DOC. DR. SC. PETAR POPOVIĆ
Inicijativu Tri mora - Jadran (Adriatyk), Baltik i Crno more poljski je predsjednik Andrzej Duda nekoliko puta nazvao skraćeno ABC. U osnovnim crtama, što ta inicijativa znači, otkada je ta ideja zapravo u optjecaju?
- Ta je inicijativa prvi put predstavljena javnosti nakon dvodnevnog Croatia summita u Dubrovniku 2016. te bi trebala na području država između Baltika, Jadrana i Crnog mora proširiti suradnju na energetskom, političkom, ekonomskom, kulturnom i znanstvenom planu. U biti, ta je inicijativa prošireni koncept na temelju prijedloga predsjednice Grabar Kitarović o stvaranju tzv. uspravnice tih država prethodne godine. Ova inicijativa ima dvostruku svrhu: prvo, jačanje država istočne i srednje Europe, koje zaostaju za zapadnom Europom, kako bi se EU kao takva uravnotežila. Drugo, time bi se stvorio ekonomski i politički blok koji bi omogućio energetsku, pa tako i političku, neovisnost o Rusiji, a za to su ponajviše zainteresirani Poljaci.
Uloga predsjednice Grabar Kitarović vrlo je zapažena, kako to komentirate? Je li taj njezin angažman najznačajniji pokušaj da realizira vlastitu, neovisnu ideju u području vanjskih poslova?
- Naravno, ta je inicijativa, slagao se netko s njom ili ne, velik vanjskopolitički iskorak. Hrvatska je vanjska politika izgubila više od cijelog desetljeća usredotočujući se na “euroatlantske” integracije, što zapravo i nije vanjska politika, nego pravno usklađivanje standarda s Europom. Ovo je napokon političko promišljanje i pozicioniranje, gdje su pitanja energetike, ekonomije i kulturno-znanstvene suradnje podređena državničkom strateškom pozicioniranju Hrvatske na međunarodnoj sceni. Dopuna ovoj novoj vanjskopolitičkoj paradigmi, te ujedno i njezin sastavni dio u smislu europeizirane hrvatske vanjske politike, jest i potez današnjeg premijera Plenkovića u Ukrajini s ponuđenim modelom “mirne reintegracije”. Mislim da je sada vrijeme i za treći vanjskopolitički potez, a tiče se Katara. Katar, s kojim Hrvatska ima izvanredne gospodarske odnose, nužan je za hrvatski dio posla oko ostvarenja incijative Tri mora izgradnjom NLG terminala na Krku. Međutim, kako je Katar blokiran od Saudijske Arabije zbog cijelog niza političkih razloga, u koje ovdje ne mogu ulaziti, nisu ugroženi samo hrvatski nego i europski interesi. Katar je, naime, geopolitički ključ Europe u stvaranju energetske neovisnosti o Rusiji. Mislim da bi Hrvatska trebala diplomatski istupiti pred međunarodnom javnošću te poduprijeti i uključiti se u svaku inicijativu razrješavanja katarske krize.
O ZAPADNOM BALKANU
Je li inicijativa Tri mora ujedno i novo strateško repozicioniranje Hrvatske, prilika za odmak od zapadnog Balkana i odmak od dogme da se ekonomski i gospodarski (izvoz-uvoz) moramo ograničiti na zemlje bivše SFRJ?
- Što se tiče zapadnog Balkana, ovdje treba razlučiti politiku od ekonomije i kulture, što se obično ne radi, jer to u biti jesu sve politička pitanja, međutim, smatram da, kada govorimo o politici, nju treba promatrati isključivo kao “posao” države. Gospodarska suradnja Hrvatske i država zapadnog Balkana već je desetljećima realnost, ali problem, kako kažete, “dogme” jest u tome što se Hrvatska ni pod koju cijenu ne smije ograničiti samo na to područje. Politiziranje slobodne trgovine štetno je i Hrvatska se mora, sukladno sa svojim kapacitetima, ne samo povezati s državama koje obuhvaća inicijativa Tri mora nego se i probijati na svako tržište koje joj nudi sradnju. Za kulturnu i znanstvenu suradnju ova inicijativa znači mogućnost svojevrsnog spasa: Hrvatska bi trebala sve napore uložit u kulturno-znanstvenu povezanost s navedenim državama. U političkom smislu, Hrvatska je članica EU, stoga je sudbina EU ujedno i sudbina Hrvatske, stoga pitanje ove inicijative treba postati vanjskopolitički prioritet broj 1. Međutim, to ne znači da Hrvatska treba zanemariti zapadni Balkan, naprotiv, Hrvatska mora zbog svoje vlastite sigurnosti budnim oko pratiti rubni pojas zapadnog Balkana: prvo, BiH koja je problematična zbog više razloga, od srpskog separatizma, islamskog fundamentalizma i neriješenog statusa Hrvata kao konstitutivnog naroda; drugo, Crne Gore, za koju je jako znakovito da je neposredno prije pristupanja NATO-u pokušan atentat na njezina premijera; treće, Kosovo i Makedonija, gdje je situacija alarmantna. Situacija u tom pojasu isprepletena je s nizom čimbenika koji upućuju da bi u slučaju eskalacije sukoba na samo jednom od tih područja moglo doći do domino-efekta koji bi zapalio regiju, a što je svakako za hrvatsku sigurnost i ekonomiju velika prijetnja. Stoga, Hrvatska bi, pogotovo ako joj ojača pozicija u sklopu bloka zemalja Triju mora, trebala na zapadnom Balkanu tražiti saveznike, štiti svoje interese, održavati status quo te s europskim i američkim partnerima držati pod kontrolom one snage koje prijete svojim ekspanzionističkim aspiracijama i radikalizacijom politike.
PROMJENE S NOVOM FRANCUSKOM POLITIKOM
Uzimajući u obzir sadašnju situaciju u Europi, uključujući i odnose s Rusijom, koliko je inicijativu Tri mora objektivno moguće realizirati i kada?
- Držim da će to ovisiti ponajviše o novim političkim snagama koje se javljalju u Europi, poglavito u Francuskoj s novim predsjednikom Macronom, koji čini novu pragmatičnu opoziciju starim liberalnim elitama, koje su razumijele jezik prava i ekonomije, ali ne i zakone politike; te nacionalističko-populističkim snagama koje su izrazito proruske, jer imaju isti cilj: razbijanje europskog zajedništva. Ta nova politika mogla bi se formulirati na idući način: Europa je jedna za Europljane i zato se treba čvrsto pozicionirati i prema Englezima i prema Rusima. U sadašnjoj situaciji teško može doći do realizacije projekta Tri mora u dogledno vrijeme, jer imate Mađarsku, koja je otvoreno proruski orijentirana, potom pobjedu proruskih snaga u Bugarskoj krajem prošle godine; kao i Sloveniju, koja pragmatično kalkulira komu se prikloniti (ishod će ovisiti o političkoj prevagi između proeuropskog predsjednika Pahora i ministra vanjskih poslova, sklonijeg suradnji s Rusima, Erjaveca). Zatim, imate gotovo nikakav iskazani interes ili potporu zapadne Europe i Bruxellesa oko ovog projekta, a koji su jednostavno nužni za njegovu realizaciju. Konačno, dodatno je otežavajuća činjenica da se s dolaskom Trumpove administracije u Bijelu kuću SAD politički povlači s ovog područja. Tradicionalni je obrazac da, gdje god se Amerikanci povuku, upleće se Britanija. Posljednji takav primjer postupno je američko vojno povlačenje iz Iraka 2008. - 2011. te gospodarska, politička i poglavito vojna penetracija Britanaca (preko Ujedinjenih Arapskih Emirata) u tu regiju. Ako se Amerikanci politički povuku iz srednje, istočne i jugoistočne Europe, Britanija će se uplesti, a u konetkstu početka procesa razdruživanja s EU radit će sve kako bi razbila europsko jedinstvo. Međutim, ohrabruje činjenica da Trumpova administracija počinje prepoznavati stratešku važnost projekta: američki je general James Jones na skupu Atlantskog vijeća održanog u Turskoj ovog proljeća izjavio da SAD treba “kultivirati novi interes američke administracije za ovo područje”, koje je od velikog značenja, čime bi se pridonijelo općem jačanju transatlantske zajednice kroz taj “sigurnosni projekt 21. stoljeća”. Njegov govor kao da je bila najava posjeta predsjednika Trumpa idućem summitu inicijative u Vroclovu, u Poljskoj. Mnogo će ovisiti o njegovu posjetu i koracima koje će poduzeti, međutim, u kontekstu već navedenih dvojbi, bojim se da će proces biti dug, kompleksan i trnovit.
Hoće li pritom biti problema s Putinom, s obzirom na napete odnose Rusije, EU i baltičkih zemalja?
- Svakako. Rusija ima izvanredno razrađenu taktiku, koja se oslanja na Putinovu formalno deklariranu vanjskopolitičku doktrinu iz 2003., prema kojoj su energenti glavno vanjskopolitičko oružje Rusije. Naime, Rusija načelno priznaje i uvažava političko-institucionalno širenje EU i NATO-a na istok (osim na Ukrajinu, koja joj je prirodni štit), ali pritom djeluje “ispod površine” energetskim ugovorima i geopolitikom plinovoda, čineći Europu energetski ovisnom. Drugi aspekt te taktike su globalni mediji: Russia Today i Sputnik, kojima se probija u europsko javno mnijenje. Medijskom i energetskom prisutnošću oni zapravo političko-institucionalnu sturkturu Europe drže u trajnoj nestabilnosti.
- Što inicijativa konkretno donosi, ako se provede u djelo, Hrvatskoj? Veći izvoz, rast ekonomije...?
- Što se Hrvatske tiče i koliko joj ova inicijativa može biti od koristi, pogotovo u ekonomskom smislu, ovisit će isključivo o Hrvatskoj samoj, pa se stoga ne bih upuštao u cost-benefit projekcije. Nažalost, iskustvo nam je prijašnjih desetljeća pokazalo da u pojedinim slučajevima kreiramo izvanredne međudržavne projekte, ali kada treba doći do realizacije, zakažemo: na primjer, izgradnja NLG terminala na Krku, koja je od iznimne važnosti za cijelu inicijativu, a za koju je predsjednica Grabar Kitarović nedavno s punim pravom izrazila nezadovoljstvo i upozorila na to da se već nekoliko godina izgradnja terminala ne miče s mrtve točke.
Razgovarao: Damir GREGOROVIĆ
Stvara se blok koji bi omogućio energetsku, pa tako i političku, neovisnost o Rusiji
Gospodarska suradnja Hrvatske i država zapadnog Balkana već je desetljećima realnost