. Oko tri u noći krenuli smo dalje, ali nam je odmah pukla guma. O tome kakav je osjećaj u to doba u selu bez javne rasvjete mijenjati gumu, govori podatak da su svi seoski psi počeli lajati, u kućama su se popalila svjetla, a čovjek ispred čije smo kuće stali izišao je vidjeti što se događa. Ukupno smo sigurno 200 kilometara vozili po kiši, a zbog stanki na kraju nam je do Šibenika trebalo 28 sati. U suprotnom bismo stigli za 24 sata - priča Igor Toman.

Inače, Toman i Lenard godinama su aktivni biciklisti, jer im je to i način za psihički odmor.

- Obojica smo bila branitelji, a danas smo izazov pronašli u sportu. Ja sam i triatlonac, i to najstariji u Osijeku (1959. godište, nap. a.). Iako ima dosta aktivnih biciklista, malo je onih koji se odluče u jednom danu prijeći ovu dionicu, jer dečki to obično prođu za dva-tri dana. Prvi nam je put bilo najteže, jer nemate nikakvih informacija i ne znate što vas čeka, no s vremenom smo prešli cijelu Hrvatsku i već znamo lokalne ceste. Najviše volimo u razgovoru s mještanima pitati za najbolji put, a zna se često dogoditi da zalutamo, jer ne nosimo navigaciju, ali to su čari bicikliranja. Za ovakav pothvat moraš biti psihički jak i čvrsto odlučiti da nećeš odustati - zaključuje Ivica Lenard, koji od sporta nije odustao ni nakon teškog ranjavanja u ratu, zbog kojeg i danas nosi gelere u glavi.

Nefreteta Z. EBERHARD
SUSRET S MEDVJEDOM U LICI

Koliko je bicikliranje na ovako dugoj dionici ponekad puno izazova, svjedoči i priča o susretu s medvjedom u Lici.

- Na jednoj cesti kroz Liku na uzbrdici mi se našlo mladunče medvjeda. Zbog straha je trčalo ispred mene sigurno jedno 100 metara. No moj je najveći strah bio - što ako se pojavi mama medvjedica da zaštiti svoje mladunče. Tada mi je jedina opcija bila brzo se pustiti nizbrdo, jer bi to bio jedini način da pobjegnem - priča Ivica Lenard.

Možda ste propustili...

TRGOVINE KOJE RADE 9. LIPNJA

Gdje kupovati u nedjelju?

SVJETSKI DAN DARIVATELJA KRVI

Sastanak Kluba 100

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana