Mladi britanski glumac u usponu Sean Teale (24) zvijezda je SyFy-eve znanstvenofantastične serije “Korporacija”, čijih je deset epizoda dostupno na Pickboxu. Glavni lik u priči je Ben Larson, menadžer koji mora promijeniti identitet kako bi se ubacio u svijet korporacija. U nastavku pročitajte što Sean kaže o seriji “Korporacija”, ali i nekim drugim serijama i nekim drugim stvarima.

Britanac si, gledali smo te u “Nabrijanima”, imaš iskustva i na britanskoj i na američkoj televiziji. Koja je razlika između rada u Engleskoj i u SAD-u?

- Hrana. U Engleskoj imate mali švedski stol za koji svi stanu u red, a popodne dobijete sendviče. U Americi imate stalno dostupnu hranu, hrane vas cijeli dan. Kuhaju neprestance. U Engleskoj u 17 sati dobijete kekse, ako imate sreće. U Americi mogu reći da želim jastoga u tri popodne. Često raznoliko jedem. Na kraju je uvijek razlika u poslu, ekipe su uvijek različite veličine, energija je drukčija. Engleske su ekipe sjajne, rade prekovremeno bez pitanja. U Engleskoj radite do 5 ujutro ako treba, samo da dobro ispadne. Ljudi, naime, rade iz ljubavi. Nije da Amerikanci ne rade, radili smo u Kanadi, a ondje sam upoznao neke jako drage ljude.

Jesi li u stvarnom životu odmetnik ili slijediš pravila? Što imaš zajedničko sa svojim likom iz “Korporacije”, Benom?

- Pravi bi odmetnik priznao da je odmetnik, zar ne? Ali zbog svoje karijere pretvarat ću se da ne kršim pravila. Razlika između Bena i pravog odmetnika je u tome što ga na to prisiljava ljubav prema nekome. Radi to navodno iz pravih razloga. U stvarnosti se volim držati pravila. Nema ništa loše u tome da ne završite u zatvoru, ne bih htio imati dosje, to vam čini život lakšim. Možda sam zato dosadan.

S obzirom na temu serije, jesi li dobio nagon da se politički više angažiraš? Možemo li nešto promijeniti ako smo politički angažiraniji?

- Uvijek sam imao strast prema politici i zanimanje za globalne probleme. Kad sam bio mlađi, želio sam postati odvjetnik, zatim ratni dopisnik. Htio sam pokušati razotkriti priče, naći se u situacijama koje se skrivaju od ljudi. Želio sam biti ta osoba i pomoći. Biti dio nečeg većeg od vlastite dobiti. Želio sam objavljivati skrivene podatke. U mojoj domovini - dijelom sam iz Venezuele - događaju se grozote. Nitko to ne vidi jer nema nikoga tko bi to prikazivao. To me doista ljuti. Ali moramo imati u vidu da je TV serija ipak samo TV serija. Nisam od onih glumaca koji govore da serije mogu promijeniti svijet.

U seriji smo vidjeli krasne napravice, automobile, iPade... Koja je tvoja najdraža?

- Imamo mnogo fora naprava. Postoji jedna koju napravim kasnije u seriji. To je napravica u obliku kacige koja čita misli kad je prikopčate na vizualni korteks ljudskog mozga. Dopušta mi da izvlačim podatke bez njihova znanja i bez potrebe za mučenjem. Takva je naprava zapravo u razvoju i to je još jedan način na koji je serija realistična, takvo što doista bi se moglo dogoditi. Ali ta mi se naprava sviđa zbog njezina utjecaja na priču, jer cijelu stvar prevrne naglavačke. Ima jako fora scena s njom.

Imaš li kakvu anegdotu sa snimanja koju možeš podijeliti s nama?

- Divno sam se zabavio. Nije baš lako nositi trodijelno odijelo. Mislim da sam cijelo snimanje proveo mokar, stalno sam se znojio. Bio sam ili pokriven prašinom i zemljom ili krvlju i znojem. Svaki dan na poslu! Stoga ako vas zanima kakvo je bilo moje iskustvo, bilo je vrlo prljavo! Šest mjeseci tuširao sam se triput na dan. Bio sam ljepljiv pola godine.