Vrlo neuvjerljivo počeo je Osijek svoj osmi nastup na Europskoj sceni. Nismo očekivali nekakva čuda u prvom službenom nastupu ove sezone, ali ono što su Osječani prikazali u Andori bilo je daleko od očekivanog. Iskazali su stare boljke, posebno kada je u pitanju organizacija igre. Kao da ih je pojela nepotrebna trema, a s vremenom se u njihovu igru sve više uvlačila i nesigurnost. Na kraju je Osijek cilj ostvario, jer je riješio pitanje prolaska u daljnje natjecanje, ali nedvojbeno je kako je ta utakmica iza sebe ostavila brojne upitnike.

Odmah je bilo jasno kakva će to utakmica biti. Domaćin je disciplinirano stao iza lopte, a Osijek se mučio. Izgledali su Osječani kao da su progutali metlu. Puno je grča bilo u njihovoj igri, a on se počeo pretvarati u nervozu kako je vrijeme odmicalo. Ona je, pak, bila produkt potpune bezidejnosti u organizaciji napada bijelo-plavih. Igrali su sporo s puno soliranja, a to je bio potpuno krivi izbor protiv suparnika kakav je bio UE Santa Coloma. Čisto sumnjamo da su igrači u tom prvom dijelu susreta ispunili i jedan dogovor iz svlačionice. U biti, sve već viđeno prošle sezone kada je Osijek igrao protiv zatvorenih formacija. Tako je prvo poluvrijeme završilo a da Osijek ni jednom nije ozbiljnije zaprijetio vratima Andoraca. I taj će podatak sasvim jasno prikazati kako su igrali osječki nogometaši. Za ono što smo gledali u prvom dijelu utakmice postoji samo jedan izraz – razočaravajuće. Tek dvije situacije bile su koliko-toliko vrijedne spomena. Prva se dogodila u osmoj minuti, kada je Knežević izveo udarac iz lijevog kuta, a Barać je pokušao glavom. Jedini udarac u okvir vrata Osijeka došao je u 38. minuti, kada je Boban slabašno pucao sa 17-18 metara, što je lako branio Perianes. Prvo poluvrijeme izgledalo je kao da Osječani očekuju kako će se domaćin sam pobijediti. Nije u njihovoj igri opet bilo onih atributa koji su ih krasili na pripremnim susretima u Sloveniji. Ni agresivnosti, ni odlučnosti, a najmanje je u svemu tome bilo ideje. Mnogo više su bijelo-plavi nervozno mahali rukama, svađali se sa suparničkim igračima, a to je nudilo jasnu sliku koliko ih je izjedala nervoza, jer su i sami valjda osjetili koliko su nemoćni. Zato smo jedva dočekali kraj tog teško gledljivog prvog dijela susreta.

Samo što je počelo drugo poluvrijeme, Osijek je umalo poveo, ali ne svojom zaslugom. Boban je ubacio s lijeve strane loptu pred vrata, Ejupi je nije uspio umiriti, pa je na nju naletio domaći branič Aloy, koji je očito zaboravio da su u drugom poluvremenu zamijenjene strane. Opalio je majstor s 12 metara na vlastita vrata, ali se vratar Perianes nije dao iznenaditi te je nogom obranio tu “podvalu” svog suigrača.

U 57. minuti imali su domaći prijetnju. Iz slobodnog udarca ubacio je J. Rubio, a u kaznenom prostoru najbolje je skočio Ruiz, no njegov udarac glavom otišao je pokraj lijeve vratnice. Još bolju priliku imao je za domaćine Bernat, koji je izbjegao zaleđe, došao u čistu priliku, ali je pucao pokraj lijeve vratnice. Osijek je u 61. minuti konačno imao pravu priliku. Mioč je dugom loptom pronašao Ejupija, koji se namjestio i s 13-14 metara pucao snažno, ali je udarac “polizao” gredu s gornje strane. Pokušao je Zekić izmjenama razdrmati momčad, ušli su Bočkaj i Lesjak, ali mučenje se nastavilo. U 73. minuti Barišić je konačno pogodio jedan ubačaj s boka, isporučio ga je na glavu Kneževića, ali je udarac bio preslab da bi iznenadio Perianesa. U 78. minuti Osijek je stigao do kaznenog udarca. Bočkaj je s desne strane uputio povratnu loptu u sredinu, na nju je natrčao Grezda, kojeg je srušio Sandro, pa je dosuđen kazneni udarac. Loptu je uzeo Ejupi, ali je Perianes obranio njegov udarac. No sve je popravio Mioč, koji je odbijenu loptu poslao u mrežu. Taj je pogodak ipak donio određeno olakšanje. Potvrda pobjede bijelo-plavih stigla je u petoj minuti sudačke nadoknade, kada je glavom pogodio Lukić. Tako je Osijek unatoč lošem izdanju ipak stekao dva pogotka prednosti uoči uzvrata.