Aktualnu inicijativu Tri mora, Jadran (Adriatyk), Baltik i Crno more - poljski je predsjednik nekoliko puta nazvao skraćeno ABC. U osnovnim crtama što ta inicijativa predstavlja, od kada je ta ideja zapravo u optjecaju?
- Inicijativa je započeta prijedlogom Predsjednice RH 2015. godine. Čini se da je cilj snažnije povezati, sigurnosno, politički i ekonomski, postsocijalističke države članice NATO-a i EU-a od Baltika do Jadrana (Estonija, Latvija, Litva, Poljska, Češka, Slovačka, Mađarska, Slovenija, Hrvatska) plus Austrija, koja nije članica NATO-a i nije postsocijalistička država. Takva je bila prvotna inicijativa. Poslije je ova inicijativa proširena, poljskim prijedlogom, na Crno more, tj. na Rumunjsku i Bugarsku. Inicijativa predstavlja promicanje interesa Washingtona u tzv. Novoj Europi, koju čine države koje nisu dio europske jezgre, a većinom su odane saveznice SAD-a. U tom smislu podsjeća na nekadašnju Vilniusku skupinu, kao tadašnju ulaznicu za NATO (plus tri tadašnje postsocijalističke članice NATO-a Poljska, Češka i Mađarska). Međutim, u obzir treba uzeti i činjenicu da sadašnje vladajuće garniture u Slovačkoj, Mađarskoj, Sloveniji te donekle Bugarskoj i Austriji, imaju drukčije, mnogo pragmatičnije stavove prema Moskvi i Putinu od vlasti u ostalim navedenim državama. U tom smislu, ove vlasti koriste suradnju kao svojevrsni otpor prema Bruxellesu, što odgovara SAD-u, dok istodobno ne zatvaraju potpuno vrata ekonomske suradnje s Moskvom, što ih čini pragmatičarima. Sankcije EU-a prema Rusiji svim ovim ekonomijama donose gubitke. Države traže načine kako ih kompenzirati. U tom smislu “uspravnica” nije toliko jedinstvena kao što se čini, no to ne znači da ove države ne mogu bliskije surađivati.
Uloga predsjednice Grabar Kitarović vrlo je zapažena, kako to komentirate? Je li taj njezin angažman najznačajniji pokušaj da realizira vlastitu, neovisnu ideju u području vanjskih poslova?
- Predsjednica RH koristi svoje ovlasti u polju vanjske politike i obrane te svoje kontakte iz NATO-a i SAD-a. Jasna je njezina namjera da s pozicije Predsjednice veže Hrvatsku bliže uz SAD i interese američke vanjske politike u ovom dijelu svijeta, koji se zasnivaju na predanosti NATO-u i realnostima zaoštrenih odnosa s Rusijom, pri čemu je razvidno da će se ovi odnose što dulje držati zaoštrenima i smanjivat će se utjecaj tzv. Normandijske skupine. U tom smislu, ovi odnosi podsjećaju na “novu Jaltu”, ali s primjesama preslike odnosa iz doba transatlantskog raskola i raskola Stare i Nove Europe iz 2003. godine i razdoblja rušenja S. Huseina u Iraku. Predsjednica ovime sigurno traži zapaženije mjesto u hrvatskoj vanjskoj politici te gradi pretpostavke za kandidaturu za svoj drugi predsjednički mandat, pri čemu će inicijativu predstavljati kao svoj vanjskopolitički uspjeh. Pokretački kredit Inicijative joj bez sumnje pripada.
Kako bi se kompenziralo interese i utjecaj europske jezgre (Njemačka - Francuska plus Belgija i Luksemburg) u postsocijalističkim članicama EU-a i NATO-a te u Europi općenito i držalo odnose s Rusijom na niskoj razini, SAD ima interese u povezivanju ovih država i njihov što je više zajednički odlučan nastup prema Bruxellesu i Moskvi. Nakon Brexita, upravo Poljska i manje članice koje s njom surađuju, postaju glavne uporišne točke ove politike, a strateška pozicija Poljske za SAD je ključna. Promjena u Bijeloj kući i Trump kao predsjednik isprva su izgledali kao moguće smanjivanje intenziteta ove politike, međutim, geopolitički interesi i datosti nadilaze političke promjene.
DRŽAVA KORIDOR
Može li se zaključiti kako je riječ o inovativnoj paradigmi u hrvatskoj vanjskoj politici? Inicijativa svakako jest inovativna, ali u ekonomskom smislu neće biti većih pozitivnih učinaka. Je li inicijativa Tri mora ujedno i novo, strateško repozicioniranje Hrvatske, prilika za odmak od Zapadnog Balkana, i odmak od dogme da se ekonomski i gospodarski (izvoz-uvoz) moramo ograničiti na zemlje bivše SFRJ?
- Hrvatska se od Zapadnog Balkana odmaknula članstvom u NATO-u i EU-u te više nije njegov dio. Bolja inicijativa bi bila ona koja bi Hrvatsku snažnije povezala s Njemačkom, Austrijom i Švicarskom te služila kao uporište ovih država prema prostoru Zapadnog Balkana, gdje bi Hrvatska u poveznici sa Slovenijom bila svojevrsna država koridor. Time bi Hrvatska snažnije iskoristila komparativne prednosti svog geoprometnog položaja te bi ujedno bila vraćena tamo gdje je povijesno pripadala. Nažalost, zbog rata i promašenosti politike te ekonomskog modela posljednjih četvrt stoljeća, Hrvatska je danas u poziciji da se kao uspjeh smatra strateško povezivanje gotovo isključivo s bivšim članicama Varšavskog ugovora, koje su 1990. godine imale minimalno upola manji BDP po stanovniku nego Hrvatska. U tom smislu, sudjelovanje Slovenije i Austrije u Inicijativi su najveći pozitivni momenti Inicijative, ali ove države će u Inicijativi sudjelovati zbog bitno drugačije ekonomske i političke pozicije nego Hrvatska.
Inače, nije mi poznato da je ikad postojala takva dogma. Izvozili smo gdje smo mogli plasirati svoje proizvode i gdje su naši proizvodi bili poznati. Članice CEFTA-e bile su rijetki primjeri pozitivne trgovinske bilance za Hrvatsku, no iz CEFTA-e smo neizbježno morali izići ulaskom u EU i tu smo kratkoročno jako mnogo izgubili. Koliko to možemo srednjoročno kompenzirati, vidjet će se za nekoliko godina.
Uzimajući u obzir sadašnju situaciju u Europi, uključujući i odnose s Rusijom, koliko je inicijativu Tri mora objektivno moguće realizirati i kada? Hoće li pritom biti problema s Putinom, s obzirom na napete odnose Rusije, EU-a i baltičkih zemalja?
- Inicijativa će se sigurno razvijati, srednjoročno i dugoročno te će služiti i zastupanje interesa nacionalnih država u EU i podrška scenariju Europe nacionalnih država (jačih, a ne slabijih) u odnosu na Bruxelles. Istodobno će biti sredstvo jačanja utjecaja SAD-a u Europi. Projekcija hrvatsko-ruskih odnosa općenito nije dobra. Dodatna zaoštravanja i dizanja tenzija, poput nuđenja rješenja u Ukrajini i slanja hrvatskih vojnika na Baltik sigurno neće popraviti situaciju. Ukrajina, Gruzija i države nekadašnjeg SSSR-a za Rusiju su “crvena linija” kao što je svojedobno za SAD npr. bila Kuba i srednja Amerika. Mala smo država i nismo na prvoj liniji novog hladnoratovskog sukoba s Rusijom. Nemamo povijesno negativno iskustvo sa sovjetskom okupacijom i imamo određene ekonomske interese, koji jako trpe te smo dosad izgubili stotine milijuna dolara trgovinske razmjene.
Gospodarske aktivnosti između dviju zemalja su pale, prema podacima HGK, ukupna robna razmjena 2015. godine iznosila je 694 milijuna dolara, odnosno čak 54 posto manje nego 2014. U istom razdoblju izvoz u Rusiju je pao za 41 posto, a uvoz za 59 posto. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u deset mjeseci 2016. ukupna robna razmjena iznosila je 395,8 milijuna dolara, što je pad od 36,2 posto. Bilo bi dobro osigurati Hrvatskoj pristup na rusko tržište jednom kada sankcije budu obustavljene. Ruske vlasti sigurno neće zaboraviti odnos pojedinih država prema Rusiji tijekom ovog razdoblja.
PROMETNO POVEZIVANJE
Što inicijativa konkretno donosi, ako se provede u djelo, Hrvatskoj? Veći izvoz, rast ekonomije...?
- Teško je vjerovati da može biti nekih većih pozitivnih učinaka. Rusko tržište, kao i tradicionalna jaka tržišta za hrvatske proizvode (Njemačka, Italija, Austrija, Švicarska) te tržišta zemalja CEFTA-e su ona kamo Hrvatska može primarno plasirati svoje proizvode. Tržišta Nesvrstanih su zbog niza povijesnih te recentnih subjektivnih i objektivnih razloga nažalost uglavnom nepovratno izgubljena. Tržišta Poljske i ostalih zemalja uspravnice su, kao i hrvatsko, zasićena proizvodima niske dodane vrijednosti, a za skuplje i ekskluzivnije proizvode nema dovoljno klijentele. Pojedine iznimke, poput proizvoda Podravke i lijeka Sumameda, hvalevrijedne su i treba ih proširivati. Bilo koja od ovih država, osim Austrije i Slovenije, trenutno može proizvoditi robe široke potrošnje jeftinije od Hrvatske, i to i čine.
Poljska je, kao najveća zemlja skupine, postala proizvodni div, a Slovačka i Češka su, s obzirom na svoju veličinu, izuzetni proizvodni čimbenici. Jače prometno povezivanje svakako treba pozdraviti, iako je Hrvatska također u posljednjih 20-ak godina i ovdje izgubila te ima veliku konkurenciju u Sloveniji, ponajprije luci Koper i željezničkim prugama koje su modernije od naših. Promjenu mogu donijeti veća kineska ulaganja u Luku Rijeka i riječku prugu, u sklopu kineskog Puta svile - ovdje su nam konkurencija Luka Pirej, koju su kupili Kinezi te rumunjska luka Constanta, kojoj rijeka Dunav daje veliku komparativnu prednost. Veća energetska neovisnost o ruskom plinu je pozitivna, ali ruske mogućnosti da “ucjenjuju” plinom drastično su smanjene padom cijena nafte i plina. Rusija si danas ne može dopustiti da nekomu zbog političkih razloga ne prodaje plin i ne jamči sigurnost opskrbe, te aktivno i dalje radi na zaobilaženju tranzitnih država, Ukrajine, Bjelorusije, Poljske i baltičkih država.(D.J.)
Dr. sc. Petar Kurečić, stručnjak za geopolitiku i geoekonomiju, sudekan je Visoke poslovne škole Zagreb