CRNAC - Da život priča nevjerojatne priče to je već odavno poznato, no neke su stvari u tom životu koji prebrzo prolazi zapravo neobjašnjive i gotovo nevjerojatne i tu se vidi da na nas dragi Bog gleda i zna komu će i zašto pomoći. Tijana Faktor iz Crnca 23-godišnja je djevojka rođena gluhonijema i sa samo tri prsta na svakoj ruci, gotovo bez dlanova.

- Kad se Tijana rodila, krenuli smo u žestoku borbu da joj pokušamo bilo kako pomoći. Tijekom njezina djetinjstva obišli smo niz bolnica, liječnika, tražili nebrojene savjete i mišljenja, no sve je ostalo kao i prvog dana. Pomirili smo se s tim i ona je od malih nogu naš život, a mi njezin – kaže majka Katarina.

Od malih nogu Tijana je pokazivala interes i nevjerojatan talent za slikarstvo, njezine slike oduševljavaju, zapravo je nevjerojatno kako i može crtati, no kada ju se upita kako, samo slegne ramenima, nasmije se i objasni kako obožava slikati i to je to.

- I mi smo ostali iznenađeni njezinim talentom. Odmalena ona stalno nešto slika i vidjelo se s godinama da je taj talent uistinu golem. Završila je osam razreda osnovne škole, četiri područne u Crncu i potom ostatak u Zdencima. S obzirom na to da zbog hendikepa na rukama ne bi mogla naći gotovo nikakav posao, teško je bilo pronaći školu za nju, pa smo se odlučili pomoći joj u slikarstvu. Pohađala je prvo nekoliko sati u Osijeku kod multimedijalnog umjetnika, inače poznatog po umjetnosti od slame, Nikole Fallera, a potom smo ju upisali na tečaj slikarstva pri Pučkom otvorenom učilištu u Osijeku kod profesorice Olge Špikić-Šmit, magistrice likovne umjetnosti. Taj je tečaj uspješno i završila i eto sada je njezin život usmjeren k slikarstvu i ne skida osmijeh s lica – kaže Tijanin tata Ivica. S Tijanom smo komunicirali s pomoću znakovnog jezika uz pomoć roditelja, pisali na papir te ju pitali što ponajviše voli slikati i kojim tehnikama najviše radi.

- Slikam svim tehnikama, ali najviše volim slikati suhim pastelom, a često i uljem na platnu. Najviše volim slikati konje, cvijeće, salaš, more i posebno svete slike, Isusa. Slikam rado i portrete i imam dosta narudžbi za njih. Za jednu sliku, ovisno o tehnici i veličini te zahtjevnosti, treba mi oko tri dana – s neuništivim i velikim osmijehom pojašnjava Tijana. Njezin je atelijer sobica na katu, u njoj slika i čuva svoje radove, za sada samo zaštićene od prašine, skrivene u novinski papir.

- Nismo do sada ništa uokvirivali, ali evo baš planiramo najdraže joj slike uokviriti da ima za uspomenu. Nema pritiska niti ona forsira slikati. Svakog dana sama se odluči uzeti kredu, kistove ili što drugo i slika. Mi smo presretni kada vidimo nju nasmijanu i da uživa u tome. Želja nam je da ju još više usrećimo organizacijom izložbi, evo sada je za Dan općine imala jednu tu kod nas u Crncu, jer to je čini još sretnijom. Upravo radi i svete slike za našu crkvu u Crncu, svaki doticaj sa slikarstvom je njezin život. Malo je stidljiva, ali nevjerojatno sretna kada netko pohvali njezin rad i zato želimo da tih izložbi i druženja ima više – zaključuje tata Ivica.

Još jedan detalj zapeo je za oko u sklopu Dana općine, naime na mjesnoj zabavi Tijana je veselo plesala kao i svi mladi ljudi oko nje.

- Gleda prema pokretima drugih kakav je ritam, a kada se pleše udvoje, najčešće ona pleše s ocem ili sa mnom, na leđima joj dodirima prstima pokazujemo ritam i to je dovoljno. Nema za nju prepreke – zaključuje majka Katarina.