BELI MANASTIR

Na neobičnu, ali izuzetno zanimljivu i hvale vrijednu ideju došli su u belomanastirskoj udruzi Prijatelji svetog Martina, koja skrbi o dvije baranjske socijalne samoposluge i organizira niz humanitarnih i vjerskih akcija, odnosno događanja.

U eri mobitela, Interneta i ostalih “svakodnevnih poroka”, odlučili su organizirati trodnevni vjersko-avanturistički kamp, daleko od očiju javnosti i kontakata s njom.

- Plan je bio iščupati se iz civilizacije te mladima pokazati kako je živjeti bez struje, telefona i roditeljske skrbi. Šestorica srednjoškolaca i ja do odredišta, poluzavršene vikendice smještene na Banovom brdu, između katoličkog i pravoslavnog svetišta, stigli smo nakon dvoiposatnog pješačenja iz Belog Manastira, opskrbljeni samo najosnovnijom opremom i namirnicama - priča voditelj kampa Prijatelja svetog Martina i predsjednik te udruge Igor Jakobfi, naglašavajući kako su im dani bili prožeti molitvama, pripremanju zajedničkog obroka i međusobnom skrbi. Mobitele nitko od sudionika nije smio imati, osim njega. Služio mu je samo za - ne daj Bože situaciju, ili kako bi povremeno na Facebook stranici kampa objavio pokoju fotografiju da bi roditelji mogli vidjeti da je s njihovom djecu sve u najboljem redu.

- Do odredišta smo stigli u petak oko 10 sati, a prve namirnice stigle su tek poslijepodne. Trebalo je, primjerice, itekako voditi računa koliko tko ima vode i kako se ona troši. Sudionici kampa sami su si kuhali grah, pileći paprikaš i roštiljali meso.

Hranu su donirali roditelji, ali su se po namirnice i sami zaputili do tri kilometra udaljenog Popovca - prepričava, nastavljajući i kako su na molitvu svakodnevno pješice odlazili do jedinog baranjskog marijanskog svetišta - Marije lurdske. Vidjeli su, dodaje, kako je to živjeti bez struje, kuhati pileći paprikaš po tri sata, jer im je vjetar širio vatru, a kiša je gasila.

- Najzanimljivije je bilo navečer. Uz svjetlo svijeće, bez struje, dakle i bez televizora, radija, odnosno mobitela, družili su se uz molitvu, pjesmu i razgovor. Spavali su u vrećama za spavanje, na spužvama smještenim na podu vikendice - ističe Jakobfi, naglašavajući kako su mu vrlo važne bile povratne informacije sudionika. A sudeći prema njihovim izjavama, Jakobfi može biti spokojan.

- Reakcije su pozitivne. Probudio im se osjećaj drugačijeg pristupa života. Odlično su reagirali, osiguravajući si unaprijed mjesto za 2. kamp Prijatelja svetog Martina koji ćemo najvjerojatnije organizirati iduće godine - podvlači Jakobfi. Po povratku u Beli Manastir na Facebook sranici objavio je: “Drage mame i tate. Čestitam vam, odgojili ste divne sinove”.