SLATINSKI DRENOVAC - Brojni izletnici, što ih put do Jankovca i Parka prirode Papuk vodi kroz Slatinski Drenovac, ne znaju kakvu krvavu prošlost nosi ovo selo na kojem je i prethodni, Domovinski rat, ostavio traga, pa ono i danas, nakon 26 godina, zbog mnoštva ruševina može poslužiti kao kulisa za ratni film.

Gledajući svu tu prekrasnu prirodu u koju su uronjena papučka sela, tko bi rekao da su se u toj ljepoti u II. svjetskom ratu događala masovna mučenja i ubojstva vojnika i civila “u ime naroda”, od strane partizanskih vlasti kojima je Drenovac bio vojni, civilni, sudski, upravni centar, tzv. “partizanske države” od 1942. do 1945. godine.

- Partizani su tu u tom vremenu imali vojni sud, logor i zatvor. “U ime naroda” u masovnoj grobnici završile su čak 464 žrtve tog, partizanskog terora, pripadnici vojske, civili, katolički svećenici. Jednom riječju, svatko tko im se činio kao neprijatelj naroda prema njihovoj slobodnoj procjeni. Na masovnu grobnicu pokraj pravoslavnog groblja naišlo se 1950-ih prilikom radova za struju, tadašnjeg vojnog odjela za vezu. Vojska je razmišljala kuda će s posmrtnim ostacima žrtava iz nje, pa ih je preselila u “katakombe”, kubetni podrum uz rub pravoslavne crkve Svetog spasa - kaže istraživač komunističkih zločina Đakovčanin Pero Šola, predsjednik krila HOZ-a Jazovka. U “katakombama” su pronađena 464 kostura i gomila zdrobljenih kostiju. Pretpostavlja se da je tu oko 500 žrtava. Kubetni podrum bio je dug desetak i širok dva metra, desetljećima je bio zabetoniran, a više od pola stoljeća o njemu se nije smjelo govoriti. Ta skrivena masovna grobnica pobijenih Hrvata, a u okolici ih ima još, otvorena je 1998. godine, nakon više od 50 godina. Tada su posmrtni ostaci iz nje spremljeni u čak 250 vreća i privremeno premješteni u slatinsku mrtvačnicu, a svoj vječni mir našli su gradnjom grobnice. Tajnu “katakombi” dvije godine prije otvaranja otkrili su slatinski i orahovički Hrvatski domobran. Selo Drenovac veliko je gubilište hrvatske vojske i civila, radni logor u njemu osnovan je već krajem 1942.

Kako ističu u Organizacijskom odboru za obilježavanje stradanja žrtava komunističkog zločina, tijekom II. svj. rata u Slatinskom Drenovcu stolovao je prijeki vojni sud VI. korpusne vojne oblasti NOVJ-a, kao i prijeki vojni sud za slatinsko područje. U Drenovac su dovođeni zarobljeni hrvatski vojnici te brojni civili koji su obnašali određene poslove logistike za partizansku vojsku. Nakon nekog vremena provedenog na prisilnom radu u Drenovcu, zarobljeni vojnici i civili likvidirani su, nakon čega su dovođeni novi.

- Po završetku rata, na izričit zahtjev mještana srpske nacionalnosti, u ovo selo dovedena je kolona zarobljenih hrvatskih vojnika i tu su ih sve poubijali - ističu u OO-u. Neki su imali priliku pravog suđenja, kao orahovički i slatinski župnik Ivan Đanić i Julije Burger.

O užasnim uvjetima kažnjeničkog logora i zatvora vojnog suda svjedoči i požutjela obavijest o suzbijanju pjegavca, izmučenim ljudima prenapučenim prostorijama, ljudima punima ušiju... Kako ističu predsjednici udruga ratnih veterana Hrvatski domobran iz Orahovice i Slatine, Miroslav Gazda i Ivan Levar, tijekom borbi za Voćin i Slatinu, poglavito 1944., veliki broj hrvatskih civila i zarobljenih vojnika NDH masovno su dotjerani u Drenovac gdje im je sudio vojni sud.

- Većina dovedenih likvidirana je, mnogi i bez presuda, a neki (ugledni) građani, vjerski i svjetovni prvaci, sudskim odlukama kroz koje je bjelodano iskazana mržnja prema svemu što je hrvatsko, ističe dvojac Gazda-Levar. Kod spomen-grobišta u Slatinskom Drenovcu svake se godine komemorira u znak sjećanja na sve znane i neznane drenovačke mučenike. Svake godine za njih komemorira i obitelj iz Đurđevca čiji je otac i djed Đuro Lenardić, rođen 1914., kao žandar odveden u Drenovac i tu nestao.