Prof. dr. Zlatko Kramarić, redoviti profesor u trajnom zvanju na Odjelu za kulturologiju Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku i član Makedonske akademije znanosti i umjetnosti te kandidat za rektora Sveučilišta. Za Glas Slavonije predstavlja svoj program.

- Konteksti u kojem naše Sveučilište djeluje – i onaj politički, i onaj ekonomski, i onaj socijalni, i onaj kulturalni – uvelike su zadani i nije ih jednostavno promijeniti. Obrazovanje je u takvim prilikama uvijek i "uzrok" i "posljedica" određenog stanja! Sveučilišta nikada nisu samo pasivna ogledala određenih stanja u nekom društvu. I moja je namjera da sudjelujem u stvaranju jednog kritičkog i aktivnog sveučilišta, “sveučilišta u akciji”, koje će usprkos svim ovim zadanostima pokušati sudjelovati u pozitivnim društvenim promjenama, a gdje je upravo moje dosadašnje ukupno djelovanje, i ono akademsko, ali i ono političko, potvrdilo moju trajnu posvećenost stvaranju boljeg, raznovrsnijeg i bogatijeg hrvatskog društva u kojem znanje, vještine i kompetencije predstavljaju odlučujući kriterij pri donošenju bitnih odluka glede budućnosti toga društva. Sveučilište u svemu tome trebalo bi imati presudnu ulogu!

Stoga sam za polaznu točke svoje vizije programa rada rektora Sveučilišta odabrao općepoznato načelo: "Svijet nije ni počeo, a neće ni završiti s nama!" Izbor tog zdravorazumskog načela nikako ne znači da se odričem vlastite vizije razvoja Sveučilišta u predstojećem razdoblju, što i sam sadržaj ovoga Programa nedvojbeno potvrđuje: u ovome se Programu inzistira na jasnoj promjeni obrazovne paradigme, koja se u svojoj realizaciji očituje kao pomak s (pukog) prijenosa znanja na ishode učenja.

Prema tome, ovaj Program je specifičan izraz našeg viđenja poželjne obrazovne politike, koja balansira između svih povijesno-političkih tradicija i svih onih prijašnjih obrazovnih strategija, koje su, na ovaj ili onaj način, sudjelovale u svim onim prethodnim oblikovanjima, kojima se pokušalo odgovoriti na ključno pitanje: što bi to, zapravo, osječko Sveučilište trebalo biti!

Nadalje, Program sadržava i kritički pristup prema novim, budućim društvenim izazovima, jer smo svjesni da se nove generacije studenata već sada moraju pripremiti, i na teorijskom i na praktičnom planu, da prilikom ulaska u puni društveni život, u svijet rada i kapitala, u svijet kulture, budu spremne djelotvorno odgovoriti na sve te izazove.

Program je pisan s jasnim ciljem: osječko Sveučilište mora aktivno sudjelovati u rješavanju svih temeljnih problema u našoj stvarnosti. Kada kažem temeljnih, tu u prvome redu mislim na probleme koji su izazvani sistematskom disfunkcionalnošću ekonomskih i političkih institucija u zemlji. Sveučilište mora biti osposobljeno da na nove kompleksnosti, u svim segmentima društva, odgovori vlastitom kompleksnošću. To je moguće jedino u onim slučajevima kada smo u stanju da neprestano povećavamo broj naših pozitivnih reakcija na nove, posvema nepoznate situacije.

U tom smislu bilo bi korisno pokrenuti i znanstveno-istraživački projekt iz područja sociologije obrazovanja, u kojem bi se ispitivala uloga Sveučilišta u reprodukciji političkih, kulturoloških, gospodarskih i drugih relevantnih odnosa u osječkom/hrvatskom društvu, s ciljem da se dobije uvid u stvarni utjecaj Sveučilišta na ta društva te, što je još važnije, i "ideološki" profil tog utjecaja. Na taj bi se način, vjerujemo, otklonile i mnoge paušalne generalizacije o "politizaciji" i "ideologizaciji" naših postojećih obrazovnih politika.

Iz svega do sada vidljivo je da budućnost osječkog Sveučilišta vidim u balansiranom kombiniranju elemenata kontinuiteta/stabilnosti i elemenata progresa! Na sadašnje i buduće izazove mora se odgovoriti na način koji odgovara političkom, kulturološkom i društvenom kontekstu i trenutku, s jasnom vizijom i odgovornošću za budućnost.

Isto tako, polazimo od činjenice da je neprocjenjiva prednost živjeti i djelovati u gradu u kojem, uz ostale institucije, djeluje i sveučilište. To je osječka differentia specifica u odnosu na mnoge druge hrvatske i europske gradove. Sveučilište je osječka vrijednost i zajedničko bogatstvo svih njezinih građana. Biti sveučilišnim gradom znači da je u tom gradu život zanimljiviji, radosniji, vedriji; studenti u grad unose nove stilove života, nove, alternativne, pa često i subverzivne svjetonazore, nove navike, nove sadržaje, nove institucije...

Nadalje, svi mi trebali bismo biti svjesni ugodne činjenice da osječko Sveučilište nosi ime J. J. Strossmayera, jedne od najznačajnijih osoba hrvatske povijesti. I već samo to ime daje vrlo precizan okvir za daljnji razvoj Sveučilišta. I kao rektor, imao bih obvezu, ali i iznimno profesionalno zadovoljstvo, da svoje programsko djelovanje usmjerim i usklađujem s vrijednostima koje to ime/tradicija znači.

U pisanju ovog Programa, osim uvida u relevantnu teorijsku literaturu koja se bavi reformom visokog obrazovanja, konzultirao sam i nacionalne i europske strategije obrazovanja, gdje sam preporuku Odbora ministara Vijeća Europe iz 2007. godine preuzeo u cjelini, u kojoj se, između inoga, posebice naglašava činjenica da je visoko obrazovanje esencijalno za europsko, pa samim time i hrvatsko, društvo, jer služi ostvarivanju sljedećih svrha: pripremi za tržište rada, pripremi za životnu ulogu aktivnog građanina u demokratskom društvu, osobnom razvoju i razvoju i održavanju – kroz proučavanje, učenje i istraživanje – baze naprednog, sveobuhvatnog i raznolikog znanja.

Tek u ovome kontekstu postaje jasnija moja vizija Sveučilišta, koju nije moguće svesti samo na interese gospodarstva, točnije ekonomskog napretka, jer ta moja vizija ne želi u svim detaljima slijediti ni uobičajenu logiku kvantifikacije i izvrsnosti, ni romantiziranu nostalgiju o ujedinjujućoj nacionalnoj kulturi: sveučilište u akciji moja je vizija budućnosti osječkog Sveučilišta!

Sveučilišne nastavne programe vidim kao mjesto sukobljavanja/sučeljavanja različitih političkih i ideoloških strategija visokog obrazovanja. Stoga je našem Sveučilištu potrebna snažna dimenzija javnosti, pa ću stoga u svom djelovanju inzistirati na očuvanju koncepta javnog sveučilišta, javnog dobra i javne odgovornosti.

U tom kontekstu treba misliti i kurikulum. Dijalektika kritičke svijesti koja se uz taj projekt vezuje jedina omogućava da se o različitim poimanjima zajedničkih ciljeva i praksi vodi rasprava u demokratskom ambijentu. Konačno, sveučilišni nastavni programi po prirodi stvari su mjesta sukobljavanja različitih, često i suprotnih, političkih/ideoloških strategija obrazovanja.

U svom djelovanju tražit ću od Vlade RH da vodi posebnu brigu ne samo o osječkom Sveučilištu (nikakve privremene administrativne racionalizacije kada je u pitanju naše Sveučilište ne dolaze u obzir), već i o iznimnoj delikatnosti prostora istočne Hrvatske. Naime, bez aktivne intervencije Vlade RH, njezinih pojedinih ministarstava i agencija, koji bi svojim konkretnim djelima trebali pokazati bar minimum solidarnosti prema ozbiljnim strukturalnim problemima s kojima se trenutno suočava ovaj i više nego vrijedan hrvatski prostor.

A da bi se takvo što dogodilo, mora postojati i određeni reciprocitet poželjnih aktivnosti, pa je stoga bitno da i osječko Sveučilište / njene sastavnice, sa svoje strane, ponudi: nove studijske programe koji će korespondirati s duhom vremena u kojem živimo i djelujemo, moramo postati svjesni da smo mi integralni dio europskog prostora, europskih problema, ali jednako tako i europskih rješenja; da održi i daljnje unaprijedi već postojeće studijske programe; da se aktivno uključuje u što veći broj europskih projekata, što će reći da svoje djelovanje naše Sveučilište mora dodatno internacionalizirati; da osigura stabilno i trajno financiranje svih sveučilišnih djelatnosti; da se ozbiljno posveti stvaranju nužnih infrastrukturalnih podloga za svoj budući razvoj (od nastavka gradnje kampusa, pa sve do početka gradnje sveučilišne knjižnice, što bi, u konačnici, rezultiralo stvaranjem temeljnih pretpostavki jedne buduće bogate sveučilišne izdavačke djelatnosti…); da se osnuje Klub sveučilišnih nastavnika, kao idealnog mjesta za institucionalizaciju svih sukobljavanja/sučeljavanja unutar osječke akademske zajednice; da se konačno institucionalizira Alumni organizacija osječkog Sveučilišta; da se poradi na (re)dizajniranju mrežnih stanica Sveučilišta...